Broj: Kž-Us 117/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog B. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenog G. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 9. ožujka 2016. broj Kov-Us-Iz-6/16 (Kov-Us-35/13), u sjednici održanoj 10. listopada 2016.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba osuđenog G. M. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju članka 55. stavka 7. KZ/11 osuđenom G. M. određeno je izvršenje kazne zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci i 1 (jedan) dan.

 

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni G. M. osobno, bez izričitog navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači tako da mu se ne odredi izvršenje kazne zatvora, već da se produži rok za izvršenje rada za opće dobro uz obećanje da će tu obvezu, ako mu žalba bude usvojena, odgovorno i na vrijeme izvršiti.

 

Spis predmeta je, sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da osuđenik svojom krivnjom nije u cijelosti izvršio rad za opće dobro, slijedom čega je odredio da će se izrečena mu kazna zatvora izvršiti razmjerno neizvršenom radu za opće dobro, čime je u svemu postupio sukladno članku 55. stavku 7. KZ/11.

 

Naime, iz izvješća o neizvršavanju rada za opće dobro Probacijskog ureda V. proizlazi da je osuđenik pristupio u taj ured tek nakon što je, radi neodazivanja na pisane pozive, o tome obaviješten Županijski sud u Varaždinu na kojemu je potom održano ročište na kojem je osuđenik upućen da se u roku od tri dana javi probacijskom uredu. Dana 17. lipnja 2014. doneseno je rješenje probacijskog ureda kojim je osuđenik raspoređen na izvršavanje sankcije u C. V. b. s danom 23. lipnja 2014., a sankciju je trebao izvršiti u roku od 12 mjeseci. Od dostave izvješća o neizvršavanju rada za opće dobro Županijskom sudu u Varaždinu (21. listopada 2014.) do održavanja kontrolnog ročišta na tom sudu (4. prosinca 2014.) osuđenik je povremeno izvršavao sankciju; 6. prosinca 2014. nastavio ju je izvršavati, a već 9. prosinca 2014. izjavio je da je može izvršavati samo subotom jer da je zaposlen. Tada mu je ponuđena mogućnost promjene pravne osobe gdje bi sankciju mogao izvršavati češće i sukladno svom radnom vremenu, no to je odbio. Do 11. ožujka 2015. osuđenik je sankciju izvršavao većinom subotom, a toga dana je u telefonskom kontaktu s probacijskom službenicom izjavio da je otkazao ugovor o radu te da će od 14. ožujka 2015. sankciju izvršavati svakodnevno. U telefonskom kontaktu s probacijskom službenicom 21. travnja 2015. naveo je da bi od 5. svibnja 2015. trebao odlaziti na fizikalne terapije radi sindroma karpalnih kanala te je sankciju izvršavao do 6. svibnja 2015. Rješenjem probacijskom ureda od 16. lipnja 2015. odobren mu je prekid izvršavanja sankcije zbog zakazanog operativnog zahvata, a u nastavku je osuđenik probacijskom uredu dostavljao medicinsku dokumentaciju i obavještavao ga o svom zdravstvenom stanju. Međutim, nakon 12. studenog 2015. s osuđenikom se nije moglo stupiti u kontakt ni telefonskim putem ni dostavom pisanog poziva, a nakon što se on 2. prosinca 2015. telefonskim putem javio probacijskom uredu i isti obavijestio o promjeni adrese te o tome da mu je operativni zahvat predviđen za 12. studeni 2015. otkazan, upućen je da osobno dođe u probacijski ured radi dogovora oko daljnjeg izvršavanja sankcije. Potom je rad za opće dobro izvršavao u razdoblju od 4. do 10. prosinca 2015., a nakon toga se više nije javio probacijskoj službenici niti je s njime bilo moguće stupiti u telefonski kontakt.

 

Nastojeći dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da svojom krivnjom nije u cijelosti izvršio rad za opće dobro, osuđenik u žalbi iznosi kronologiju izvršavanja rada za opće dobro pozivajući se na svoje zdravstvene tegobe i zaposlenje kao razloge zbog kojih nije u cijelosti i u roku izvršio rad za opće dobro.

 

Međutim, sve te okolnosti, koje proizlaze i iz izvješća o neizvršavanju rada za opće dobro Probacijskog ureda V., bile su poznate i prvostupanjskom sudu prilikom donošenja pobijanog rješenja te ih je taj sud pravilno ocijenio neopravdanima. Naime, od samog početka, tj. još i prije donošenja rješenja probacijskog ureda o raspoređivanju osuđenika na izvršavanje rada za opće dobro bilo je poteškoća s njime stupiti u kontakt i dogovoriti izvršavanje te sankcije, a nakon što je s njime konačno postignut dogovor, osuđenik se nije pridržavao dinamike rada te mu se, uz uvažavanje razloga u pogledu njegovog zdravstvenog stanja i zaposlenja na redovitom poslu, maksimalno izlazilo u susret i izvršavanje rada za opće dobro prilagođavalo njegovim trenutačnim prilikama. Tako mu je, a zbog radnih obveza na stalnom poslu, čak ponuđena mogućnost promjene pravne osobe gdje bi sankciju mogao izvršavati češće i sukladno svom radnom vremenu, što je osuđenik odbio, a potom mu je, zbog zakazanog operativnog zahvata, odobren i prekid izvršavanja sankcije. Tijekom izvršavanja sankcije osuđenik je u više navrata samoinicijativno prestajao izvršavati rad za opće dobro te se s njime uopće nije moglo stupiti u kontakt, a nakon posljednje etape izvršavanja rada za opće dobro (od 4. do 10. prosinca 2015.) više se nije javio te probacijska službenica s njime nije uspjela stupiti u telefonski kontakt.

 

Pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje ni, doduše, točnim žalbenim tvrdnjama osuđenika da nije bio uredno pozvan na sjednicu vijeća koja je prethodila donošenju pobijanog rješenja te da je baš toga dana stupio na izdržavanje kazne zatvora u Zatvor u V.

 

Naime, osuđeni G. M. je, kako to proizlazi iz rješenja Zatvora u V. od 5. srpnja 2016. o uvjetnom otpustu (list 523 spisa), na izdržavanje kazne zatvora u tu kaznenu ustanovu stupio 9. ožujka 2016., dakle, na dan održavanja ročišta pred prvostupanjskim sudom. No, u vrijeme kada mu je pokušana dostava poziva za to ročište na obje adrese kojima je prvostupanjski sud raspolagao, osuđenik se, prema podacima u spisu predmeta, nalazio na slobodi. Unatoč tome, pozivi s obje adrese vraćeni su neuručeni, i to s adrese prebivališta s naznakom „nepoznat“, a s adrese neprijavljenog boravišta s naznakom „obaviješten – nije podigao pošiljku“, a provedenom terenskom provjerom 23. veljače 2016. utvrđeno je da se osuđenik s adrese prijavljenog prebivališta (V., …) odselio tijekom 2015., dok na adresu neprijavljenog boravišta (V., …) dolazi jednom ili dva puta mjesečno. Prilikom obavljanja terenske provjere osuđenik nije zatečen ni na jednoj od ovih adresa, a u telefonskom razgovoru sa samim osuđenikom „nije se došlo do saznanja gdje se predmetni stvarno nalazi“ (list 523 spisa predmeta), dok je uvidom u IS MUP-a utvrđeno da je za istim od 30. prosinca 2015. raspisana potraga s mjerom priopćiti adresu.

 

Imajući u vidu sve izloženo, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da osuđenik svojom krivnjom nije izvršio rad za opće dobro u cijelosti i u određenom mu roku, dok je prvostupanjski sud poduzeo sve radnje kako bi osigurao osuđenikovu nazočnost na ročištu za preispitivanje neizvršavanja rada za opće. Međutim, isti su, također zbog neopravdanih razloga na strani osuđenika, ostali bez uspjeha. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada mu je pobijanim rješenjem odredio izvršenje kazne zatvora u neizvršenom dijelu.

 

Budući da žalbom osuđenog G. M. nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 10. listopada 2016.