- 1 -              Revr 776/2018-4

 

 

 

 

 

Broj: Revr 776/2018-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. i p. j.t.d. Z., protiv tuženice R. H., ministarstva, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u N. Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1569/2017-3 od 15. siječnja 2018., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Gž R-1569/17-7 od 12. travnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-42/17-37 od 2. listopada 2017., u sjednici održanoj 2. srpnja 2019.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija tuženice u odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje (glede odluke o zateznim kamatama na dio dosuđene bruto plaće, a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak) te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1569/2017-3 od 15. siječnja 2018., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Gž R-1569/2017-7 od 12. travnja 2019., u dijelu pod točkom I. izreke kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-42/17-37 od 2. listopada 2017. u dijelu pod točkom III. izreke prihvaćanjem zahtjeva tužitelja za isplatu pripadajuće zatezne kamate na iznose od 8.922,69 kn počev od 16. listopada 2005. do isplate, 6.048,52 kn počev od 16. studenog 2005. do isplate, 5.678,69 kn počev od 16. prosinca 2005. do isplate, 6.150,97 kn počev od 16. siječnja 2006. do isplate, 6.125,05 kn počev od 16. veljače 2006. do isplate, 5.329,29 kn počev od 16. ožujka 2006. do isplate, te u dijelu pod točkom II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu 1.562,50 kn i sudi:

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom III. izreke kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu pripadajuće zatezne kamate na iznose od 8.922,69 kn počev od 16. listopada 2005. do isplate, 6.048,52 kn počev od 16. studenog 2005. do isplate, 5.678,69 kn počev od 16. prosinca 2005. do isplate, 6.150,97 kn počev od 16. siječnja 2006. do isplate, 6.125,05 kn počev od 16. veljače 2006. do isplate, 5.329,29 kn počev od 16. ožujka 2006. do isplate, te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu 1.562,50 kn.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Odbacuje se revizija tuženice kao nedopuštena u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje.

 

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova nastalih u povodu revizije kao neosnovan.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju razliku poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u iznosu od 38.255,21 kn, u roku od 8 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju razliku obveznih doprinosa u ukupnom iznosu od 21.419,78 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama, prema stopi koju od 31. prosinca 2007.g. određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008.g., prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015.g. prema stopi propisanoj odredbom čl. 29.s t. 1. ZOO koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koje dospijevaju kako slijedi:

 

- na iznos od 4.586,66 kn počev od 16.10.2005.g. do isplate,

- na iznos od 3.449,63 kn počev od 16.11.2005.g. do isplate,

- na iznos od 3.294,67 kn počev od 16.12.2005.g. do isplate,

- na iznos od 3.475,24 kn počev od 16.01.2006.g. do isplate,

- na iznos od 3.468,77 kn počev od 16.02.2006.g. do isplate,

- na iznos od 3.144,81 kn počev od 16.03.2006.g. do isplate,

sve u roku od 8 dana.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu pripadajuće zatezne kamate na iznose od:

 

- 8.922,69 kn počev od 16.10.2005.g. do isplate,

- 6.048,52 kn počev od 16.11.2005.g. do isplate,

- 5.678,69 kn počev od 16.12.2005.g. do isplate,

- 6.150,97 kn počev od 16.01.2006.g. do isplate,

- 6.125,05 kn počev od 16.02.2006.g. do isplate,

- 5.329,29 kn počev od 16.03.2006.g. do isplate.

 

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 13.417,50 kn sa zateznim kamatama, tekućim od 2.10.2017.g. do isplate, prema stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku 8 dana.“

 

Ispravljenom drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I/ Žalba tužitelja djelomično se uvažava kao osnovana dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-42/17-37 od 2. listopada 2017.:

 

- preinačuje u točki III izreke  kojom je odbijen tužbeni zahtjev tako da se sudi:

 

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju pripadajuće zatezne kamate  prema stopi koju od 31. prosinca 2007.g. određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008.g., prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015.g. prema stopi propisanoj odredbom čl. 29.st.1. ZOO koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatane stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koje dospijevaju kako slijedi:

 

- 8.922,69 kn počev od 16.10.2005.g. do isplate,

- 6.048,52 kn počev od 16.11.2005.g. do isplate,

- 5.678,69 kn počev od 16.12.2005.g. do isplate,

- 6.150,97 kn počev od 16.01.2006.g. do isplate,

- 6.125,05 kn počev od 16.02.2006.g. do isplate,

- 5.329,29 kn počev od 16.03.2006.g. do isplate.“

 

- potvrđuje u točkama I., II. te u točki IV. izreke i to u dijelu kojim je tužitelju dosuđen trošak postupka, te u dijelu u kojem zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka nije prihvaćen.

 

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu 1.562,50 kn u roku od 8 dana.

 

III/ Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.“

 

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predložila je da ovaj sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev, odnosno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio reviziju odbaciti kao nedopuštenu ili odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija tuženice u odnosu na prvo naznačeno pravno pitanje nije dopuštena, dok u odnosu na drugo naznačeno pravno pitanje je dopuštena i osnovana.

 

Prema čl. 382. st. 2. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP-a propisano je da u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da izvanredna revizija sadrži sljedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće (neplaćenu razliku propisanih doprinosa iz plaće, doprinosa na plaću, porez i prirez) tijekom boravka u Misiji u A. u razdoblju od 23. kolovoza 2005. do 1. ožujka 2006. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da mu tuženica nije uplatila terensku dnevnicu, odnosno sve doprinose i druga davanja koje je bila obvezna uplatiti na temelju čl. 6. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme sudjelovanja u sastavu Međunarodnih snaga za sigurnosnu pomoć ISAF u A., a koji su stranke sklopile 9. kolovoza 2005.

 

Sudovi su pozivajući se na odredbu čl. 83. st. 5. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 51/95, 65/95, 17/01, 82/01,114/03, 30/04, 137/04 i 68/05 - dalje: ZR), čl. 14. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 177/04 - dalje: ZPD) i čl. 13. st. 2. toč. 16. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 95/05 i 96/06) ocijenili da je tuženica, kao poslodavac, bila obvezna na iznose dodataka za rad u inozemstvu ugovorenog pod nazivom "terenska dnevnica“ obračunati i uplatiti obvezne doprinose i porez na dohodak te prirez porezu na dohodak, jer nisu bili ispunjeni uvjeti za isplatu neoporezive svote terenskog dodatka već ukupna ugovorena svota u poreznom smislu predstavlja isplatu plaće.

 

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos razlike poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak prihvaćenjem tog dijela zahtjeva, uz obrazloženje da obveza tuženice, kao poslodavca, dospijeva isplatom neto plaće koja je tužitelju nesporno isplaćena.

 

Tuženica u reviziji postavlja sljedeća materijalnopravna pitanja:

 

"Da li je poslodavac dužan na cjelokupne iznose na ime terenskog dodatka namijenjenog podmirivanju troškova na terenu pripadnika Misije ISAF u A. obračunati i uplatiti obvezne doprinose i porez na dohodak, odnosno da li se isplaćeni neto iznos terenskog dodatka od 65 EUR-a dnevno može smatrati dijelom pune plaće za koji je poslodavac u obvezi isplatiti u bruto iznosu u cijelosti?"

 

„Da li obveza poslodavca za isplatom zateznih kamata na neisplaćeni dio bruto plaće, koji se odnosi na neisplaćeni iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak, dospijeva na naplatu isplatom iznosa neto plaće?“

 

Obrazlažući važnost prvog postavljenog pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tuženica se poziva na odluke ovog suda poslovni broj Revr-1845/12 od 29. travnja 2014., poslovni broj Revr-1902/12 od 4. lipnja 2014. i poslovni broj Revr-1795/12 od 25. veljače 2014., u kojim predmetima su tužitelji, kao djelatne vojne osobe, zahtijevali isplatu dodatka na plaću po osnovi prekovremenog rada za obavljanje stražarske službe, pozivajući se na kolektivne ugovore kojima je pravo na dodatke na plaću uređeno za državne službenike i namještenike. Tužbeni zahtjevi u tim parničnim postupcima su odbijeni kao neosnovani jer su se tražbine odnosile na razdoblje nakon stupanja na snagu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće i Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09 - dalje: Pravilnik i Odluka) s obzirom da je revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje da Pravilnik i Odluka imaju značenje propisa donesenog na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09) kojim je cjelovito uređeno pitanje dodataka za obavljanje stražarske službe, te obzirom na čl. 114. tog Zakona imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

