Broj: Kž 456/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. R., zbog kaznenog djela iz članka 218. st. 2. KZ/97, odlučujući o žalbi os. I. R., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 01. lipnja 2016., br. Kv-I-17/16 (K-89/14), u sjednici održanoj 24. listopada 2016.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba os. I. R., kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu odbio je zahtjev os. I. R. za preinačavanje bez obnove kaznenog postupka, pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 02. listopada 2014., br. K-89/14 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. ožujka 2015., br. Kž-674/14, kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela razbojništva, iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina i šest mjeseci, našavši da okolnosti na kojima se temelji zahtjev osuđenika nisu nove okolnosti u smislu odredbe čl. 498. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13, dalje u tekstu: ZKP/08).

              Protiv tog rješenja osuđenik je osobno podnio žalbu formalno iz svih žalbenih razloga a sadržajno zbog odluke o kazni, s prijedlogom da mu sud uvaži razloge iz zahtjeva i da mu izrekne kaznu u kraćem vremenskom trajanju.

              Žalba nije osnovana.

              Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud odbio zahtjev osuđenika za tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka, jer je pravilno našao da okolnosti na koje se poziva osuđenik u zahtjevu (da mu je nakon pravomoćnosti presude umro otac te se pogoršalo zdravstveno stanje majke te da je njegovo dosadašnje izdržavanje kazne uredno) iako nove, nisu takvog značaja da bi očito dovele do blaže osude s obzirom na sve druge pravilno utvrđene okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne (prije svega činjenicu da je ranije osuđivan za kaznena djela pokušaja kvalificiranih ubojstva,  nasilničkog ponašanja i razbojništva).

              Prema tome, suprotno žalbenim navodima pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da okolnosti koje osuđenik ističe u svom zahtjevu nisu takvog značaja i kvalitete da bi u smislu čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08, očito dovele do blaže osude.

              Budući da žalbom osuđenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2.  ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 24. listopada 2016.