Broj: Kž 27/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. R. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 222 st. 1 u vezi s čl. 215 st. 1 Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 122/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, opt. Ž. R. i opt. L. B. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu 23. listopada 2014 godine broj K-2/14, u sjednici održanoj 25. listopada 2016 godine, u prisutnosti opt. Ž. R., 

p r e s u d i o   j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, opt. Ž. R. i opt. L. B. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

              Presudom Županijskog suda u Splitu donijetom u ponovljenom postupku, proglašeni su krivima opt. Ž. R. i opt. L. B. zbog kaznenog djela iz čl. 222 st. 1 u vezi čl. 215 st. 1 KZ/11, pa je opt. Ž. R. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a opt. L. B. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

              Na temelju čl. 54 KZ/11 opt. Ž. R. u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. do 25. srpnja 2008 godine, a opt. L. B. vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. do 25. srpnja 2008 godine.

              Protiv ove presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik, opt. Ž. R. po branitelju B. M. odvjetniku iz S. i opt. L. B. po branitelju B. T. M. odvjetniku iz S.

              Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske,  kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da optuženike osudi na kazne zatvora u duljem trajanju.

              Opt. Ž. R. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, odnosno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje, a podredno da prvostupanjsku presudu preinači u pravnoj oznaci djela i sukladno tome izrekne kaznu zatvora uz primjenu uvjetne osude, odnosno da ga osudi na kaznu zatvora u kraćem trajanju.

              Ujedno je zatražio obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća  čemu je udovoljeno, pa je sjednici bio prisutan opt. Ž. R., dok je sjednica  u skladu s odredbom čl. 475 st. 5 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08,76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda i 143/12 - dalje u tekstu: ZKP/08) održana u odsutnosti uredno pozvanog branitelja optuženika B. M. odvjetnika iz S.

              Opt. L. B. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, odnosno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje, a podredno da prvostupanjsku presudu preinači u pravnoj oznaci djela i sukladno tome izrekne kaznu zatvora uz primjenu uvjetne osude, odnosno da ga osudi na kaznu zatvora u kraćem trajanju uz primjenu uvjetne osude ili rada za opće dobro.

              Ujedno je zatražio obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća  čemu je udovoljeno, no sjednici nisu pristupili opt. L. B. za kojeg se poziv vratio neuručen u dva navrata s napomenom da je odselio s naznačene adrese, a također ni njegov uredno pozvani branitelj B. T. M. odvjetnik iz S., pa je sjednica  u skladu s odredbom čl. 475 st. 5 ZKP/08 održana u njihovoj odsutnosti.

              Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je također sukladno odredbi čl. 475 st. 5 ZKP/08 u odsutnosti uredno obaviještenog zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

              Odgovori na žalbe nisu podneseni.

              U skladu s odredbom čl. 474 st.1 ZKP/08 spis je dostavljen na razgledavanje Državnom  odvjetništvu Republike Hrvatske.

              Žalbe nisu osnovane.

              Na žalbe opt. Ž. R. i opt. L. B. u odnosu na bitnu povredu odredba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede kaznenog zakona

              Iako se u obje žalbe optuženika uvodno ističe da se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, razlozi u ni jednoj od ove dvije žalbe ne sadrže obrazloženje ove žalbene osnove. Unatoč tome, sud drugog stupnja ispitao je po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 t. 1 ZKP/08 u ovom dijelu prvostupanjsku presudu, te je utvrđeno da nije ostvarena ni jedna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 t. 1, 5, 6, 9 do 11 i st. 2 ZKP/08.

