Broj: Kr 8/16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke,u kaznenom predmetu protiv izručenika D. M., zbog kaznenog djela iz članka 175. stavka 3. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, odlučujući po službenoj dužnosti na temelju članka 55. stavak 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima o rješenju Županijskog suda u Velikoj Gorici od 16. rujna 2016. broj Kv I-27/16.-27 (Kir-491/15.), u sjednici održanoj 13. listopada 2016.,
r i j e š i o j e
Potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici od 16. rujna 2016. broj Kv I-27/16.-27 (Kir-491/15.), kojim je odbijena zamolba Republike Srbije za izručenje D. M. radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela pronevjere u službi iz članka 175. stavka 3. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici odbijen je zahtjev Republike Srbije za izručenje D. M., radi vođenja kaznenog postupka pred Višim sudom u Beogradu, Republika Srbija, zbog kaznenog djela prijevare (ispravno: pronevjere) u službi iz članka 175. stavka 3. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, koji se vodi pod brojem Ki.br. 486/91.
Sukladno članku 55. stavku 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04. - dalje u tekstu: ZOMP), predmet je dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na potvrdu.
Izjašnjavajući se o rješenju, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske D. P., podneskom broj KR-I-DO-195/16. predložio je potvrditi rješenje jer je sud pravilno primijenio odredbu članka 10. Europske konvencije o izručenju iz 1957., budući da je u konkretnoj situaciji nastupila zastara kaznenog progona.
Nakon razmatranja spisa predmeta po službenoj dužnosti, Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da Županijski sud u Velikoj Gorici osnovano nije dopustio izručenje D. M. R. S. radi vođenja kaznenog postupka, zbog kaznenog djela pronevjere u službi iz članka 175. stavka 3. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, s obzirom na to da je nastupila zastara kaznenog progona, a što je sukladno članku 10. Europske konvencije o izručenju od 13. prosinca 1957., Dopunskog protokola Europske konvencije o izručenju od 15. listopada 1975. i Drugog dopunskog protokola Europske konvencije o izručenju od 17. ožujka 1978. („Narodne novine, Međunarodni ugovori“, broj 14/94.), smetnja za izručenje.
Naime, iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje se izručenik tereti rješenjem suca istrage Vojnog suda u Beogradu o provođenju istrage i određivanju pritvora Ki.br. 486/91. od 1. veljače 1993., proizlazi da je to djelo počinjeno 6. kolovoza 1991. Utvrđujući obostranu kažnjivost za djelo iz rješenja suca istrage, Županijski sudu u Velikoj Gorici pravilno je utvrdio da bi kazneno djelo pronevjere u službi iz članka 175. stavka 3. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, na način kako se tereti izručenika, odgovaralo po domaćem pravu kaznenom djelu zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.). Za to je djelo propisana kazna zatvora od jedne do dvanaest godina pa je sukladno članku 81. stavku 1. alineji 2. KZ/11., kojim je određeno da kazneni progon zastarijeva nakon 25 godina za kaznena djela za koje se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od deset godina, zastara kaznenog progona nastupila 6. kolovoza 2016.
Stoga je sukladno članku 55. stavak 1. ZOMP-a trebalo potvrditi rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 13. listopada 2016.
