Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-4625/18-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. J.₁ i A. J.₂ iz S. R. N., S., koje zastupa opunomoćenik M. F., odvjetnik iz P., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Uprave za inspekcijske poslove, Područne jedinice u P. – Odjela Istarske županije, P., radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanih po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 11 UsI-327/18-11 od 12. rujna 2018., na sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2019.
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 11 UsI-327/18-11 od 12. rujna 2018.
Obrazloženje
Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/18-02/44, urbroj: 531-07-1-3-1-18-5 od 29. siječnja 2018., kojim se tužiteljima naređuje uklanjanje stambene građevine s temeljnom betonskom pločom, nedovršene, faza: roh-bau, izgrađene na k.č. 2398/114 k.o. K., izvan građevinskog područja, na način i pod uvjetima detaljno opisanim u tom rješenju.
Tužitelji su protiv osporene presude izjavili žalbu u kojoj, u bitnom, navode da su podnijeli zahtjev za zadržavanje u prostoru bespravno izgrađenih objekata na predmetnoj čestici, o kojemu još nije odlučeno. Pozivaju se na odredbu članka 49. Prostornog plana I. županije, kojom se pored ostalog reguliraju zahvati u prostoru kao što su staklenici i plastenici s pratećim građevinama za primarnu obradu poljoprivrednih proizvoda, nakon čega zaključuju da bez ulaska u predmetni objekt i utvrđivanje činjenica nije moguće donositi sud o tomu je li ovaj objekt građevina namijenjena poljoprivrednoj svrsi, a što se može utvrditi samo uviđajem. Upiru i na članak 140. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), navodeći da se odgoda provođenja rješenja o uklanjanju predmetne zgrade ne protivi javnom interesu, posebno iz razloga što je podnesen zahtjev za zadržavanje u prostoru nelegalno izgrađene zgrade, odnosno da postoje uvjeti da se za iste ishodi građevinska dozvola sukladno Prostornom planu I. županije, dok bi, suprotno tomu, provođenje rješenja o uklanjanju tužiteljima nanijelo nenadoknadivu i teško popravljivu štetu. Osvrću se i na članak 290. stavak 5. Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“, broj 76/07., 38/09., 55/11., 90/11., 50/12. i 55/12.), prema kojem žalba protiv rješenja građevinskog inspektora ne odgađa izvršenje rješenja, a što smatra protivnim Ustavu Republike Hrvatske, koji zajamčuje sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne vlasti, te jamči pravo na žalbu koje može biti iznimno isključeno samo ako je osigurana druga pravna zaštita. Slijedom svega navedenog, tužitelji predlažu ovom Sudu da usvoji žalbu, poništi osporenu presudu i usvoji tužbeni zahtjev.
Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski sud u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje, iz kojeg proizlazi da su tužitelji na predmetnoj lokaciji izgradili stambenu građevinu s dvostrešnim krovištem (prva etaža izvana je ožbukana, a druga etaža je u cigli), sve detaljno opisano zapisnikom o inspekcijskom pregledu od 10. siječnja 2018., sastavni dio kojeg su i fotografije prijeporne građevine. Stoga su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 30. stavka 1. točke 1. i 2. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj 153/13.), kojom je građenje bez izvršne građevinske dozvole odnosno glavnog projekta sankcionirano uklanjanjem takve protupravne izgrađene građevine odnosno njezinog dijela.
Tužitelji niti navodima žalbe ne dovode u sumnju pravilnost tako utvrđenog činjeničnog stanja, već ukazuju na postupak ozakonjenja predmetne građevine te na činjenicu da su ostvareni uvjeti za odgodu izvršenja rješenja o uklanjanju predmetne građevine. Navedeni razlozi, međutim, nisu od utjecaja na zakonitost inspekcijskog rješenja o uklanjanju, koje je u cijelosti utemeljeno na odredbama mjerodavnog Zakona o građevinskoj inspekciji, ali isto može biti od utjecaja na postupak njegovog izvršenja, na koju okolnost se osnovano osvrnuo i prvostupanjski upravni sud. Naime, a imajući u vidu činjenicu da su tužitelji pokrenuli postupak ozakonjenja predmetne građevine, u konkretnom slučaju primjenjuje se odredba članka 42. stavka 1. i stavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12.), prema kojoj građevinski inspektor ima ovlast prekinuti postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade isključivo na zahtjev tužitelja, i to pod uvjetima propisanim citiranom zakonskom odredbom, kojom je izričito određeno koje dokaze je investitor dužan priložiti uz zahtjev za prekid postupka izvršenja inspekcijskog rješenja o uklanjanju.
Dakle, tek ukoliko tužitelji zatraže prekid postupka izvršenja i uz zahtjev dostave dokaze propisane člankom 42. stavkom 1. i 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, postupak izvršenja rješenja o uklanjanju će se prekinuti, i to do donošenja pravomoćne odluke po njihovom zahtjevu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, nakon čega će se, ovisno o donesenoj odluci, postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nastaviti ili obustaviti (članak 42. stavak 4. i 5. toga Zakona). Navedeno ima za posljedicu da u tom slučaju ne može doći do uklanjanja građevine koja je (nakon izdavanja rješenja o uklanjanju) naknadno ozakonjena u skladu s citiranim Zakonom, već se tada postupak izvršenja inspekcijskog rješenja obustavlja po službenoj dužnosti.
Nisu pravno odlučni niti prigovori tužitelja kojima ukazuju da je predmetna građevina izgrađena u skladu s prostorno-planskom dokumentacijom za to područje. To stoga jer je okolnost da se gradnja građevine izvodi u skladu s prostornim planom relevantna za izdavanje akta kojim se odobrava gradnja iste, a ne za inspekcijski postupak u kojem je građevinski inspektor ovlašten utvrditi zakonitost građenja konkretne građevine. Kod toga ocjena da li je građevina zakonito izgrađena ne ovisi o činjenici da li je ista izgrađena u skladu s prostornim planom, već isključivo o tomu da li je za njenu gradnju ishođeno zakonom propisano odobrenje kojim se dozvoljava upravo takva gradnja kakva je u naravi izvedena.
Kako, dakle, žalbeni navodi tužitelja ne utječu na donošenje drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14. i 29/17.), žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 4. srpnja 2019.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.