              Nasuprot tvrdnjama opt. Ž. R. i opt. L. B. u žalbama, sud prvog stupnja temeljitom je analizom i ocjenom provedenih dokaza, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te izveo valjane zaključke, koje je u svim odlučnim činjenicama obrazložio u razlozima presude. Osporavajući analizu i ocjenu provedenih dokaza po prvostupanjskom sudu opt. Ž. R. u žalbi tvrdi kako nije dokazano da bi upravo on pucao u smjeru caffe bara i da bi pritom s dva hica pogodio i ozlijedio I. J. i B. B., jer da se ta činjenica ne može utvrditi na osnovi snimke nadzornih kamera i nalaza i mišljenja  vještaka za balistiku. Naprotiv, prvenstveno sam opt. Ž. R. u svojoj prilično šturoj obrani u kojoj se u pogledu pucnjave „nije htio izjašnjavati“, te je odbio odgovarati na pitanja, naveo je da se kritične zgode došavši s automobilom zatekao na mjestu događaja, te da je njegova uloga  bila jedino u tome „što je spašavao život L. B. i sebi“, pri čemu se nije želio izjašnjavati kako ni u pogledu oružja, tako ni u pogledu pucnjave. Međutim, opt. L. B. u obrani navodi da kada je bježao prema banci na suprotnoj strani ceste, gdje je zatekao opt. Ž. R. koji se držao za ruku, a kraj nogu mu je bio veliki crni pištolj nepoznate marke kojeg je on uzeo s poda i iz tog pištolja ispalio ukupno šest metaka. Prema tome, već iz samih navoda u obrani optuženika proizlazi da je pištolj bio u posjedu opt. Ž. R., na što on ne želi odgovoriti već samo „da je spašavao život L. B. i sebi“, a opt. L. B. ne osporava da je taj pištolj koji se nalazio pokraj opt. Ž. R. uzeo i nastavio pucati. Naime, iz nalaza vještaka za balistiku proizlazi da je ispaljeno najmanje osam hitaca iz pištolja nepoznate marke kalibra 9 mm, od čega su četiri hica pogodila tri osobe i to po jedan  hitac I. J. i B. B. i dva hica S. U. za kojeg je nesporno da ga je, pucajući tim istim pištoljem pogodio opt. L. B. Vještak za balistiku izričit je u zaključku, da se na gotovo istom mjestu od kuda je pucao opt. L. B. nalazio drugi strijelac koji je prethodno nanio prostrijelne rane I. J. i B. B. Opt. Ž. R. ne osporava da se nalazio upravo na tom mjestu, što je konačno i vidljivo iz sadržaja video snimke nadzornih kamera banke, a koje snimke je prvostupanjski sud pažljivo analizirao od dolaska trojice mladića ispred poslovnice banke 23:6:40 sati, pa do 23:09:02 sata. Pritom je na snimci vidljivo kako se mladić jače tjelesne građe naslanja na stablo i s nogu skida obuću, što i sam opt. Ž. R. ne osporava u obrani,  navodeći kako je „promijenio patike na nogama“, no na snimci je također vidljivo kako se udaljava, a po pokretu ruke i tijela može se zaključiti da vadi pištolj iz pojasa i usmjerava ga u pravcu caffe bara „K.“. Prema tome, nema dvojbe da je upravo opt. Ž. R. pucao iz pištolja kojeg je imao uza sebe i pritom hicima iz pištolja nanio ozljede I. J. i B. B., jer to proizlazi kako iz video snimke s nadzorne kamere banke, nalaza i mišljenja vještaka za balistiku, pa i samih navoda u obranama oba optuženika, pa u tom dijelu žalba opt. Ž. R. nije osnovana.

