Broj: Kr 87/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. N. V., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 21. travnja 2016. broj K-447/15-20 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi od 15. lipnja 2016. broj Kž-104/2016-4, u sjednici održanoj 19. listopada 2016.,

p r e s u d i o   j e

I. Utvrđuje se da je zahtjev os. N. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude djelomično osnovan, preinačuje se pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 21. travnja 2016. broj K-447/15-20 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 15. lipnja 2016. broj Kž-104/2016-4, te se izriče

Na temelju čl. 452. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. -dalje u tekstu: ZKP/08) protiv

os. N. V. (ostali podaci kao u presudi suda prvog stupnja)

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi:

dana 15. prosinca 2006. godine u S. B. s unaprijed stvorenom nakanom da preuzetu informatičku robu ne plati, došao u poslovnicu tvrtke S. C. d.o.o. gdje se djelatniku H. G. predstavio kao zastupnik tvrtke V. c. iz O. koji je zainteresiran za kupovinu digitalne kamere i prijenosnog računala, u što je H. G. povjerovao ne sumnjajući u iskrenost njegovih navoda zbog čega  mu je sačinio predračun na iznos od 9.119,98 kuna za jednu digitalnu kameru tipa FE 115, jednu digitalnu kameru tipa SP 320, set baterija tipa B-01 4 PE, šest komada DVD medija, pet komada CD medija i jedno prijenosno računala marke ACER,  te nakon što je na računalu sačinio neistinite naloge za plaćanje Zagrebačke banke d.d. i  potvrdu o transakciji prijenosa 9.119,98 kuna sa računa tvrtke V. c. na račun tvrtke S. C. d.o.o.,  došao u poslovnicu tvrtke S. C. d.o.o. gdje je H. G. predao prethodno neistinito sačinjene naloge za plaćanje i potvrdu o provedenoj transakciji, da bi mu H. G., ne sumnjajući u istinitost navedenih obrazaca predao informatičku robu po predračunu na iznos 9.119,98 kn, za koji iznos je oštetio tvrtku S. C. d.o.o.,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu time ga naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevaru – opisano i kažnjivo po članku 224. stavku 1. KZ/97.

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka u odnosu na odbijajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.

II. Uslijed odluke pod I., preinačuje se pravomoćna presuda u odluci o kazni, te se os. N. V. zbog kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97, za koje je pravomoćnom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 311. st. 2. KZ/97, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, u koju mu se, na temelju čl. 63. st. 1. KZ/97, uračunava vrijeme do sada izdržane kazne zatvora po presudi Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj K-95/08-11.

IV. Uslijed odluke pod I., preinačuje se pravomoćna presuda i u odluci o imovinskopravnom zahtjevu na način da se, na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08, trgovačko društvo S. C. d.o.o. s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

IV. U ostalom dijelu, zahtjev os. N. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 21. travnja 2016., broj K-447/15-2 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 15. lipnja 2016., broj Kž-104/2016-4  os. N. V. je zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ/97 na temelju tog propisa  utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, a zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. KZ/97 na temelju tog propisa kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci te je na temelju čl. 60. st. 1. i 2. toč. c. KZ/97 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

Osuđenik je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio putem braniteljice I. P., odvjetnice iz N. G., zbog povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 3. i 4.  Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08 koji propis se primjenjuje pri odlučivanju o ovom izvanrednom pravnom lijeku, u smislu odredbe čl. 574. st. 2. ZKP/08 i činjenicu da je presuda postala pravomoćna 15. lipnja 2016.). Prijedlog je osuđenika da „Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pravomoćnu odluku u ovom kaznenom predmetu“.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je podnio odgovor na zahtjev u kojem predlaže da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Zahtjev je djelomično osnovan.

U pravu je osuđenik kada tvrdi da je u odnosu na kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ/97 nastupila apsolutna zastara kaznenog progona iz čl. 20. st. 6. KZ/97 u vezi čl. 19. st. 1. toč. 5. KZ797. Naime, to je kazneno djelo počinjeno  15. prosinca 2006., pa s obzirom na rokove koji su propisani naprijed citiranim odredbama KZ/97, te činjenicu da je za ovo kazneno djelo zapriječena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca do tri godine, proizlazi da je protekom šest godina od počinjenja, tj. istekom 15. prosinca 2012. nastupila apsolutna zastara kaznenog progona.

Osnovano osuđenik u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ukazuje da je pogrešan stav kojeg na gotovo  identičan način u obrazloženjima svojih odluka iznose prvostupanjski i drugostupanjski sud. Naime ovi  sudovi pogrešno smatraju  da zastara, u smislu odredbe čl. 20. st. 2. KZ/97, ne teče nakon što je prvotna presuda postala pravomoćna 26. travnja 2010., pa sve dok nije bila ukinuta presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 2015. Sudovi stoga smatraju da nije proteklo vrijeme od šest godina i da apsolutna zastara nije nastupila prije stupnja na snagu KZ/11 te da se stoga pitanje zastare treba, u smislu odredbe čl. 86. KZ711, procjenjivati kroz odredbu čl. 81. st. 1. toč. 5. KZ/11 prema kojoj za predmetno kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ/11,  za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od tri godine, zastara kaznenog progona nastupa nakon deset godina.

