Broj: Kr 47/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. B., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11 i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru od 15. siječnja 2016., br. K-373/15-52 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 10. ožujka 2016., br. Kž-109/16-4, u sjednici održanoj 17. listopada 2016.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se zahtjev os. M. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom što je čine presuda Općinskog suda u Zlataru od 15. siječnja 2016., br. K-373/15-52 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 10. ožujka 2016., br. Kž-109/16-4, os. M. B. proglašen je krivim za kazneno djelo pokušaja teške tjelesne ozljede, iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), za kazneno djelo prijetnje, iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i kazneno djelo tjelesne ozljede, iz čl. 117. st. 2. KZ/11, i nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Protiv te presude os. M. B. je putem branitelja H. K., odvjetnika iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona i povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, s prijedlogom da se ukine prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, M. C., u smislu čl. 518. st. 4. ZKP/08, podnio je odgovor na zahtjev, s mišljenjem da sudovi nisu počinili povrede materijalnog i procesnog prava na koje se upire u zahtjevu.

Zahtjev nije osnovan.

Nije u pravu osuđenik kada ističe da su navedenom presudom počinjene istaknute povrede kaznenog zakona i povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku.

Naime, suprotno navodima u zahtjevu, pravilno je prvostupanjski sud na raspravi primjenom odredbe čl. 431. st. 1. toč. 2. ZKP/08 pročitao iskaz svj. ošt. I. P. sa zapisnika od 25. rujna 2015., nakon što je utvrdio da je njezin dolazak pred sud nemoguć jer se nalazi u Š. na nepoznatoj adresi, pri čemu protiv takve odluke nije bilo primjedbi, niti je time povrijeđeno pravo obrane osuđenika, jer kako pravilo ističe drugostupanjski sud, prvostupanjski sud svoje zaključke o kaznenoj odgovornosti optuženika za kazneno djelo počinjeno na štetu ošt. I. P., ne temelji isključivo na navedenom iskazu ošt. I. P., nego i na drugim dokazima izvedenim neposredno na raspravi (iskazu svj. I. B., na rezultatima sudsko medicinskog vještačenja i dr.), tako da se ne radi o povredi konfrontacijskog prava na što se zapravo poziva osuđenik u svom zahtjevu.

Kako je drugostupanjski sud odgovorio i na sve druge žalbene razloge koje je osuđenik istakao u žalbi protiv prvostupanjske odluke, to suprotno paušalnoj tvrdnji iz zahtjeva nije došlo do povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, te konačno prigovori koji se odnose na zaključke medicinskog vještaka predstavljaju prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji ne mogu biti predmetom ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Kako slijedom izloženog navodi podnesenog zahtjeva nisu osnovani, trebalo je, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. listopada 2016.