              Nadalje, u žalbama oba optuženika osporava se utvrđeno činjenično stanje, s tvrdnjom da sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio dokaze koji upućuju na zaključak da je  djelo počinjeno u nužnoj obrani. Naprotiv, prvostupanjski sud je temeljitom analizom provedenih personalnih dokaza, kroz cjelokupnu dinamiku događaja, osnovano utvrdio da se u trenutku kada su opt. Ž. R., a zatim opt. L. B. pucali iz pištolja u smjeru caffe bara, nisu nalazili u nužnoj obrani, kako se to tvrdi u žalbama. Naime, nema dvojbe da je sukob i međusobnu tučnjavu u caffe baru, koja se zatim preselila na ulicu isprovocirao svojim ponašanjem opt. L. B., budući da ovaj optuženik već u svojoj obrani navodi da kada je u kafić ulazio prvi u društvu S. A. prilikom „jakog otvaranja vrata“ , da su „vrata udarila u stol pa su pale boce“, pa ga je odmah nakon toga udario vlasnik kafića, a zatim su ga drugi tukli i vukli po cesti. Da očito nije došlo do nehotičnog udaranja u stol i razbijanja boca kako to nastoji u svojoj obrani prikazati opt. L. B., već da je ovaj optuženik pri ulasku u caffe bar u kojem se nalazilo puno ljudi slaveći nogometnu pobjedu H. nad Nj. reprezentacijom, namjerno snažno gurnuo stol preko cijelog kafića, kako to proizlazi, ne samo iz iskaza I. V., D. R., već je vidljivo na fotografijama unutrašnjosti caffe bara koje ne potvrđuju navod ovog optuženika, da su stolovi bili nagurani na vrata, zbog čega je uslijed snažnije guranja vrata došlo do prevrtanja boca. Nadalje iz iskaza ne samo ovih svjedoka, već i svjedoka S. O., S. A., Ž. Č. i drugih sudionika događaja, proizlazi da je nakon toga došlo do sukoba između vlasnika kafića I. V. koji je invalid bez desne noge i opt. L. B., da bi nakon toga došlo do sveopćeg sukoba tučnjavom u kojoj su letjele i boce, a tučnjava se preselila na pločnik ispred kafića. Osnovano stoga, prvostupanjski sud zaključuje da je opt. L. B. svojim agresivnim ponašanjem pri ulasku u lokal izazvao masovnu tučnjavu u kojoj je sudjelovao veći broj ljudi, kako na strani ovog optuženika, tako na strani vlasnika lokala, no pritom ovaj optuženik nije bio životno ugrožen, jer u sukobu nije uporabljeno nikakvo oružje. Stoga se ne može govoriti o tome da je pucanje iz pištolja opt. Ž. R. kako bi pomogao opt. L. B. u pravcu caffe bara ispred kojeg se fizički sukobilo više ljudi, obrana koja je prijeko potrebna da bi se od njega otklonio istodobni napad, a posebno da bi opt. L. B. bio u nužnoj obrani, u trenutku kada je izišavši iz sveopće tučnjave koju je sam inicirao, došao do opt. Ž. R., uzeo pištolj i zapucao po vlastitom navodu u pravcu kafića šest puta, pri čemu je u dva navrata hicima pogodio i teško ozlijedio S. U.

              Stoga je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno zaključio da su opt. Željko R. i opt. L. B. svojim činom svjesno izazvali opasnost za život i tijelo drugih osoba pucajući iz pištolja prema većoj grupi ljudi, znajući da svojim postupanjem dovode u opasnost njihove živote ili tijela, što se i dogodilo, jer su tri osobe ozlijeđene, od čega su dvije zadobile teške tjelesne ozljede. Pravilno je sud prvog stupnja pritom djelo optuženika podveo pod obilježja kaznenog djela iz čl. 215 st. 1 u vezi čl. 222 st. 1 KZ/11, budući da postoji pravni kontinuitet s kaznenim djelom iz čl. 263 st. 1 i 3 u vezi čl. 271 st. 1 KZ/97 Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97) koji je važio u vrijeme počinjenja djela, a novi KZ/11 po zapriječenoj kazni blaži je po optuženike.

              Na žalbe državnog odvjetnika, te opt. Ž. R. i opt. L. B. u odnosu na odluku o kazni

              Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da su s obzirom na otegotne okolnosti pri počinjenju kaznenog djela izrečene kazne preblage, a niti optuženici koji u žalbama tvrde da je prvostupanjski sud neosnovano cijenio otegotnom okolnošću bezobzirnost i ustrajnost pri počinjenju kaznenog djela, a opt. Ž. R. prigovara u žalbi da kao olakotna okolnost nije uzeto u obzir narušeno zdravlje njegovog oca, te da mu je za vrijeme postupka preminula majka. Naprotiv, prvostupanjski sud je prilikom odabira vrste i visine kazne pravilno uzeo u obzir i cijenio olakotne i otegotne okolnosti koje su odlučne za ovu odluku, pa je osnovano otegotnim okolnostima cijenio dosadašnju osuđivanost optuženika, te bezobzirnost i ustrajnost pri počinjenju djela, kada nakon što jedan od njih puca iz pištolja, drugi uzima taj isti pištolj i nastavlja s pucanjem, s tim da je jedan od oštećenika pogođen u dva navrata i trpi trajne posljedice ozljeđivanja. Cijeneći navedene otegotne okolnosti uz utvrđene olakotne okolnosti vezane uz osobe optuženika, izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine opt. Ž. R. i izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci opt. L. B., ukazuju se primjerenima svim navedenim okolnostima i težini djela, pa je Vrhovni sud Republike Hrvatske stajališta da je tako izrečenim kaznama moguće ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 t. 1 i 2 ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda  kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po odredbi čl. 482 ZKP/08 presuđeno kao u izreci. 

U Zagrebu, 25. listopada 2016 godine