Točno je doduše da u smislu odredbe čl. 20. st. 2. KZ/97 zastara ne teče za vrijeme za koje se prema kaznenom zakonu kazneni progon ne može poduzeti, ali apsolutna zastara u smislu odredbe čl. 20. st. 6. KZ/97, u svakom slučaju, dakle, bez obzira na eventualne prekide ili mirovanja zastare, nastupa protekom dvostrukog vremena u odnosu na rokove iz čl. 19. KZ/97. Dakle, kako je za kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ/97  apsolutna zastara nastupila 15. prosinca 2012., dakle, prije 1. siječnja 2013. kada je stupio na snagu KZ/11  to u smislu odredbe čl. 86. KZ/11, ne dolazi u obzir primjena duljih zastarnih rokova iz čl. 81. KZ/11, kako to pogrešno smatraju niži sudovi.

Iz naprijed navedenih razloga, kako je osnovan zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude u odnosu na kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ/97 jer je pravomoćnom presudom na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon u smislu odredbe čl. 469. toč. 3. ZKP/08 zbog nastupa zastare kaznenog progona u odnosu na to kazneno djelo, trebalo je djelomičnim prihvaćanjem zahtjeva u tom dijelu pravomoćnu presudu preinačiti i za kazneno djelo iz čl. 224. st. 1. KZ/97 na temelju čl. 452. toč. 6. ZKP/08  odbiti optužbu te odlučiti da troškovi kaznenog postupka na temelju propisa citiranim u izreci  za to kazneno djelo padaju na teret proračunskih sredstava.

Uslijed takve odluke preinačena je pravomoćna presuda i u odluci o kazni na način da je osuđeniku zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. KZ/97 izrečena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci pri čemu je ovaj sud imao u vidu pravilno utvrđene otegotne (višestruka osuđivanost i specijalni povratnik) i olakotne okolnosti (protek vremena) na strani osuđenika. U izrečenu kaznu zatvora za ovo kazneno djelo je osuđeniku uračunato vrijeme koje je do sada proveo na izdržavanju kazne zatvora.

Nadalje, uslijed donošenja odbijajuće presude zbog kaznenog djela prijevare kojim je osuđenik stekao imovinsku korist na štetu  trgovačkog društva S. C. d.o.o. Zagreb, oštećenik je s imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu.

Odluka o troškovima u odnosu na kazneno djelo prijevare uslijed ovakve odluke je donijeta na temelju propisa citiranim u izreci.

Međutim, nije u pravu osuđenik kada tvrdi da  je pravomoćnom presudom na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon u smislu odredbe čl. 469. toč. 3. ZKP/08 jer da je za predmetna kaznena djela već pravomoćno osuđen.

Naime, to što je u tzv. nepravoj obnovi postupka u predmetu Općinskog suda u Osijeku od 8. ožujka 2011., broj Kv-31/2011-7 (K-499/07) osuđeniku kod preinake pojedinačnih kazni iz više pravomoćnih presuda, pa tako i iz pobijane pravomoćne presude Općinskog suda Slavonskom Brodu K-95/08-11 potvrđenoj presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 26. travnja 2010., broj Kž-264/08-6 (radi se o jedinstvenoj kazni zatvora u trajanju od deset mjeseci), a koja je kasnijom citiranom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaćanjem zahtjeva za zaštitu zakonitosti bila ukinuta, time kod donošenja pobijane presude nije ostvarena povreda zakona iz čl. 469. toč. 3. ZKP/08. To stoga jer pri donošenju pobijane pravomoćne presude nije u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZKP/08. bilo u pitanju ponovno suđenje za isti kazneno djelo za koje već postoji pravomoćna presuda budući je prethodna pravomoćna presuda povodom izvanrednog pravnog lijeka bila ukinuta. Stoga se pitanje izmjene jedinstvene kazna zatvora iz presude Općinskog suda u Osijeku od 08. ožujka 2011. može riješiti kroz obnovu postupka u smislu odredbe čl. 498. st. 1. toč. 3. ZKP/08., a ne radi se o pravomoćno presuđenoj stvari jer kod donošenja pobijane pravomoćne presude nije egzistirala druga osuđujuća presude za isto kazneno djelo.

Iz svih naprijed navedenih razloga, kako zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude djelomično osnovan, trebalo je  na temelju čl. 519. u vezi čl.  513. st. 1. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 19. listopada 2016.