Baza je ažurirana 01.06.2026. zaključno sa NN 37/26 EU 2024/2679
- 1 - Rev 2664/2014-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. C. iz K., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik S. J., odvjetnik u R., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1929/2014-2 od 24. srpnja 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3627/11 od 28. lipnja 2013., u sjednici održanoj 3. srpnja 2019.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1929/2014-2 od 24. srpnja 2014. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
Prvostupanjskom je presudom odlučeno:
"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju osnovom neosnovanog lišenja slobode isplati novčani iznos od 68.800,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama tekućim po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 07. lipnja 2011. g. pa do dana namirenja u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju osnovom naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade isplati iznos od 29.700,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan namirenja zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koja je prethodila tekućem polugodištu za pet postotnih poena na iznos od 9.900,00 EUR od 15 travnja 2008. g., na iznos od 9.900,00 EUR od 15. svibnja 2008. g. te na iznos od 9.900,00 EUR od 15. lipnja 2008. g. pa do dana namirenja u roku od 15 dana.
III. Odbija se točka II. tužbenog zahtjeva koja glasi:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju osnovom naknade neimovinske štete isplati novčani iznos od 100.000,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama tekućim po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 07. lipnja 2011. g. pa do dana namirenja u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva iznad dosuđenih 68.800,00 kn do zatraženih 172.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama u odnosu na točku I.
V. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 28.393,75 kn u roku od 15 dana."
Drugostupanjskom je presudom odlučeno:
„Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, a žalba tuženika se prihvaća kao osnovana, te se presuda Općinskog suda u Rijeci broj:P-3627/11 od 28. lipnja 2013.;
a) potvrđuje u točki III. izreke,
b) preinačava u točki I., II. i V. izreke i sudi:
1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju osnovom neosnovanog lišenja slobode isplati novčani iznos od 68.800,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama tekućim po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 07. lipnja 2011. g. pa do dana namirenja u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju osnovom naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade isplati iznos od 29.700,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan namirenja zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koja je prethodila tekućem polugodištu za pet postotnih poena na iznos od 9.900,00 EUR od 15 travnja 2008. g., na iznos od 9.900,00 EUR od 15. svibnja 2008. g. te na iznos od 9.900,00 EUR od 15 lipnja 2008. g. pa do dana namirenja u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 28.393,75 kn u roku od 15 dana."
2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak i trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 21.750,00 Kn, u roku 15 dana.“
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku presudu tako da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti ili da je ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tuženica nije odgovorila na reviziju.
Revizija je osnovana.
Na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Neosnovano se tužitelj poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji obrazlaže paušalnim navodom da je obrazloženje drugostupanjske presude "nejasno i proturječno". Suprotno navedenom, ovaj revizijski sud u obrazloženju pobijane presude ne nalazi nejasnoća i proturječnosti.
Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete zbog neutemeljenog boravka u pritvoru od 12. ožujka do 1. rujna 2008., i to neimovinske štete u iznosu od 272.000,00 kn i imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 29.700,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti.
Prvostupanjski je sud na temelju utvrđenja:
- da je rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kio-92/07 od 17. travnja 2007. određeno provođenje istrage protiv tužitelja zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela zloporabe opojnih droga;
- da je tužitelj na temelju raspisane međunarodne potrage 12. ožujka 2008. uhićen u Sloveniji te mu je određen ekstradicijski pritvor, a 9. svibnja 2008. prepraćen je u zatvor u R.;
- da je rješenjem Županijskog suda Rijeka broj Kio-92/07-8 od 3. srpnja 2007. tužitelju određen pritvor na temelju odredbe čl. 102. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku, a rješenjem istoga suda od 30. svibnja 2008. tom je pritvorskom razlogu dodan i pritvorski razlog iz čl. 102. st. 1. toč. 4. toga Zakona;
- da je tužitelj u pritvoru proveo 172 dana;
- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-25/08 od 1. rujna 2008. oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo zloporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona;
tužbeni zahtjev utvrdio djelomično osnovanim obrazloživši da tužitelj ima pravo na naknadu štete na temelju odredbe čl. 480. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99,112/99, 58/02 i 143/02, dalje: ZKP), a da nije osnovan prigovor tuženice da je u ovom slučaju pravo na naknadu štete isključeno na temelju odredbe st. 3. toga članka te je tužitelju po osnovi naknade neimovinske štete dosudio 68.800,00 kn te po osnovi imovinske štete zbog izgubljene zarade 29.700,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete odbio kao neosnovan.
