Broj: Kr 129/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. T. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presude Općinskog suda u Osijeku od 20. lipnja 2014., br. K-920/13 i Županijskog suda u Osijeku od 6. veljače 2015. br. Kž-489/14, u sjednici održanoj 13. listopada 2016.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se zahtjev os. T. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku br. K-920/13 od 20. lipnja 2014., koja je djelomično potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku br. Kž-489/14 od 6. veljače 2015., osuđen je T. K. zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11 na kaznu zatora u trajanju od jedne (1) godine i šest (6) mjeseci.

Osuđenik je po svom branitelju D. K., odvjetniku iz O., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog "bitne povrede Zakona o kaznenom postupku i to povrede pravila dokazivanja", s prijedlogom da se pobijani dio drugostupanjske presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11.

Primjerak zahtjeva sa spisom dostavljen je Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske u smislu čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08).

Zahtjev nije osnovan.

U zahtjevu se navodi da je drugostupanjska presuda nejasna i nerazumljiva, jer je djelomičnim ukidanjem prvostupanjske presude za kazneno djelo iz čl. 190. st. 6. KZ/11 ostalo nerazumljivo za koji činjenični opis djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11 je osuđenik oglašen krivim.

Prema navedenom proizlazi da je zahtjev podnesen zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koje su mogle utjecati na presudu iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

Nasuprot tome, citirana povreda nije ostvarena.

Prihvaćanjem žalbe i djelomičnim ukidanjem prvostupanjske presude za kazneno djelo iz čl. 190. st. 6. KZ/11, drugostupanjski je sud postupio sukladno odredbi čl. 484. st. 2. ZKP/08, jer se taj dio presude može izdvojiti bez štete za pravilno presuđenje. Naime, iako se radi o jedinstvenom tj. zajedničkom opisu oba kaznena djela, svako od njih je vremenski i prostorno jasno razgraničeno pa nema dvojbe za koje je kazneno djelo prvostupanjska presuda potvrđena (čl. 190. st. 2. KZ/11) a za koje ukinuta i vraćena na ponovno suđenje (čl. 190. st. 6. KZ/11).

Suprotno tvrdnji zahtjeva, drugostupanjski je sud u obrazloženju svoje odluke dao jasne i dostatne razloge glede osnovanosti žalbenih navoda. Obvezu suda da ocjeni žalbene razloge ne treba shvatiti tako da se drugostupanjski sud dužan očitovati o svim navodima žalbe, već samo o onima koje smatra relevantnim za postojanje predmetnog kaznenog djela i kaznenu odgovornost počinitelja, što je ovdje ostvareno.

Ostali navodi zahtjeva kojima se polemizira s utvrđenim činjeničnim stanjem uz tvrdnju da se zaključak o dokazanosti kaznenog djela nije mogao utemeljiti na obrani suoptuženika T. Š. iz istrage, odnosno da u prvostupanjskom postupku nije utvrđeno da bi predmetna materija predstavljala opojnu drogu marihuanu, svode se na pobijanje činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćnoj presudi. Međutim, prema taksativno navedenim razlozima iz čl. 517. st. 1. ZKP/08, pravomoćna se presuda s tog osnova ne može pobijati jer bi se u protivnom dopustilo preispitivanje činjeničnog stanja u trećem stupnju, što ovdje po zakonu nije predviđeno.

Slijedom izloženog, navodi zahtjeva osuđenika djelom nisu osnovani, a djelom su podneseni iz osnova temeljem kojih se pravomoćna presuda ne može pobijati pa je, temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 13. listopada 2016.