Broj: Kr 50/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog G. J. zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Kutini od 16. lipnja 2014. broj K-123/13 i presuda Županijskog suda u Sisku od 17. prosinca 2015. broj Kž-172/14, u sjednici održanoj 19. listopada 2016.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se zahtjev osuđenog G. J. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Kutini od 16. lipnja 2014. broj K-123/13 je, između ostalog, tada optuženi G. J. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11. pa je, na temelju tog propisa, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, koja kazna je, na temelju članka 55. stavka 1. i 2. KZ/11., zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada, na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje: ZKP/08.) optuženom G. J. naloženo je naknaditi paušalnu svotu troška kaznenog postupka u iznosu od 500,00 kuna te, solidarno s optuženim D. Š., nadoknaditi troškove svjedoka i vještaka u iznosu od 944,00 kune, a na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 oštećeni M. Č. upućen je s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

Presudom Županijskog suda u Sisku od 17. prosinca 2015. broj Kž-172/14 je, između ostalog, prihvaćena je žalba državnog odvjetnika te je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da je optuženi G. J., za kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. KZ/11. zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a žalba optuženog G. J. odbijena je kao neosnovana te je u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

Osuđeni G. J. je po branitelju, odvjetniku M. G., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje ove pravomoćne presude u kojem uvodno ne ističe neku od povreda zakona ili odredaba kaznenog postupka navedenih u članku 517. stavku 1. točkama 1. do 3. ZKP/08., ali u završnom dijelu zahtjevu tvrdi da je (drugostupanjski) „sud (…) temeljem čl. 469. ZKP-a, prekoračio ovlasti koje ima o zakonu i isti povrijedio na štetu okr.“ , a predlaže „da se usvoji zahtjev (…) te da sud donese presudu kojom će preinačiti pravomoćnu odluku ili istu ukine u cijelosti i vrati predmet na ponovnu odluku prvostupanjskom sudu“.

Zahtjev sa spisom je, u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Pobijajući pravomoćnu odluku, osuđenik u zahtjevu navodi da „u obrazloženju pobijane presude, sud ne daje valjane razloge zbog čega preinačuje odluku prvostupanjskog suda“ i tvrdi da bi drugostupanjski sud „trebao, ako se već odlučio preinačiti odluku o kaznenoj sankciji, za takvo što imati i posebno obrazložiti dosta valjane razloge“ te, nakon nuđenja svoje ocjene provedenih dokaza i analize činjeničnog stanja koje je, po njegovom shvaćanju, na temelju tih dokaza sud trebao utvrditi, zaključuje da „nije bilo mjesta za izricanje kaznene sankcije, a kamoli preinačavanje iste na način da mu se izrečena kaznena sankcija ne zamjenjuje radom za opće dobro“. Smatra da je „na taj način sud (…) temeljem čl. 469. ZKP-a, prekoračio ovlasti koje ima o zakonu i isti povrijedio na štetu okr.“.

Iz iznesenog proizlazi da osuđenik pobija drugostupanjsku odluku, i to iz razloga navedenog u članku 468. stavku 1. točki 11. ZKP/08., a to nije jedna od povreda odredaba kaznenog postupka navedenih u članku 517. stavku 1. točki 2. ZKP/08. zbog kojih se može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Osim toga, ne radi se niti o povredi odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku (članak 517. stavak 1. točka 3. ZKP/08.) jer je drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 487. stavka 1. ZKP/08., ocijenio sve žalbene razloge, pri čemu je posebnu pozornost, suprotno tvrdnjama osuđenika, posvetio upravo obrazlaganju odluke o kaznenoj sankciji (posljednji odlomak na 3. stranici i prvi odlomak na 4. stranici drugostupanjske presude) iz kojih jasno proizlaze razlozi zbog kojih je zaključio da zamjena izrečene kazne zatvora radom za opće dobro neće ostvariti svrhu kažnjavanja.

Pritom drugostupanjski sud odlukom o kazni nije prekoračio ovlast koju ima po zakonu jer zamjena kazne zatvora izrečene u trajanju do jedne godine radom za opće dobro prema odredbi članka 55. stavka 1. KZ/11. predstavlja samo mogućnost, a ne i obvezu suda, a ta zamjena ovisi o njegovoj ocjeni hoće li rad za opće dobro ostvariti svrhu kažnjavanja.

Zbog toga nije počinjena niti povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08. Osim toga, niti preispitivanje pravilnosti odluke drugostupanjskog suda o potrebi izricanja kazne zatvora bez njene zamjene radom za opće dobro, kao niti preispitivanje pravilnosti činjeničnih utvrđenja na kojima je utemeljena pobijana presuda, koje zahtjevom za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenik zapravo želi izazvati pokušavajući ovim pravnim lijekom ishoditi trećestupanjsko odlučivanje, nije dopušteno u postupku povodom zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, ograničenog samo na razloge navedene u članku 517. stavku 1. ZKP/08., među kojima nisu i oni iz članaka 470. i 471. ZKP/08.

Slijedom iznesenog, zahtjev osuđenika nije osnovan, pa je na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08 presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 19. listopada 2016.