Broj: Kž 570/16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv izručenika S. K., zbog kaznenog djela iz čl. 138. par. 1. KPC, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 04. listopada 2016. broj Kv II-168/16 (Kir-249/16), u sjednici održanoj 24. listopada 2016.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama iz čl. 33. i 34. st. 1. i 3. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ br. 178/04. – dalje u tekstu: ZOMPO), za izručenje nadležnim pravosudnim tijelima Republike Kosovo, izručenika S. K., sina N., rođ. …. u P., Republika Kosovo, P., državljanina Republike Kosovo, pismenog, sa završenom osnovnom školom, oženjenog, oca troje djece, a na temelju raspisane međunarodne tjeralice UNMIKA (UN-ova misija u Kosovu), NCB veza: IC-1NT-0271/16 od 21.04.2014., zbog izvršenja kaznene sankcije – kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, na koju je osuđen presudom Vrhovnog suda Kosovo od 29.12.2011. broj APNR 191/2011, zbog kaznenog djela krijumčarenja imigranata iz čl. 138. par. 1. KPC, što odgovara kaznenom djelu protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11).
Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovni postupak za izručenje.
Spis je, sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Žalitelj ističe da je u pobijanom rješenju ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer isto ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Smatra da je u izreci ili u obrazloženju pobijanog rješenja trebao biti činjenični opis kaznenog djela, a zbog tog propusta da je ostalo nepoznato je li djelo za koje se izručenje traži kazneno djelo i po domaćem zakonu, je li moguće da je eventualno nastupila zastara kaznenog progona po domaćem zakonu, odnosno da li se radi o kaznenom djelu koje je po domaćem zakonu kažnjivo kaznom zatvora ili sigurnosnom mjerom lišenja slobode na najdulje razdoblje od barem jedne godine.
Što se tiče bitnih sastojaka rješenja kojim se utvrđuje da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje, one su propisane odredbom čl. 56. st. 1. ZOMPO, koja određuje samo da vijeće nadležnog suda, kad utvrdi da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje, o tome donosi rješenje. Dakle, iz navedenog proizlazi da nadležni sud, kada utvrdi da su ispunjene sve pretpostavke za izručenje te da ne postoji nijedna smetnja za izručenje, donosi rješenje kojim utvrđuje da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje. Međutim, za naglasiti je da je činjenični opis kaznenog djela zbog kojeg se traži izručenje obavezni sastojak zamolbe za međunarodnu pravnu pomoć stranog pravosudnog tijela (članak 8. stavak 3. ZOMPO-a), ali, kako je razvidno iz izloženog, isti nije nijednom odredbom ZOMPO-a predviđen i kao obavezni sastojak rješenja kojim se utvrđuje da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje.
U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je, polazeći od podataka sadržanih u međunarodnoj tjeralici UNMIKA, NCB veza: IC-1NT-0271/16 od 21.04.2016., ali i presuda Županijskog suda u Gnjilanama od 11.03.2011. broj P.br. 39/2011 i Vrhovnog suda Kosova od 29.12.2011. broj AP.br. 191/2011, iz kojih su razvidni pravni naziv, kratak činjenični i pravni opis kaznenog djela za koje je izručenik proglašen krivim i osuđen, pravilno utvrdio da su ispunjene sve pretpostavke za izručenje izručenika S. K. nadležnim pravosudnim tijelima Republike Kosovo radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci na koju je S. K. tim presudama osuđen zbog kaznenog djela krijumčarenja imigranata iz čl. 138. par. 1. KPC, propisane u člancima 33. i 34. ZOMPO-a te da ne postoji nijedna od tzv. negativnih pretpostavki za izručenje iz odredbe članka 35. ZOMPO-a.
Utvrđujući jesu li ispunjene tzv. pozitivne pretpostavke za udovoljavanje zamolbi stranog pravosudnog tijela za izručenje radi izvršenja kaznene sankcije, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da kazneno djelo krijumčarenja imigranata iz čl. 138. par. 1. KPC odgovara kaznenom djelu protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11 Republike Hrvatske, utvrđeno je i da su ispunjene i druge pozitivne pretpostavke za izručenje, neovisno o tomu što nije izrijekom navedeno da je za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 Republike Hrvatske zaprijećena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Što se tiče tzv. negativnih pretpostavki, odnosno razloga za odbijanje izručenja, prvostupanjski sud je, između ostaloga, pravilno utvrdio da za kazneno djelo zbog čijeg je kaznenog progona zatraženo izručenje po domaćem zakonu nije nastupila zastara izvršenja kazne zatvora prije nego što je strani državljanin pritvoren ili kao okrivljenik ispitan (članak 35. stavak 1. točka 4. ZOMPO-a), pa, iako nije posebno elaborirano nepostojanje zastare, ova konstatacija nije dvojbena ima li se na umu da je pravomoćna presuda kojom je S. K. osuđen za kazneno djelo na kaznu zatvora za čije se izvršenje traži donesena 29.12.2011., kako to proizlazi iz podataka u spisu, odnosno presude Vrhovnog suda Kosova broj APNR 191/2011. To djelo, kao što je već prethodno navedeno, odgovara kaznenom djelu protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11 Republike Hrvatske, za koje, s obzirom na visinu izrečene kazne (od jedne godine i šest mjeseci), izvršenje kazne zastarijeva nakon 6 godina od donošenja pravomoćne presude, pa je sasvim jasno da u konkretnom slučaju ne postoji smetnja za izručenje koju ima u vidu odredba članka 35. stavka 1. točke 4. ZOMPO-a.
Prema tome, u pobijanom rješenju nije počinjena bitna postupovna povreda na koju upire žalitelj, a ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bila ostvarena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Stoga je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 24. listopada 2016.