Drugostupanjski je sud odlučujući o žalbama stranaka odbio tužiteljevu žalbu protiv dijela prvostupanjske presude kojim je tužbeni zahtjev djelomično odbijen te je prihvaćanjem tuženikove žalbe preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen i taj dio zahtjeva odbio kao neosnovan.
Drugostupanjski sud u bitnom obrazlaže:
- da nije sporna činjenica da je tužitelj ranije, presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-27/01 od 27. srpnja 2001., bio pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od tri godine zbog kaznenog djela protiv imovine iz čl. 236. KZ RH i kaznenog djela protiv pravosuđa neprijavljivanja kaznenog djela iz čl. 300. st. 1. i 2. KZ RH, a koju nije izdržao jer je bio u bijegu i za njim je 5. veljače 2003. bila raspisana međunarodna potraga;
- da tu kaznu tužitelj nije izdržao jer je bio u bijegu od 2000. godine;
- da iako je zastara izvršenja te kazne zatvora nastupila 2007., u vrijeme donošenja rješenja o određivanju pritvora broj Kio-92/07 od 3. srpnja 2007. još nije nastupila rehabilitacija tužitelja po sili zakona;
- da je stoga postojala opravdana sumnja da bi se tužitelj saznanjem za novi kazneni postupak ponovno mogao kriti i biti nedostupan tijelima kaznenog progona;
- da su se stoga u ovom slučaju ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 480. st. 3. ZKP u vezi s čl. 95. toga Zakona koje isključuju pravo na naknadu štete jer je tužitelju „određen pritvor rješenjem Istražnog centra Županijskog suda u rijeci Kio-92/07 od 3. srpnja 2007. upravo na temelju čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP-a, zbog opasnosti od bijega, pa sukladno prethodno citiranim člancima ZKP-a isključeno je pravo na naknadu štete unatoč tome što je tužitelj pravomoćnom presudom oslobođen optužbe.“
Osnovano tužitelj u reviziji ističe da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 480. st. 3. ZKP i čl. 95. toga Zakona vezujući pravo na naknadu štete za ocjenu zakonitosti određivanja pritvora u smislu odredbe čl. 102. ZKP.
Odredbom čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP propisano je da pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe, ili je optužba odbijena.
Odredbom čl. 480. st. 3. ZKP propisano je da naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzročila uhićenje (rečenica prva) te da je u slučaju iz toč. 1. st. 1. ovog članka isključeno pravo na naknadu štete i ako su postojale okolnosti iz čl. 95. toga Zakona. Odredbom čl. 95. ZKP propisano je:
„(1) Redarstvene su vlasti ovlaštene uhititi osobu protiv koje izvršavaju dovedbeni nalog, te osobu protiv koje treba izvršiti rješenje o pritvoru.
(2) Redarstvene su vlasti ovlaštene uhititi:
1) osobu zatečenu u kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti,
2) osobu za koju postoje osnove sumnje da je počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, kad postoji neki od razloga za određivanje pritvora iz čl. 102. ovoga Zakona.“
Te se odredbe odnose na postupanje redarstvenih vlasti u slučaju uhićenja osobe za koju postoje osnove sumnje da je počinila kazneno djelo. No, na primjenu odredbe čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP ne utječu ni razlozi zbog kojih je pritvor određen ni to je li određivanje pritvora bilo zakonito. U primjeni navedene zakonske odredbe bitan je samo ishod postupka, odnosno, u konkretnom slučaju, činjenica da je tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe, kao što to osnovano ukazuje tužitelj u reviziji. Takvo je shvaćanje izraženo i u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1839/2006 od 7. svibnja 2009.
Stoga, kako zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije cijenio ostale žalbene navode tužitelja i tuženika, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje, u kojem postupku će taj sud ponovo povodom žalbe stranaka ispitati pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.
Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.