Broj: Kž 182/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. B. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak; dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 18. veljače 2016. broj Kov-18/15-73, ispravljenog rješenjem istog suda od 2. ožujka 2016. broj Kov-18/15-75, u sjednici održanoj 19. listopada 2016.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet se upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda obustavljen je, na temelju članka 355. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje: ZKP/08.), kazneni postupak protiv okrivljenika M. B., S. C., D. S. i Z. P. zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. i drugih KZ/97.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se „pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje“.

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud zaključak da djelo koje je predmet optužbe nije kazneno djelo (članak 355. stavak 1. točka 1. ZKP/08.) izvodi iz pogrešnog tumačenja odredbe pojma „drugog“ sadržanog u odredbi članka 337. stavka 1. KZ/97.

Naime, obrazlažući rješenje o obustavi kaznenog postupka donesenog u postupku pred optužnim vijećem tijekom odlučivanja o potvrđivanju optužnice, prvostupanjski sud analizira odredbu članka 337. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak) koji je bio na snazi u vrijeme inkriminiranih radnji, pri čemu ukazuje na pravno shvaćanje Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. siječnja 2001. broj II-Kr-24/00 prema kojemu se pod pojmom „drugome“ kao osobi kojoj se tim kaznenim djelom pribavlja imovinska korist „razumije (…) samo fizička osoba, a ne i pravna“, a da je tek kasnijom izmjenom te odredbe člankom 129. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 71/06.; dalje: ZIDKZ/06.) bilo „određeno pribavljanje imovinske koristi za službenu i odgovornu osobu ne samo sebi već i drugoj pravnoj ili fizičkoj osobi“ pa da „je očigledno da pojam pribavljanja imovinske koristi ili nanošenja štete pravnoj (…) osobi nije postojao u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a optužnicom se optuženima stavlja na teret upravo to da su svjesno, dakle, s izravnom namjerom postupali u cilju ostvarenja nepripadne materijalne dobiti TD 'Z.' d.d. koja je pravna osoba, a ne fizička osoba“.

Međutim, nakon donošenja ZIDKZ/06., u sudskoj je praksi prihvaćeno stajalište da je opisana izmjena zapravo predstavljala pojašnjenje izvorne volje zakonodavca o pravilnom značenju odnosno sadržaju i opsegu termina „druge osobe“ – i to prave volje zakonodavca koja je postojala već u trenutku donošenja KZ/97. – a ne proširivanje zone kažnjivosti, kako je to obrazloženo i u nizu novijih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice, I Kž-784/11-6, I Kž-127/13-4 i I Kž-128/13-4, I Kž-959/09-6, I Kž-671/10-6, I Kž-749/11-6 i drugima). Zbog toga, s obzirom na takav sadržaj zbirnog pojma „drugog“, koji, dakle, obuhvaća ne samo drugu fizičku osobu (koja nije službena ili odgovorna osoba – počinitelj predmetnog kaznenog djela), nego i drugu pravnu osobu (različitu od one pravne osobe u kojoj počinitelj ima status službene ili odgovorne osobe) kao i ratio te zaštitni objekt kaznenog djela iz članka 337. KZ/97, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da se i postupanje službene ili odgovorne osobe koja zlouporabi položaj ili ovlasti s ciljem pribavljanja imovinske koristi drugoj pravnoj osobi i u inkriminirano vrijeme moglo podvesti pod kazneno djelo iz članka 337. KZ/97.

Slijedom iznesenog, a imajući na umu i da je pravni kontinuitet za kazneno djelo iz članka 337. KZ/97. ostvaren u odredbi članka 246. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak; dalje u tekstu: KZ/11.) koji je u međuvremenu stupio na snagu, kao i okolnost da je odredbom članka 357. stavka 2. ZKP/08. propisano da prilikom donošenja rješenja iz članka 356. tog Zakona vijeće nije vezano za pravnu ocjenu djela koju je tužitelj naveo u optužnici, nije bilo mjesta obustavi kaznenog postupka koja bi bila utemeljena na odredbi članka 355. stavka 1. točke 1. ZKP/08. pa je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., prihvaćena je žalba državnog odvjetnika i ukinuto je pobijano rješenje te je predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud, uzimajući u obzir razloge iznijete u ovoj drugostupanjskoj odluci, ponovno odlučiti o osnovanosti optužnice te će donijeti novo, na zakonu osnovano rješenje, koje će i valjano obrazložiti.

Zagreb, 19. listopada 2016.