Broj: Kž 457/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. R., zbog kaznenog djela iz članka 218. st. 2. KZ/97, odlučujući o žalbi os. I. R., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 01. lipnja 2016. br. Kv-I-80/16, u sjednici održanoj 24. listopada 2016.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba os. I. R. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu je na temelju čl. 498. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11 - dalje u tekstu: ZKP/08), preinačio pravomoćne presude u odluci o kazni i to pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu od 08. listopada 2014. br. K-89/14, potvrđenu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. ožujka 2015. br. I Kž-674/14,  kojom je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina i šest mjeseci zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97) i pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu od 17. rujna 2013. br. Kv-I-310/13, kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine zbog kaznenog djela razbojništva, iz čl. 218. st. 2. KZ/97, te je na temelju istih zakonskih odredbi uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c) KZ/97, os. I. R. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset godina, u koju je na temelju čl. 63. st. 1. KZ/97  uračunato vrijeme lišenja slobode od 10. siječnja 2012. pa nadalje.

Protiv te presude žalbu je osobno podnio os. I. R., formalno iz svih žalbenih razloga, a sadržajno zbog odluke o kazni koju smatra prestrogom, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači izricanjem „...kazne zatvora u manjem trajanju.“

              Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vratio je spise koji su mu dostavljni u smislu odredbe čl. 474. st. 1. ZKP/08.

Žalba nije osnovana.

Iako žalitelj naznačuje sve žalbene osnove, iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog odluke o kazni, smatrajući da sud kod odmjeravanja jedinstvene kazne nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti, prije svega činjenicu da mu je u međuvremenu umro otac, a sin krenuo u osnovnu školu, te ponavlja da izražava iskreno kajanje za počinjena djela.

Protivno tome, prvostupanjski sud je pravilno utvrdivši da su se za to ispunili uvjeti iz čl. 498. st. 1. toč. 1. ZKP/08, preinačio bez prave obnove postupka pravomoćne presude pobliže označene u izreci pobijane presude, u kojima su osuđeniku izrečene kazne bez primjene odredbi o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju iz čl. 60. st. 2. toč. c) KZ/97, koje su sada primijenjene, te mu je odmjerena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od deset godina, pri čemu je sud uzeo u obzir sve okolnosti koje su od značaja za izbor vrste i visine kazne, a koje su sudovi već utvrdili u ranije izrečenim presudama, opravdano cijeneći da će se upravo navedenom jedinstvenom kaznom u trajanju od deset godina, ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja, iz čl. 6. i 50. KZ/97. Okolnosti koje ističe žalitelj nesumnjivo su nastale nakon pravomoćnosti navedenih presuda i predstavljaju zapravo okolnosti iz čl. 498. st. 4. ZKP/08, čiji će značaj sudovi cijeniti u postupku tzv. neprave obnove postupka kojeg je osuđenik već pokrenuo kod nadležnog suda.

Budući da žalba os. I. R. iz navedenih razloga nije osnovana, valjalo je odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 482. ZKP/08.

Zagreb, 24. listopada 2016.