Broj: Kž 547/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja, kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika F. S., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 12. rujna 2016. godine, broj Ik I-443/16-10, u sjednici održanoj 24. listopada 2016. godine,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem vijeće za uvjetne otpuste Županijskog suda u Sisku riješilo je da se zatvorenik F. S. uvjetno otpušta sa izdržavanja kazne zatvora u trajanju tri godine i dva mjeseca na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Samoboru od 18. prosinca 2014. godine broj K-181/14 preinačena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 23. ožujka 2015. godine broj Kž-39/15.

Protiv ovog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predloživši da se žalba prihvati i pobijano rješenje preinači, očito u smislu žalbenih navoda tj. da se uvjetni otpust odbije.

Sukladno čl. 474. st. 1. u svezi s čl. 495. ZKP/08, spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik da bi stegovni prijestup za koji je tijekom postupka utvrđeno da ga je zatvorenik počinio bio takvog značaja da bi opravdao odbijanje njegovog zahtjeva za uvjetni otpust, pa i u situaciji „omjera izdržanog i ne izdržanog dijela kazne“.

Naime, prvostupanjski sud je pri donošenju odluke o uvjetnom otpusti, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke, vodio je računa kako o „omjeru izdržanog i ne izdržanog dijela kazne“, pri čemu je utvrđeno da zatvoreniku F. S. kazna koju je započeo izdržavati 12. kolovoza 2014. godine, ističe 12. listopada 2017. godine tako i o činjenici da je zatvorenik tijekom boravka na izdržavanju kazne jednom stegovno tretiran za teže stegovno djelom.

Međutim, utvrđeno je da je zatvorenik u vrijeme donošenje odluke o uvjetnom otpustu prema izvješću zatvora urednog ponašanja, dostupan tretmanskom timu, da radnje obaveze uredno izvršava, da kazneno djelo uz potrebnu kritičnost priznaje, a da izvankaznioničke pogodnosti nije koristio obzirom da je strani državljanin, no da je zadržao podršku članova obitelji koji ga ne posjećuju zbog udaljenosti i lošeg zdravstvenog stanja oca zatvorenika.

Navodi istaknuti u žalbi državnog odvjetnika nisu doveli u sumnju ispravnost utvrđenja i zaključaka i prvostupanjskog suda, koje zaključke u cijelosti prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao ispravne.

Stoga je žalbu državnog odvjetnika valjalo odbiti kao neosnovanu.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku odluku, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 24. listopada 2016. godine