Broj: Kž 434/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika B. B., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola od 19. srpnja 2016. broj Kv I-123/16. (K-20/12.), u sjednici održanoj 11. listopada 2016.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba osuđenika B. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli - Pola na temelju članka 55. stavka 7. KZ/11. određeno je da se prema osuđeniku B. B. ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i 10 (deset) dana, što iznosi 250 (dvjesto pedeset) dana, razmjerno neizvršenom radu za opće dobro u trajanju od 500 (petsto) sati.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđenik osobno, bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje ukine, podredno da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet uputi sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na temelju članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Osuđenik u žalbi ističe da prvostupanjsko rješenje ne sadrži razloge ili da izneseni razlozi nisu ozbiljne, relevantne i dostatne prirode za odluku kojom se određuje izvršenje kazne zatvora, čime zapravo upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., te smatra da mu je takvim postupanjem povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku.

Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud dao jasne, određene i dostatne razloge za odluku o izvršenju izrečene kazne zatvora osuđeniku, na temelju članka 55. stavka 7. KZ/11., pa nije ostvarena citirana postupovna povreda na koju osuđenik upire u svojoj žalbi, a niti je osuđeniku povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku iz članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne Novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06. - dalje u tekstu: Konvencije). Naime, to pravo je neizostavan aspekt prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. stavkom 1. Konvencije, a ono podrazumijeva obvezu suda na obrazlaganje odluke i pažljivog ispitivanja navoda stranke, što ima osobitu važnost i to ne samo kad je u pitanju korištenje prava na djelotvoran pravni lijek, već i iz razloga što predstavlja povredu časti i dostojanstva osoba o čijim se pravima i obvezama odlučuje. Budući da niti jedna okolnost iz prvostupanjskog rješenja ne upućuje na takvu povredu, jer su njime, kao što je već istaknuto, izneseni jasni, određeni i valjani pravni razlozi, to nisu osnovani žalbeni navodi kojima upire na citirane odredbe.

Nije u pravu osuđenik ni kada u žalbi tvrdi da nije njegovom krivnjom došlo do neizvršenja rada za opće dobro, već da su ga u tome sprečavale životne okolnosti u kojima se našao (poslovi koje je obavljao, skrb o djetetu).

Naime, nakon što je rješenjem Probacijskog ureda P. od 23. travnja 2015. osuđenik raspoređen na izvršavanje rada za opće dobro u Dom za starije i nemoćne osobe N. za koji je dao pristanak, i to ukupno 730 sati, a koji je dužan izvršiti u roku od 12 mjeseci, dostavljeno je izvješće tog Ureda od 23. srpnja 2015. iz kojeg proizlazi da osuđenik s izvršavanjem tog rada nije započeo na vrijeme, unatoč pozivima i upozorenjima, a da je odradio samo 6 sati, nakon čega se prestao javljati. Stoga je 28. rujna 2015. prvostupanjski sud održao izvidno ročište na kojem se osuđenik opravdao obiteljskim i poslovnim razlozima zbog kojih nije uredno izvršavao rad za opće dobro te zatražio da mu se omogući nastavak njegovog izvršavanja. Zbog toga je rješenjem Probacijskog ureda P. od 1. listopada 2015. raspoređen na rad u drugu pravnu osobu, odnosno ... M. d.o.o. za komunalne usluge, uz obvezu da ga izvrši u roku od deset mjeseci. Međutim, Probacijski ured P. dostavlja novo izvješće o neizvršavanju rada za opće dobro od 17. ožujka 2016. iz kojeg je razvidno da je osuđenik ponovno zakasnio s početkom izvršavanja tog rada, a da je od 13. listopada do 30. studenoga 2015. odradio 224 sata, nakon čega se više nije javljao. Prvostupanjski sud potom održava ispitno ročište 15. travnja 2016. na kojem osuđenik ponovo ističe iste obiteljske i poslovne prilike koje ga sprečavaju u redovitom izvršavanju rada za opće dobro, no unatoč tome navodi da je spreman uredno ga izvršavati. No, Probacijski ured P. dostavlja izvješće od 25. travnja 2016. iz kojeg proizlazi da se osuđenik nakon dane mu nove mogućnosti za izvršavanje rada za opće dobro više nije javljao, a niti je opravdao svoj izostanak. Konačno, i na izvidnom ročištu od 19. srpnja 2016. osuđenik je naveo kako zna da je postao nedostupan i da je točno da nije nastavio s radom za opće dobro, pozivajući se ponovno na iste razloge kao i na prethodnim ročištima.

Pored navedenih činjenica, koje ni sam osuđenik ne osporava žalbom, neuredno i neredovito izvršavanje rada za opće dobro, a potom i potpuna neaktivnost, pri čemu mu je od ukupno 730 sati, ostalo za odraditi 500 sati rada za opće dobro, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nedvojbeno ukazuje da osuđenik svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, čime su ispunjeni uvjeti iz članka 55. stavka 7. KZ/11.

Stoga žalbeni navodi osuđenika kojima nastoji opravdati nerad obiteljskim i poslovnim prilikama, u sklopu svih navedenih činjenica ne dovode u sumnju ispravnost zaključka suda prvog stupnja da je do neizvršavanja rada za opće dobro došlo krivnjom osuđenika.

Budući da žalbenim navodima osuđenika B. B. nije dovedena u sumnju pravilnost prvostupanjskog rješenja niti su tim rješenjem počinjene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 11. listopada 2016.