Baza je ažurirana 22.05.2025.
zaključno sa NN 74/25
EU 2024/2679
Republika Hrvatska Posl. br. P-1224/2017-33
Repubblica di Croazia
Općinski sud u Puli-Pola
Tribunale comunale di Pula-Pola
Stalna služba u Rovinju-Rovigno
Sezione distaccata di Rovinj-Rovigno
52210 Rovinj - Rovigno, Obala/Riva P. Budicin 4
Općinski sud u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno, po sucu R. U., u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz P., D. B. br. 2, OIB:, zastupane po punomoćniku N. P., odvjetniku iz P., protiv tuženika R. H., zastupane po O. D. O. u P.-P., G.-upravni odjel, P., R. 2a, radi utvrđivanja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 21. svibnja 2019. uz nazočnost punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog O.D.O. P.-P., dana 28. lipnja 2019.,
p r e s u d i o j e
Obrazloženje
Tužiteljica je dana 18. rujna 2017. podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva. U istoj u bitnom navodi kako je vlasnica nekretnine kč.br. 515/Z kuća br. 36 i dvorište od 375 m2 upisane u zk.ul. k.o. .., a da je tužena vlasnik kč.br. 1750/9 upisane u zk.ul. k.o. ..; da je u posjedu pored svoje kč.br. 515/Z k.o. .. i dijela kč.br 1750/9 k.o. .. na kojoj katastarskoj čestici je već 1968. godine kada se udala za svog prednika P. D., bila sagrađena garaža i ulaz u dvorište u zgradu; da je računajući mirni posjed pravnih prednika u posjedu navedenih nekretnina još od kraja 19. stoljeća; obzirom da je u vlasničkom listu za k.č. br. 515/Z k.o. .. pisalo kuća to da ni ona (a niti njezini pravni prednici prije nje) nije do pred nekoliko godina saznala da se radi o dijelu posebne katastarske čestice k.č. br. 1750/9 k.o. .., jer je sve oko dvorišta postojao zid (do bijeloga puta gdje sada postoji asfaltirana cesta). Tužbom tvrdi da su sa pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju Klasa: UP/I-.., Urbroj: .. od 26. rujna 2016. godine ozakonjeni objekti sagrađeni na kč.br. 515/Z i kč.br. 1750/9 obje k.o. .. iz čega proizlazi da je tužiteljica građenjem stekla vlasništvo izgrađenih objekta na kč.br. 515/Z i kč.br. 1750/9 obje k.o. ..; da je u smislu odredbe iz čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku podnijela zahtjev za mirno rješenje spora koji zahtjev nije prihvaćen, pa iz tih razloga podnosi predmetnu tužbu. Iz naprijed navedenih razloga, a s obzirom da je ona (tužiteljica) putem svojih pravnih prednika nalazi u nesmetanom mirnom posjedu predmetne nekretnine od kraja 19. stoljeća, podnosi ovu tužbu i predlaže da Sud donese presudu kojom se utvrđuje da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva na kč.br. 1750/9 upisana u zk.ul. k.o. .. označenog na skici postojećeg stanja od 10. lipnja 2010. godine izrađenog po Uredu ovlaštenog ing. geodezije S. P. – P., šifriranom plavom bojom, koja skica čini sastavni dio ove presude (što je tuženica dužna priznati tužiteljici); pa je slijedom toga tužiteljica ovlaštena izvršiti cijepanje kč.br. 1750/9 k.o. .. sukladno istoj skici; te se uknjižiti u zemljišnim knjigama kao vlasnica tako novoformirane nekretnine, sve nakon pravomoćnosti ove presude; kojom tužbom traži i troškove postupka.
U odgovoru na tužbu tuženica navodi: da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti jer vrijeme potrebno za dosjelost na nekretninama u društvenom vlasništvu počinje teći od dana stupanja na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o osnovanim vlasničkopravnim odnosima a to je 8. listopada 1991. godine; da su se predmetne nekretnine prije uknjižbe prava vlasništva u korist Republike nalazile u društvenom vlasništvu; a na stvarima u društvenom vlasništvu prema članku 29. bivšeg Zakona o vlasničkopravnim odnosima nije bilo moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću; a da bi se dosjelošću ipak moglo steći pravo vlasništva na zemljištu koje se vodilo kao društveno vlasništvo, potrebno je pored ostalih pretpostavki za stjecanje i vrijeme zakonom određeno koje mora biti dovršeno do 6. travnja 1941. godine prema propisima koji su tada bili na snazi; a pravo vlasništva na zemljištu koje je upisano u zemljišnim knjigama kao društveno vlasništvo priznat će se ukoliko je stečeno dosjelošću do 6. travnja 1941. godine, sve po propisima koji su tada bili na snazi; da prema činjeničnim navodima iz tužbe ne proizlazi da se tužiteljica putem svoji pravnih prednika nalazila u kvalificiranom posjedu najmanje 30 godina, tj. do 6. travna 1941. godine; što znači da su se, s obzirom na kvalitetu posjeda prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, nisu ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću; a glede drugog osnova stjecanja prava vlasništva (građenje na tuđem zemljištu), a s obzirom na to da je građenje na tuđem zemljištu izvršeno prije 1968. godine da se u ovom postupku također imaju primijeniti pravila OGZ-a, i to pravno pravilo paragraf 418.; a prema tom pravilu, graditelj koji je izgradio građevinu na zemljištu u društvenom vlasništvu bez odobrenja nadležnog tijela pa ne može postati vlasnikom građevine niti steći pravo trajnog korištenja zemljišta na kojemu je zgrada podignuta; te da sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. veljače 1987., Rev-2186/89 odredbe o stjecanju vlasništva građenjem na tuđem zemljištu ne mogu primijeniti kad građanskopravna osoba gradi na zemljištu u društvenom vlasništvu; također, da sukladno čl. 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, rješenje o izvedenom stanju nema pravnog učinka na vlasništvo (i druga stvarna prava) na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojem je ta zgrada izgrađena.
U nastavku postupka tužiteljica se očitovala na odgovor na tužbu tuženice te je u istom navela: da su neosnovani navodi tužene iz odgovora na tužbu i to naročito da iz tužbe ne proizlazi da se tuženica putem svojih pravnika ne nalazi u posjedu najmanje 30 godina do 06.04.1941. godine; jer iz tužbe proizlazi baš suprotno tj. da se tužitelja putem svojih pravnih prednika nalazi u mirnom i faktičnom posjedu predmetnih nekretnina još od kraja 19. stoljeća; tj. daleko dulje od 30 godina, i to do 06.04.1941. godine; da tužbom ona ne traži stjecanje prava vlasništva na temelju građenja (a da je samo navela u povijesnom dijelu tužbe da je tražila ozakonjenje izgrađenih objekata na predmetnom zemljištu i da je tek tada saznala da su ti objekti djelomično sagrađeni na predmetnom zemljištu tj. na kč.br. 1750/9 k.o. .. upisane u zemljišnim knjigama na ime tuženice); već da traži utvrđenje prava vlasništva osnovom dosjelosti.
U dokaznom postupku pročitani su: prilozi uz tužbu (list 5-64 spisa), tj. izvatci iz zemljišnjih knjiga, prijepis posjedovnog lista, rješenje o izvedenom stanju; izvršen je uvid u geodetski snimak izvedenog stanja, rješenje DGU (list 14-16 spisa), rješenje DGU (list 17-20 spisa), u podatke o nezakonitoj izgrađenoj zgradi (list 21 spisa), skicu (list 22 spisa); pročitan je geodetski snimak (list 23 spisa), snimak izvedenog stanja (list 24-26 spisa), rješenje (list 27-29 spisa), rješenje (list 30-31 spisa), opće podatke o lokaciji zgrade, tehnički opis zgrade, iskaz površine i etaža, obračunske veličine zgrade, iskaz površina, obujam prema uvjerenju (list 36-38 spisa), obujam prema izvedenom stanju sa snimcima, arhitektonski nacrti, gabaritni prikazi, uvjerenje odjela Katastra R., kopiju katastarskog plana, izvod posjedovnog lista, uvjerenje odjela Katastra R., kopiju snimke zgrade, kopiju katastarskog plana, gabaritni prikaz (list 50 spisa), snimku izvedenog stanja (list 51-61 spisa); razgledavane su preslike fotografije stambenih zgrada i fotodokumentacija (list 58-60 spisa); pročitani su opis stupnja završenosti zgrade sa skicom (62 spisa), odgovor ODO-a P. za mirno rješenje spora (list 63-64 spisa), odgovor na tužbu (list 69-70 spisa), zapisnik od 06. veljače 2018. godine (list 71 spisa), podnesak tužiteljice (list 72 spisa), dopis državne arhive (list 75 spisa), povijesne zemljišnoknjižne izvatke (list 79-86 spisa), zemljišnoknjižne izvatke (list 87-91, 92-96 spisa), zemljišnoknjižne izdatke (list 97-98 spisa), povijesne promjene čestica katastra (list 99-100 spisa), obavijest Katastra (list 101 spisa), potvrdu Katastra (list 102 spisa), dopis tužiteljice (list 104 spisa) sa prilogom (list 105 spisa), rješenje o nasljeđivanju (list 106-114 spisa), ugovor o darovanju (list 115-117 spisa), zapisnik od 19. listopada 2018. godine (list 121-124 spisa) te sa tog zapisnika iskaze svjedoka F. F. D., Š. A. te tužiteljice M. D., nalaz i mišljenje vještaka mjernične struke K. M. (list 126-134 spisa); te su razgledane skice sa tog nalaza i fotografije predmetom istoga elaborata; dopis ODO-a P. (list 136 spisa) iz kojeg proizlazi da je ODO u P.-P. suglasan sa nalazom i mišljenjem vještaka mjernične struke, dopis tužiteljice (list 139 spisa iz kojeg proizlazi da ista nema primjedbi na nalaz i mišljenje istog vještaka mjernične struke), povijesni ZK izvadci koji su priloženi predmetu; pored toga preslike iz zemljišni knjiga za kč.br. 515, zk.ul. .. k.o. .. te upis list B koji se odnosi za tu česticu; a što se odnosi na činjenicu da je zgradna čestica k.o. .. 515 upisana kao kuća od o s n u t k a zemljišnih knjiga i da je ista kuća kupljena osnovnom Ugovora o kupoprodaji upisana na ime vlasnika D. G. pok. G. – I. iz K. tj. D. J. pok. I. – I. iz K. (koja je fotokopija povećana radi lakšeg čitanja), Ugovor o zamjeni od 21. lipnja 2011. godine i od 31. siječnja 1903. godine za kč.br.zgr. 515 k.o. .., zapisnik od 30. travnja 2019. godine (list 151-152 spisa), podnesak tužiteljice od 26. travnja 2019. godine sa svim prilozima – povijesnim zk izvatcima i promjenama na katastarskim česticama (list 153-189 spisa).
Tužbeni zahtjev je osnovan.
Među strankama nije sporno da je tuženica zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine oznake kč.br. 1750/9 k.o. ... Sporno je i valja utvrditi je li tužiteljica stekla pravo vlasništva na dijelu predmetne nekretnine i po kojoj osnovi.
Tijekom postupka održan je uviđaj na licu mjesta dana 19. listopada 2018. uz nazočnost stranaka, svjedoka i mjerničnog vještaka K. M.; kada se pristupilo identifikaciji čestica; i saslušanju svjedoka te tužiteljice.
Na temelju uviđaja, fotografija priloženih u ovom predmetu te nalaza i mišljenja mjerničnog vještaka M. K., koji je u cijelosti prihvaćen kao objektivan i stručan (a ni stranke na istog nisu imali primjedbe), utvrđeno je: kako cijela jugoistočna kč.br. 515/Z (u vlasništvu tužiteljice) graniči sa kč.br. 1750/9 (u vlasništvu tužene) a nije vidljivo označena u naravi, a da sjeverni dio kč.br. 1750/9 je ograđen zajedno sa kč.br. 515/Z u jednu posjedovnu cjelinu; da je na krajnjem sjevernom dijelu kč.br. 1750/9 izgrađena stara kamena gospodarska zgrada koja nije evidentirana; da je cijela zapadna strana posjeda ograđena kamenim zidom koji je izgrađen na zapadnoj međi kč.br. 515/Z tj. cijelom njenom dužinom; a u sjevernom dijelu zapadnom odnosno jugozapadnom međom kč.br. 1750/9 koliko je ograđen posjed. Razgledavanjem je utvrđeno: da se u tom zidu nalazi samo jedan otvor i to na strani k.br. 1750/9 za prolaz vozilom i pješice, tako da kč.br. 515/Z niti nema direktan pristup na cestu osim preko navedenog (u prilogu se na fotografiji vidi kako je na stubovima otvora istaknut kućni broj 36 koji pripada jedinoj postojećoj stambenoj zgradi unutar ograđenog dijela – to je zgrada na kč.br. 515/Z); te da osim otvora na zidu na vratancima, te gospodarske zgrade preostali dio kč.br. 1750/9 u posjedu tužiteljice se koristi kao dvorište koje je uređeno, sa stablima, ukrasnim raslinjem i manjim vrtom u južnom dijelu (utvrđeno je tijekom uviđaja da su uz gospodarsku zgradu zatečeni ostaci građevinskog materijala). S obzirom da je u spis priložena skica postojećeg stanja izrađena 10.06.2010. godine po ovlaštenom inženjeru geodezije S. P. – P. dipl.ing.geod. utvrđeno je: kako ista vjerno pokazuje stanje zatečeno na dan uviđaja te zbog ekonomičnosti postupka ocjenjeno je kako nema potrebe za izradom nove skice lica mjesta; jer je u cijelosti prihvaćeno sve opisano i utvrđeno što se tiče predmetnog dijela č.br. 1750/9, a radi lakše preglednosti priložena je kopija i skica uz nalaz. Vještakinja je tijekom postupka navela: kako je skicu potrebno korigirati u preostalom dijelu kč.br. 1750/9 koji se nalazi izvan ograde zbog ranije opisanih promjena u katastarskom operatu (što svakako ne utječe na predmetni dio); a utvrđeno je mjerenjem da površina ograđenog predmetnog dijela kč.br. 1750/9 iznosi ukupno 480 m2; dodatno je vještakinja pregledom arhivske građe utvrdila kako je 1968. godine bilo jednako današnjem u pogledu ogradnih zidova; te objasnila da ukoliko sud odredi da tužiteljici pripadne u vlasništvo predmetni ograđeni dio kč.br. 1750/9 k.o. .. to onda da se radi o suvlasničkoj zajednici gdje bi pripalo 48/119 dijela čestice tužiteljici i 71/119 dijela čestice tuženoj; vještakinja je dodatno objasnila da se u slučaju korekcije ukupne površine kč.br. 1750/9 (do koje će sigurno doći zbog promjene plana) ima zadržati kao konstanta 480 m2 u posjedu (i vlasništvu) tužiteljice u odnosu na novu površinu kč.br. 1750/9 (koja će ostati u vlasništvu RH); ista je objasnila kako parcelacijom od matične kč.br. 1750/9 kasnije se može izdvojiti dio površine 480 m2 kao nova k.č. kojoj se dodjeljuje novi broj (vlasništvo tužiteljice u dijelu 1/1), a tuženoj bi pripala nova kč.br. 1750/9 na preostalom dijelu čestice (vlasništvo tužene u 1/1 dijela).
Na okolnost posjedovnog stanja predmetne nekretnine iskazivali su svjedoci D. F. F. (rođena 1939. godine.) i Š. A. (rođena 1938. godine) te tužiteljica, saslušana kao stranka u posupku.
Svjedokinja D. F. F. u svom iskazu navodi: da je rođena u K. 1939. godine (zapravo rođena je 50 m od objekta u kojem je sud na uviđaju sastavljao zapisnik); da je do 1962. godine živjela baš u istom naselju do kuće tužiteljice; nakon toga da je živjela je u Italiji, tj. Torinu, gdje se udala; a nakon toga da se vratila 1991. godine u K., U.. K. br. 30, gdje je živjela do 2009. godine, a nakon toga preselila se na adresi F., V. C. 51 A; da su u predmetom objektu (gdje je sud sastavljao zapisnik) ranije živjeli: F. i J. D., M. i A. (T.), brat od A., G. i sestra M. i dvoje djece M. i A. koji se zovu P. i I.; da je I. rođen 1939. godine kao i ona; da je F. D. preminula 1972. godine i da je ona bila baka supruga tužiteljice; a J. da je bio F. suprug koji je preminuo 1964. godine; A. da je bio sin F. i J., a M. supruga od A.; da su J. i F. preminuli; da je A. preminuo 1944. godine, a M. 2003. godine. Ona je dodatno objasnila: da je suprug tužiteljice preminuo dana 12. rujna 1970. godine; da se tužiteljica udala za P. dana 24. veljače 1968. godine; da je I., odnosno I., rođen 1939. godine, poginuo 1964. godine; da su svi oni redom živjeli u istoj kući u kojoj sada stanuje tužiteljica. Ista svjedokinja pamti da je predmetno dvorište do objekta po svom izgledu bilo kao i sada; da je objekt gdje se sastavlja zapisnik saniran u međuvremenu, ali da po svom izgledu, tj. zapravo po dimenzijama izgleda kao i jednom davno; da je objekt saniran, što je i vidljivo; ali da tlocrtno i po dimenzijama izgleda kao godinama unazad. Ona (svjedokinja) da još kao dijete pamti to dvorište i suhozid koji odvaja posjed tužiteljice od drugih nekretnina i da dvorište izgleda kao i onda kada je bila dijete; tako i stari suhozid koji se protezao uz cestu, odnosno ranije bijeli put (da je sada isti međni zid samo malo saniran jer se stalno obrušavao ranije); da je posjed tužiteljice omeđen sa svih strana starim suhozidima. Svjedokinja je dodatno pojasnila da: sve osobe po njoj spomenute tijekom iskazivanja su oduvijek posjedovale mirno objekt kako sada izgleda sa pripadajućim dvorištem, koje je oduvijek bilo omeđeno i odvojeno od obližnjeg bijeloga puta (sada asfaltirane ceste); za pristupiti dvorištu ranije se moralo (kao i sada) proći kroz jedini vidljivi "partun"; pri dnu dvorišta da su uvijek posjednici objekta (pravni prednici tužiteljice i ona osobno) i dvorišta držali sjenik (odnosno "kop" i slamu); ranije da su vlasnici imali i životinje (kokoše, "breka", vola i kravu); da su pravni prednici tužiteljice živjeli isključivo od poljoprivrede i obrađivali zemlju te i isključivo od toga živjeli; da je objekt i dvorište oduvijek bilo njihovo, tj. sada tužiteljice; osim njih da nitko nije posjedovao kuću i dvorište; da nitko nije ikada svojatao neka prava na kuću i na sporno dvorište, zato tvrdi: da je to sve vlasništvo tužiteljice, a ranije njezinih pravnih prednika; da je objekt sređen, tako i dvorište, a to su učinili vlasnici, odnosno posjednici predmetnih nekretnina, pravni prednici tužiteljice i tužiteljica osobno sa njihovim sredstvima.
Svjedokinja Š. A. u svom iskazu navodi: kako pamti F. i J., prve vlasnike ovog objekta i dvorišta; da pamti i I., P. (odnosno P.) i ostale članove obitelji tužiteljice; da su oduvijek oni posjedovali kuću i pripadajuće dvorište; da se rodila u jednoj kući udaljenoj od predmetne samo oko 100m; da su svi susjedi – mještani uvijek bili u dobrim odnosima; da je K. malo mjesto i da se svi dobro poznaju i međusobno poštuju; da je objekat i dvorište vlasništvo tužiteljice; a prije nje da su vlasnici bili njezini pravni prednici; da su godinama svi oni koristili dvorište za držati sjeno, alat i životinje; da su pravni prednici tužiteljice bili poljoprivrednici, radili zemlju i od toga rada živjeli; da se oko dvorišta oduvijek protezao stari suhozid (tj. od kada pamti); da je postojao isto tako od kada pamti i sada vidljivi jedini "partun"; da je saniran suhozid koji se proteže uz sadašnju asfaltiranu cestu (ranije bijeli put) da se ne bi urušio; da je u cijelosti predmetno dvorište omeđeno sa svih strana starim suhozidom; da dvorište i kuća izgledaju sada kao i onda kada je ona bila dijete (samo što je u međuvremenu objekt malo saniran); da su "korta", tj. dvorište i kuća, bile oduvijek predstavljale jednu jedinstvenu cijelinu uvijek istih vlasnika kao i sada; da je jedino tužiteljica vlasnica te imovine.
Tužiteljica M. D. u svom iskazu navodi: da je prvi vlasnik ovog objekta i dvorišta bio J. D. koji je preminuo 1964. godine; da je on bio u braku sa F., koja je preminula 1972. godine; da su oni živjeli u ovom objektu do smrti; da su imali su troje djece, i to da je 1910. godine rođen A.; da je 1912. godine rođen I. (G.) i 1919. godine da je rođena M. koja se udala 1949. godine; A. da se oženio 1935. godine za M. (r. B., udata D.) iz Š., koja je preminula dana 13. listopada 2003. godine; da su živjeli u predmetnom objektu; i da su imali troje djece; jedno dijete da je umrlo kratko nakon rođenja; zatim da se rodio I. 1939. godine; da je sin P. rođen 1944. godine; da je A., sin J., umro za vrijeme rata 1944. godine; I., od J., da je preminuo 1993. godine (da nije bio u braku i nije ostavio potomke); M., od J., da se udala 1949. godine za M. B. (oni su preminuli i živjeli su u K. br. 28); da su imali kćer A. koja je rođena 1951. godine (i koja živi danas u P., V. V.); da je I. rođen 1939, godine, a da je preminuo 1964. godine (da nije imao djece i nije bio u braku); da je P. rođen 1944. godine, tj. njezin suprug koji je poginuo dana 12. rujna 1970. godine i da su imali sina D. D. rođenog dana 18. ožujka 1970. godine. Ista je tužiteljica naglasila: da su svi njezini pravni prednici uvijek stanovali u istom objektu; da su u njemu živjeli i imali svoju imovinu (misli na pokretnine i životinje); da su mirno koristili dvorište koje je u potpunosti omeđeno kao i sada (a onako kako su detaljno iskazivale svjedokinje) oduvijek; da su sanirali objekat, stari suhozid uz sada asfaltiranu cestu (ranije bijeli put); da se suhozid nalazi na istoj lokaciji kao i ranije (da su ga u međuvremenu sanirali jer se na pojedinim mjestima urušavao); da su međe njezinog posjeda, kao i njezinih pravnih prednika, oduvijek bile definirane starim suhozidom koji je još uvijek lako uočljiv i vidljiv; da nitko im nije osporavao posjed, niti vlasništvo dvorišta ili kuće; da su ona i njezini pravni prednici oduvijek živjeli i koristili te nekretnine na isti način i iste uživale mirno sukladno namjeni; da odgovara istini da sada objekat ima novu kućnu adresu; da je ona jednostavno nastavila uživati mirni posjed, tj. faktični posjed njezinih pravnih prednika, a tako i sada uživa mirno vlasništvo; da koristi objekt i dvorište kao i njezini pravni prednici, tj. na jednak način u istim granicama; da odgovara istini da je nedavno otkrila da dio dvorišta nije upisan na ime pravnih prednika, odnosno na njezino ime, i to onda kada su morali provesti postupak legalizacije objekata, što je uslijedilo tijekom 2013. godine (a nakon toga su se obratili odvjetniku koji ju i sada zastupa); ista je predmetu priložila rješenje o nasljeđivanju njezinih pravnih prednika te je u postupku utvrđeno da je: njezin pravni prednik D. J., rođen 1888. godine u K., u kući nedaleko od predmetne (gdje je sastavljen zapisnik tijekom uviđaja); da su J. roditelji napravili kuću (u kojoj je sastavljen zapisnik); da mu se otac zvao I.; a majka Š. M.; da su njega svi mještani nazivali nadimkom "B." a da je preminuo u K. 1964. godine; da su J. roditelju počeli graditi ovu kuću i da im je on još kao dijete u tomu pomagao; da joj je uvijek govorila i objašnjavala njezina svekrva; da su one stanovale u blizini i bile nerazdvojne.
Cijeneći iskaze saslušanih svjedoka valja ukazati da sud iskaze svih svjedoka cijeni istinitim, logičnim i uvjerljivim jer su podudarni. Naime, ni jedan od saslušanih svjedoka nije u srodstvu s tužiteljicom te sud nije stekao dojam da su na bilo koji način zainteresirani za ishod postupka. S druge strane, valja naglasiti da su svi neposredno saslušani svjedoci iskazivali međusobno suglasno i podudarno; te po ocjeni ovog suda na objektivan i uvjerljiv način. Njima su s obzirom na vrijeme rođenja i mjesto prebivanja poznate pravno relevantne činjenice u ovom postupku, a posebno okolnosti vezane za posjedovno stanje i način korištenja predmetne nekretnine. Također, riječ je o osobama koje o posjedovnom stanju predmetne nekretnine imaju neposredna saznanja, jer su njihove nekretnine u neposrednoj blizini predmetne. Kako se u konkretnom slučaju radi o maloj sredini u kojoj su mještani međusobno povezani, životno je logično da je saslušanim svjedocima, kako na temelju vlastitog opažanja, tako i na temelju pričanja članova njihove obitelji, dobro poznato posjedovno stanje sporne parcele.
Ovaj sud prihvatio je navode iz iskaza tužiteljice jer je ista iskazivala neposredno uvjerljivo i logično, te jer se svi njezini navodi u potpunosti podudaraju sa prihvaćenim navodima iz iskaza saslušanih svjedoka kojima ovaj sud vjeruje; te jer se između ostaloga prihvaćeni navodi tužiteljice u potpunosti podudaraju sa ostalim izvedenim dokazima tijekom postupka.
Nadalje, uvidom u povijest promjena na katastarskoj čestici (list 99 spisa) utvrđeno je da je predmetna kč.br. 1750/9 k.o. .. upisana u katastarski operat od njegova osnutka 1952. godine, te "dio" kč.br. 1750/9 k.o. .. površine 590 m2 naziva "B." način uporabe, neplodno – guvno, dolazi upisan u posjedovnom listu broj 94 na ime posjednika: D. p. I., J., B., S. K. 35, dok je drugi "dio" kč.br. 1750/9, načina uporabe put od 600 m2 dolazi upisan u posjedovni list 185 (gruntovni uložak 1388) posjednika Općenarodna imovina.
Promjenom broj 17/64 provedenom 1964, broj prijavnog lista 609/64 prema sudskom rješenju P-50/64-11 izvršena je promjena upisa posjednika na D. I. pok. J., K. 36.
Promjenom broj 9/65 provedenom 1965 godine, broj prijavnog lista 242/65 prema sudskom rješenju br. 104/64-12 izvršena je promjena upisa posjednika na D. P. pok. A., K. 36.
Promjenom broj 43/71 provedenom 1971 godine broj prijavnog lista 332/71 prema sudskom rješenju br. O-.. ostavina, izvršena je promjena upisa posjednika na D. M. rođ. B., K. 35 u ½ dijela i D. mld. D. pok. P., K. 35 u ½ dijela.
Promjenom na zemljištu br. 42/72 razvrgnućem zajednice provedenom 16. ožujka 1972 broj prijavnog lista 07-215/72 izvršena je promjena upisa posjednika te se upisuju D. M. rođ. B., K. 35 u 1/4 dijela i D. mld. D. pok. P., K. 35 u 1/4 dijela, te D. I. pok. J. K. 36 u 1/2 dijela.
Prilikom prelaska na kompjutersku bazu posjedovni list 84 prenumeriran je u 224. Zbog prelaska sa analognog u kompjuterski vođen knjižni dio operata i tadašnjih programskih rješenja (nije moguće utvrditi temeljem čega) je cijela k.č.br. 1750/9 k.o. .. prešla u posjedovni list posjednika: D. M., V., rođ. B., P., D. B. 2 u 1/8 dijela, D. D. pok. P. rođ. D., P., D. B. 2 u 1/8 dijela, D. I. pok. J. rođ. D., K. 36 u 2/8 dijela, javno dobro, putevi, R. u 4/8 dijela pri čemu se kao način uporabe upisuje put od 600 m2 i guvno od 590 m2.
Uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak utvrđeno je da je kč.br. 515/Z k.o. .. bila upisana u zk.ul. 691 k.o. .. (list 183-183 spisa), i to od 1891. godine kao suvlasništvo D. G. (J.) pok. G. (J.) i D. G. (I.) pok. G. (J.), zatim je 1901. upisan D. G. (J.) pok. G. (I.) 1964. godine izvršena je promjena prava vlasništva u korist D. I. pok. J. u 2/4 dijela, D. I. pok. A. u ¼ dijela i D. P. pok. A. u ¼ dijela i to na temelju rješenja o nasljeđivanju od 7. srpnja 1964. posl. broj O-... Nastavno su izvršene još dvije promjene prava vlasništva, suvlasnički dio D. I. pok. A. prenesen je na D. P. temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. broj O- .. a kasnije je rješenjem o nasljeđivanju iza pok. D. P. posl. broj O-.. prenesen na D. M. i D. mld. D., dok je suvlasnički dio u vlasništvu D. I. pok. J. u ½ dijela prenesen na D. D. na temelju rješenja o nasljeđivanju posl. broj O-.. Ugovorom o darovanju od 15. studenog 2007. godine D. D. prenio je svoj suvlasnički (3/4) dijela k.č.br. 515/Z na majku D. M. – tužiteljicu.
Uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak 1318 k.o… (list 155-161 spisa) utvrđeno je da je k.č.br. 1750/9 k.o. .. upisana od o s n u t k a kao vlasništvo O. B., a temeljem rješenja od 30. kolovoza 1948. godine broj R-.. je prešlo u općenarodnu imovinu (Z-..).
Slijedom svega navedenog, sud smatra utvrđenim: da su tužiteljica i članovi njezine obitelji, osobno i putem mirnog posjeda pravnih prednika, u posjedu sporne parcele dugi niz desetljeća odnosno da su predmetnu nekretninu prije tužiteljice posjedovali D. P. njezin suprug (koji je preminuo 1970.) i njegov brat I. (preminuo 1964), prije njih njihovi roditelji A. D. (preminuo 1944.) i M. D. (preminula 2003.) te I. D. (brat od A. D. preminuo 1993), a prije njih D. J. (preminuo 1964.) i D. F. (preminula 1972) roditelji od A. i I. D.. Prvi vlasnici objekta i dvorišta bili su J. roditelji I. D. i majka Š. M. koji su počeli graditi kuću, a prvi upisani suvlasnici su bili D. J. i D. I. do promjene vlasništva u korist D. I.. Sve navedeno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, iskaza tužiteljice, rješenja o nasljeđivanju (list 106-117 spisa), iz povijesti posjedovanja (list 99 spisa), te iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka. Uvažavajući sve izvedene dokaze i iskaze svih saslušanih svjedoka i tužiteljice, koji iskazuju da su tužiteljica i njezina obitelj oduvijek u posjedu spornog dijela kč.br. 1750/9 k.o. ..; da je godinama nesmetano koriste, o čemu ih nitko nikada nije sprječavao; a s obzirom da je sud na uviđaju utvrdio: da je tužiteljica i danas u posjedu sporne nekretnine potpuno omeđene i da ista posjeduje jednu neodvojivu cjelinu na terenu do koje se može pristupiti sa opisanog pristupnog prolaza sa ulične strane, to ovaj sud smatra i drži dokazanim i utvrđenim: da su tužiteljica i njeni prednici stekli pravo vlasništva dosjelošću predmetnog dijela čestice, koji je dio čestice potpuno omeđene i čini jednu cjelinu s kućom u vlasništvu tužiteljice; a koji je posjed u potpunosti odvojen od ostalih susjednih nekretnina starim suhozidom o kojem su iskazivali svjedoci i koji je identificiran po vještaku i opisan u nalazu (što je i zorno prikazano u priloženom fotoelaboratu vještakinje mjernične struke); a o čemu se i sud uvjerio neposrednim opažanjem tijekom uviđaja. Kako su tužiteljica i njezini prednici spornu nekretninu sve do danas nesmetano posjedovali i iskorištavali, isti nisu imali razloga posumnjati da nisu upisani kao njeni zemljišnoknjižni vlasnici; a sud vjeruje navodima tužiteljice, tj. da su za navedeno saznali tek prilikom provedbe postupka legalizacije. Također je i na uviđaju utvrđeno kako cijela jugoistočna k.č.br. 515/z (u vlasništvu tužiteljice) graniči sa k.č.br. 1750/9 (u vlasništvu tužene), a sjeverni dio k.č.br. 1750/9 ograđen je zajedno sa k.č.br. 515/Z u jednu posjedovnu cjelinu. Dodatno valja napomenuti da je sud neposrednim opažanjem na licu mjesta utvrdio: da se uz među duž zid (koji se proteže sve oko posjeda predmetnih nekretnina tužiteljice) nalazi asfaltirana cesta (pristupni put do ulaza posjeda tužiteljice, sve prikazano na fotografijama fotoelaborata mjernične vještakinje list 132 i 133 spisa) koja fizički odvaja posjed tužiteljice na dijelu k.č.br. 1750/9 k.o. .., od preostalog dijela nekretnine koji je u vlasništvu tuženice RH; a da se i ranije (što je sud utvrdio na osnovu priložene dokumentacije i osnovom prihvaćenih navoda svjedoka, vještakinje i tužiteljice u postupku) uz duž istog starog suhozida protezala na jednak način istim smjerom neasfaltirana cesta, tj. bijeli put, kojeg su oduvijek koristili mještani K..
Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na institutu dosjelosti navodeći da je preko 100 godina u mirnom, nesmetanom i savjesnom posjedu predmetne nekretnine računajući mirni posjed pravnih prednika, više svakako od 50 godina i da je taj rok od 50 godina dovršen dakako prije nadnevka 6. travnja 1941 godine.
Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak, čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog stanja. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću važno je utvrditi početak posjedovnog stanja odnosno dan kada je posjednik stupio u samostalni posjed i od kojeg počinje teći vrijeme potrebno za dosjelost. Sud je utvrdio da su tužiteljica i njeni prednici više od 100 godine u posjedu sporne parcele (prvi upis na k.č.br. 515/Z izvršen je još 1 8 9 1. godine) pa se od tog datuma računa rok za dosjelost, iako je u postupku utvrđeno da su prednici tužiteljice u posjedu nekretnina bili još i ranije; jer tužiteljica tvrdi da je njezin pravni prednik D. J. rođen 1888. godine u K. u kući nedaleko od predmetne (gdje se sastavljao zapisnik o uviđaju) i da su J. roditelji (I. i majka Š. M.) počeli graditi predmetnu kuću (i on da im je pomagao još kao dijete); jer svjedokinja A. Š. tvrdi kako pamti F. i J., prve vlasnike ovog objekta i dvorišta; te jer svjedokinja F. F. D. tvrdi pred sudom da su u objektu (gdje je na uviđaju sasatvljen zapisnik) ranije živjeli F. i J. D. koji je preminuo 1964. godine.
Dakle, ovaj sud nakon svih izvedenih dokaza tijekom postupka ocijenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti drži dokazanim: da je tužiteljica u mirnom, poštenom, istinitom i faktičnom posjedu predmetnih čestica dugi niz desetljeća, računajući i mirni posjed pravnih prednika, tj. više od 50 godina i da je taj rok od 50 godina dovršen svakako prije nadnevka 6. travnja 1941. godine; slijedom da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.
U konkretnom slučaju se na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine, broj: 73/91) te odredbe čl. 388. st 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ima primjenjivati pravna pravila iz 1452-1477 austrijskog Općeg građanskog zakona nadalje OGZ. Prema tim pravnim pravilima pretpostavke koje se moraju ispuniti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sastoje se u određenoj kvaliteti posjeda i proteku zakonom određenog vremena. Rok za stjecanje prava vlasništva nad nekretninama koje su u državnom, crkvenom i općinskom vlasništvu te vlasništvu neprofitabilnih (dobrotvornih) pravnih osoba je 40 godina (paragraf 1472 OGZ-a). Obzirom da je tužiteljica putem pravnih prednika u posjedu dug niz desetljeća predmetnih nekretnina, tj. čak od 1891. godine, i to ne samo kao pošten nego kao samostalan i istinit posjednik, to ovaj sud drži dokazanim da su ispunjene sve pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću; zato je presuđeno kao u izreci.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a kojom je određeno da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Na temelju citirane zakonske sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na trošak, dok je prijedlog tuženice za priznanjem troška odbio u cijelosti.
Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, nadalje Tarifa) tužitelju pripada iznos od 1.250,00 kuna za sastav tužbe na temelju Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 42. Tarife,iznos od po 1.250,00 kuna za zastupanje na ročištima 06. veljače 2018., 19. listopada 2018., 22. ožujka 2019. te 30. travnja 2019. godine i 21. svibnja 2019. Nadalje, tužiteljici pripada trošak utrošenog predujma za provedbu vještačenja u iznosu od 1.500,00 kuna, uvećano za sudsku pristojbu za tužbu i presudu od po 800,00 kuna. Sveukupni trošak tužiteljice iznosi 9.800,00 kuna. Sud nije tužiteljici priznao trošak sastavljanja podnesaka od 05. veljače 2018. godine u iznosu od 1.250,00 kuna, s obzirom predmetni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, odnosno predan je neposredno na ročištu na kojem je tužiteljica mogla izložiti njihov sadržaj.
Tuženici, s obzirom da nije uspjela u postupku, ne pripada pravo na trošak.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rovinju, 28. lipnja 2019.
R. U., v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u 3 istovjetna primjeraka, u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
Za točnost otpravka:
Ovlašteni službenik
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.