Baza je ažurirana 30.04.2025. 

zaključno sa NN 70/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 2632/2019-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2632/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. B. pok I. iz Ž., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. T., odvjetniku u Z., protiv I. tužene Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, II. tuženika H. E. d.d. iz Z., i III. tuženika H. ... d.o.o., E. D. iz D., zastupanog po punomoćnici L. L., zaposlenici III. tuženika, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku posl. broj -491/13 od 27. studenoga 2013. kojom je dijelom potvrđena presuda Općinskog suda u Korčuli posl. broj P-143/11 od 15. studenoga 2012., u sjednici održanoj 2. srpnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom između ostalog odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice protiv I. tužene za isplatu naknade štete od 660.050,00 kn (st. III. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod st. III. izreke.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnijela tužiteljica iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je tužbeni zahtjev tužiteljice protiv I. tužene za isplatu naknade štete od 660.050,00 kn, a koja šteta je nastala na predmetnim nekretninama uslijed požara koji je prouzročen padom vodiča dalekovoda dana 23. kolovoza 1990.

 

Uz utvrđenje da je predmetna šteta nastala uslijed požara koji je prouzročen padom vodiča dalekovoda kojeg je kao opasnu stvar bio imatelj prednik II. i III. tuženika javno poduzeće H. e., nižestupanjski sudovi odbijaju predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice protiv I. tuženika.

 

Po ocjeni ovog revizijskog suda nižestupanjski sudovi su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo.

 

Prema odredbi čl. 174. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 – dalje: ZOO), a koji se Zakon u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05) za štetu od opasne stvari odgovara njezin imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njom bavi.

 

Dakle, kada je prednik II. i III. tuženika javno poduzeće H. e. bio imalac predmetnog dalekovoda kao opasne stvari, to je dakle predmetnu štetu tužiteljici bilo u obvezi naknaditi to javno poduzeće.

 

Okolnost što je I. tužena odnosno Sabor Republike Hrvatske bio osnivač javnog poduzeća Hrvatska elektroprivreda (čl. 8. Zakona o elektroprivredi - "Narodne novine", broj 31/90) nema za posljedicu da bi I. tužena bila odgovorna za obveze osnovanog javnog poduzeća. Niti Zakon o elektroprivredi, a niti bilo koji drugi propis Republike Hrvatske ne propisuju da bi osnivač javnog poduzeća odgovarao za obveze osnovanog poduzeća.

 

Kada se tužiteljica poziva na odredbu čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroprivredi ("Narodne novine", broj 47/90) za ukazati je da je to pozivanje neosnovano. Naime, tom odredbom izmijenjena je odredba čl. 12. st. 2. Zakona o elektroprivredi na način da se propisuje "Sredstva H. e. su državno vlasništvo Republike Hrvatske". No, tom odredbom nije izmijenjena odredba čl. 12. st. 1. Zakona o elektroprivredi koja propisuje "Sredstva za osnivanje i obavljanje djelatnosti H. e. jesu sredstva organizacije iz čl. 9. toga Zakona (osnovna, obrtna i druga sredstva) utvrđena bilancom stanja na dan 30. lipnja 1990.". Dakle, iako je Republika Hrvatska postala vlasnikom između ostalog i predmetnog dalekovoda, isti dalekovod je i nadalje ostao sredstvo javnog poduzeća H. e., odnosno isto javno poduzeće je i nadalje ostalo imalac te stvari u smislu odredbe čl. 174. st. 1. ZOO.

 

Konačno, ovdje je za ukazati da u konkretnom slučaju niti nema mjesta primjeni navedene odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroprivredi jer je taj Zakon donesen nakon predmetnog štetnog događaja.

 

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužiteljice, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 2. srpnja 2019.

 

 

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu