Broj: Kž 561/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. T., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 27. rujna 2016. broj Kir-460/16.-2, u sjednici održanoj 25. listopada 2016.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog M. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici odbijen je prijedlog okrivljenog M. T. za izdvajanjem kao nezakonitih dokaza, i to potvrde o ulasku u tuđi dom bez naloga VI Policijske postaje Z. broj ... od 12. veljače 2016., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje Z. broj ... od 12. veljače 2016., serijski broj ..., zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje Z. broj ... od 12. veljače 2016., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje Z. broj ... od 12. veljače 2016. serijski broj ... i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta PU zagrebačke, VI Policijske postaje Z. broj ... od 12. veljače 2016.

Protiv tog rješenja žalbu podnio je okrivljenik M. T. po braniteljici N. M., odvjetnici iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se „ukine ili preinači pobijano rješenje o izdvajanju nezakonitih dokaza u odnosu na osum. M. T.“.

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. Zakona o kaznenom postupka („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Okrivljeni M. T. u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio na koji su način tijela progona ušla u obiteljsku kuću okrivljenika te zbog čega pretrazi doma i ostalih prostorija nisu bila prisutna dva svjedoka, čime upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer prvostupanjsko rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su odlučne za ispunjenje uvjeta iz odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“, broj 76/09. i 92/14.) koja predviđa slučajeve u kojima je policijski službenik ovlašten bez pisanog naloga ući i obaviti pregled tuđeg doma i s njim povezanih prostorija, dajući jasne, određene i dostatne razloge o okolnostima pod kojima je došlo do oduzimanja predmeta od okrivljenika i zbog kojih su tako pribavljeni dokazi zakoniti.

Prvostupanjsko rješenje ispitano je i sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., no, pri tome nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nastojeći dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da dokazi čije je izdvajanje predloženo od strane obrane nisu nezakoniti u smislu članka 10. stavka 2. ZKP/08., okrivljenik ističe da je zbog prijetnji policijskog službenika V. L., s kojim je prethodno obavio razgovor, bio prisiljen pustiti policijske službenike u obiteljsku kuću, a da oni o tim prijetnjama nisu imali saznanja, da on niti u jednom trenutku nije tražio od njih da uđu u obiteljsku kuću i da ju pretraže, a to ne proizlazi niti iz njihovog iskaza, pri čemu ističe da su se isti zadržali u obiteljskoj kući oko trideset do četrdeset i pet minuta, te da tako nezakonito obavljenoj pretrazi nisu prisustvovala dva svjedoka.

Protivno izloženim navodima obrane, iz suglasnih svjedočkih iskaza policijskih službenika J. Š. i D. M. proizlazi da predmeti koji su oduzeti od okrivljenika nisu pronađeni prilikom pretrage doma i drugih prostorija, već ih je okrivljeni M. T. dragovoljno izručio. Oni, naime, tvrde da su nakon što je okrivljenik uhićen zbog osnova sumnje na počinjenje kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11., u tijeku tog kriminalističkog istraživanja upućeni u obiteljsku kuću okrivljenika u Z., ... po nalogu policijskog službenika V. L. s kojim je okrivljenik prethodno obavio razgovor i koji je tom prilikom iskazao da će im dragovoljno izručiti ostatak droge koju ima na toj adresi. Zbog toga su s njim i otišli na njegovu kućnu adresu, a okrivljenik je nakon dolaska prvi ušao u kuću, oni za njim, te im je potom iz svoje sobe koju koristi dragovoljno izručio nekoliko paketića ispunjenih marihuanom, kao i digitalnu vagu za precizno mjerenje, a oni su sačinili zapisnike i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta te potvrdu o ulasku u tuđi dom bez naloga, koje je okrivljeni M. T. bez ikakvih primjedbi osobno potpisao.

Navodi ovih policijskih službenika o okolnostima njihovog ulaska u obiteljsku kuću u kojoj stanuje okrivljenik u skladu su s podacima iz službene bilješke Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje Z. od 16. veljače 2016. iz koje proizlazi da ih je okrivljenik tijekom kriminalističkog istraživanja odveo na adresu u Z., ..., gdje im je dragovoljno izručio predmete navedene u potvrdi o ulasku u tuđi dom, te potvrdama i zapisnicima o privremenom oduzimanju predmeta.

Uzevši u obzir sve navedeno, treba zaključiti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio okolnosti pod kojima je došlo do oduzimanja predmeta od okrivljenika i potom izveo ispravan zaključak da su na taj način pribavljeni dokazi zakoniti. Naime, okrivljeni M. T. je dragovoljno, slobodno raspolažući svojom voljom, odveo policijske službenike na adresu na kojoj stanuje te ih pustio u obiteljsku kuću, a potom iz svoje sobe dragovoljno izručio drogu te digitalnu vagu za precizno mjerenje, zbog čega je bila isključena potreba da policijski službenici pribavljaju nalog za pretragu.

Prema tome, u konkretnom slučaju ni nije provođena nikakva pretraga osobe ili prostora, pa je neprihvatljiv žalbeni prigovor da za postupanje policijskih službenika u konkretnom slučaju nije bio ispunjen nijedan od uvjeta taksativno navedenih u članku 74. stavku 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, budući da je u konkretnom slučaju, okrivljenik oduzete predmete dragovoljno izručio. S tim u vezi, u cijelosti su promašeni i prigovori okrivljenika da su tom prilikom trebala prisustvovati dva svjedoka, a da duljina boravka policijskih službenika u obiteljskoj kući upućuje na to da se radilo o pretrazi.

Kako su, dakle, postupci policijskih službenika bili zakoniti, to se i potvrde i zapisnici o privremenom oduzimanju predmeta, kao i potvrda o ulasku u tuđi dom bez naloga, smatraju zakonitima pa ih nema osnove izdvajati, a to je pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 25. listopada 2016.