 

Slijedom navedenog, odluke revizijskog suda na koje se tuženica poziva u reviziji, obrazlažući razlog važnosti prvog naznačenog pravnog pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a tvrdeći da se pobijana drugostupanjska presuda temelji na shvaćanju koje nije podudarno sa pravnim shvaćanjem drugostupanjskog suda u revizijom pobijanoj presudi, nisu donesene u istim činjeničnim i pravnim slučajevima pa samim time nisu usporedive sa činjeničnom i pravnom situacijom u ovom predmetu, niti nisu utemeljene na istim odredbama materijalnopravnih propisa.

 

Stoga prvo naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je reviziju tuženice valjalo u odnosu na prvo postavljeno pitanje na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a odbaciti kao nedopuštenu.

 

U odnosu na drugo pravno pitanje kojeg naznačuje u reviziji, tuženica argumentira važnost postavljenog pitanja pozivajući se na odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2394/14 od 10. listopada 2017. te odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-717/16 od 6. rujna 2017., navodeći da je u tim odlukama zauzeto drugačije pravno shvaćanje glede zateznih kamata na dosuđeni iznos razlike poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak od onog na kojem se temelji drugostupanjska presuda u ovom konkretnom predmetu.

 

Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ispitujući dopuštenost revizije tuženice u odnosu na drugo naznačeno pravno pitanje utvrdilo da predmetna revizija u tom dijelu ispunjava propisane kriterije dopuštenosti.

 

U smislu prednjeg, a polazeći od odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo.

 

U davanju odgovora na postavljeno pitanje potrebno je poći od:

 

- odredbe čl. 82. st. 3. ZR-a, a prema kojoj plaća iz stavka 1. toga članka obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, te

 

- odredbe čl. 83. ZR-a prema kojoj se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, plaća i naknada plaće isplaćuje se u novcu, ako Kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, za prethodni mjesec se isplaćuje najkasnije do 15.-og u mjesecu, a u smislu tog zakona plaća i naknada plaće su plaća i naknade plaće u bruto iznosu, kao

 

- odredbe čl. 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 177/04), a prema kojoj se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

 

Plaća koju poslodavac isplaćuje radniku (što podrazumijeva i dodatak na plaću) obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a uz to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate.

 

Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela.

 

Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze, sve u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela.

 

U situaciji kao što je konkretna, kada obveza tuženice kao dužnice da isplati porez i prirez na porez na dohodak na dodatak na plaću tužitelju dospijeva tek trenutkom isplate tih iznosa, onda je jasno da tuženica nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužitelj ne može osnovano zahtijevati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužitelja.

 

Slijedom navedenog, tužitelju ne pripada zatezna kamata na dio dosuđene bruto plaće, a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak.

 

Navedeno shvaćanje je prethodno već izneseno u odluci ovog suda poslovni broj Rev-2402/2018 od 19. ožujka 2019.

 

Kako je prihvaćenjem zahtjeva tužitelja u tom dijelu materijalno pravo pogrešno primijenjeno, u navedenom dijelu valjalo je prihvatiti reviziju tuženice i odlučiti kao u izreci presude, u smislu odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a.

 

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka jer u istom nije uspio budući je njegova žalba odbijena kao neosnovana.

 

Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova revizijskog postupka obzirom da je u tom stadiju postupka uspjela u razmjerno neznatnom dijelu svojeg zahtjeva (čl. 154. st. 3. ZPP-a).

 

Tužitelju nije priznat trošak odgovora na reviziju koji nije bio nužan u ovom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 2. srpnja 2019.