Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Kž 526/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. B. zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11.; dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 1. lipnja 2016. broj K-21/13, u sjednici održanoj 19. listopada 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog T. B..

 

Obrazloženje

 

Rješenjem prvostupanjskog suda je, na temelju članka 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje: ZKP/08.), optuženom T. B. uskraćeno pravo na podnošenje zahtjeva za izuzeće predsjednika vijeća, suca S. C..

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi T. B. po branitelju, odvjetniku H. B., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Optuženi T. B. u žalbi tvrdi da je „pobijano rješenje neosnovano, budući da na osnovu odredbe čl. 5. st. 1. ZKP-a o zahtjevu za izuzećem suca, odn. predsjednika vijeća odlučuje predsjednik suda, a u konkretnom slučaju je o predmetnom zahtjevu odlučivao sudac čije se izuzeće traži“.

 

Međutim, pobijano rješenje nije odluka o zahtjevu za izuzeće suca (o kojem bi uistinu, prema odredbi članka 35. stavka 1. ZKP/08., odlučivao predsjednik suda), već odluka o uskrati prava na poduzimanje određene radnje koja je donesena na temelju odredbe članka 11. stavka 4. ZKP/08. pa nije bilo zapreke da o takvoj uskrati prava na podnošenje zahtjeva za izuzeće suca odluči predsjednik vijeća koji je na to ovlašten odredbama članka 368. ZKP/08. iako je povod takvoj odluci bilo upravo podnošenje zahtjeva za njegovim izuzećem.

 

Zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 35. stavkom 1. i člankom 495. ZKP/08.

 

Ostalim žalbenim navodima optuženi T. B. obrazlaže zahtjev za izuzeće predsjednika vijeća i tvrdi da je pobijanim rješenjem njemu „uskraćeno pravo koje (…) ima na osnovu odredbi Zakona o kaznenom postupku, Ustava Republike Hrvatske te Europske konvencije za ljudska prava“ pa zaključuje da „pobijano rješenje predstavlja povredu okr. prava na pravično suđenje“.

 

Međutim, za ocjenu je li došlo do povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda nužno je sagledati kazneni postupak u cjelini, a takva bi ocjena, s obzirom da je ovaj kazneni postupak tek u stadiju pripremanja rasprave (pobijana odluka donesena je na pripremnom ročištu), bila preuranjena. Pritom je i za zaključak o optuženikovoj dosadašnjoj zlouporabi prava iz ZKP/08. potrebno sagledati njegovo cjelokupno prijašnje ponašanje u ovome postupku, a ono, kako to prvostupanjski sud ispravno analizira u pobijanom rješenju, upućuje na opetovanu zlouporabu tih prava: optuženi T. B. već je podnosio zahtjeve za izuzeće ne samo predsjednika vijeća, nego i „svih sudaca Županijskog suda u Rijeci“ i njegovog predsjednika kao i zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, a o svima njima je i ranije odlučivano. Podnošenje novog zahtjeva za izuzećem predsjednika vijeća iz, u suštini, istih razloga koje je isticao u ranijem zahtjevu, uz optuženikove zahtjeve za razrješenje branitelja po službenoj dužnosti, ali i dokaze čije izvođenje je predlagao („saslušanje svih predsjednika svih 365 država u univerzumu kao i premijere istih država … te svih ministara financija i svih ministara u tim vladama …sve predsjednike države, vlade i sve ministre od osnutka Hrvatske do danas“), kao i njihovo obrazlaganje („na okolnosti nepostojanja kaznenog djela niti prekršaja“), i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, opravdavaju primjenu odredbe članka 11. stavka 4. ZKP/08. na način kako je to odlučeno pobijanim rješenjem jer se, prema odredbama stavka 2. i 3. članka 11. ZKP/08., postupak mora provesti bez odugovlačenja, a sud i druga državna tijela dužni su onemogućiti svaku zlouporabu prava koja pripadaju sudionicima u postupku.

 

Zbog toga nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. u vezi s člankom 495. ZKP/08.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. tog Zakona te da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

 

Slijedom iznesenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., valjalo je odbiti žalbu optuženog T. B. kao neosnovanu, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 19. listopada 2016.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu