Broj: Kž 510/16-6

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika F. N., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika F. N. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 2. rujna 2016. broj Kv I-54/2016-6 (Ik I-199/16), u sjednici održanoj 24. listopada 2016.,

r i j e š i o   j e

Žalba zatvorenika F. N. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru odbijeni su kao neosnovani prijedlozi za uvjetni otpust zatvorenika F. N.

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik F. N. putem opunomoćenika, odvjetnika D. N., navodeći da to rješenje pobija u cijelosti iz svih zakonom predviđenih razloga, s prijedlogom da se ono ukine i usvoji prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust, podredno da se predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Spis predmeta je, sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Uzevši u obzir da iz izvješća s mišljenjem Zatvora u B. o prijedlozima za uvjetni otpust zatvorenika F. N. podnesenima sukladno članku 158. stavku 1. i članku 158.a Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" br: 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje u tekstu: ZIKZ), pored činjenica da je protiv zatvorenika 13. lipnja 2016. pokrenut stegovni postupak zbog težeg stegovnog prijestupa iz članka 145. stavka 3. točke 11. ZIKZ-a, da se radi o višestruko osuđivanoj osobi, između ostaloga, i zbog imovinskih kaznenih djela, da je protiv zatvorenika u tijeku kazneni postupak u kojemu je donesena nepravomoćna osuđujuća presuda, također zbog imovinskog kaznenog djela, dakle istovrsnog onima zbog kojih se, između ostaloga, sada nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora od 2 (dvije) godine, proizlazi i to da izrečene sankcije kod zatvorenika nisu dovele do korekcije njegovog društveno neprihvatljivog ponašanja pa je nastavio činiti kaznena djela te da afirmira konzumiranje alkohola, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda nužno je da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

Tvrdnja iz žalbe da je zatvorenik svjestan posljedica svog ranijeg postupanja te da više neće činiti kaznena djela samo potvrđuje da se izdržavanjem kazne zatvora ostvaruje svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Međutim, imajući na umu ukupnost okolnosti propisanih odredbom članka 59. stavka 2. KZ/11, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da one ne pružaju osnova za zaključak da je zatvorenik doista promijenio svoje ponašanje i da je do sada izdržana kazna zatvora na njega u dovoljnoj mjeri pozitivno utjecala.

Daljnje okolnosti koje se u žalbi zatvorenika naglašavaju kao one koje bi opravdavale pozitivnu odluku o prijedlozima za uvjetni otpust – da ima osiguranu podršku obitelji te da ga po izlasku s izdržavanja kazne čeka posao - nisu ni najrelevantnije ni dostatne za pozitivnu odluku o uvjetnom otpustu.

Konačno, na pravilnost pobijanog rješenja nije od utjecaja ni žalbena tvrdnja kojom zatvorenik negira počinjenje kaznenog djela u nepravomoćno okončanom kaznenom postupku.

Budući da žalbom zatvorenika nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. listopada 2016.