Broj: Kž 475/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. J., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Sisku od 3. lipnja 2016. broj K-2/16.-18, u sjednici održanoj 27. listopada 2016.,

r i j e š i o   j e

Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog R. J., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Sisku, optuženi R. J. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11. te je na temelju navedene zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, u koju mu je kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. kolovoza 2015. do 28. kolovoza 2015.

Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećeni B. Lj. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1., 6. i 7. i stavkom 3. ZKP/08. optuženi R. J. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka i to u iznosu od 20.607,00 kuna (troškovi svjedoka, vještaka i branitelja po službenoj dužnosti Josipe Milković) i paušalni trošak u iznosu od 1.000,00 kuna.

Protiv te je presude žalbu podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08., pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavci 1. i 2. ZKP/08.) te odluke o kazni (članka 471. stavak 1. ZKP/08.), s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske ovu žalbu uvaži kao osnovanu i pobijanu presudu ukine i uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje“.

Protiv presude se žali i optuženi R. J. po branitelju B. P., odvjetniku iz K., iz svih razloga navedenih u članku 467. ZKP/08., s prijedlogom „Da Vrhovni sud RH povodom ove žalbe preinači presudu Županijskog suda u Sisku br. K. 2/16. od 03. 06. 2016 .g. na način da pozivom na odredbu čl. 21. KZ-a optuženika oslobodi optužbe ili da pobijanu presudu preinači na način da djelo kvalificira kao djelo iz čl. 121. st. 1. u svezi čl. 28. st. 3. KZ-a, a u svakom slučaju da presudu preinači u dijelu odluke o kazni na način da za učinjeno djelo optuženiku izrekne uvjetnu osudu ili izrečenu kaznu zamijeni radom za opće dobro“.

Optuženik je po navedenom branitelju podnio i odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana, a prihvati optuženikova žalba i postupi kao u prijedlogu iz žalbe. I državni je odvjetnik na optuženikovu žalbu podnio odgovor, predlažući da se pobijana presuda ukine iz razloga navedenih u žalbi državnog odvjetnika.

Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika su osnovane.

Nije u pravu optuženi R. J. kada u žalbi tvrdi da je pobijanom presudom sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke. 9. ZKP/08., odnosno da je prekoračio optužbu jer je izmijenio činjenični opis djela prema stanju koje je stvarno utvrdio. Naime, točno je da je odredbom članka 449. stavka 1. ZKP/08. propisano da se presuda može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici. Međutim, jednako tako je u stavku 2. istog članka propisano i da sud nije vezan za prijedloge tužitelja o pravnoj ocjeni djela, ali optuženika ne može proglasiti krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je optužbom stavljeno na teret. Stoga, u situaciji kada je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik počinio blaže kazneno djelo protiv života i tijela od onog koje mu je optužnicom stavljeno na teret, nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Činjenica što optuženik smatra da nije počinio niti djelo za koje je proglašen krivim može se promatrati kroz žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Međutim, u pravu su državni odvjetnik i optuženik kada u žalbama tvrde da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koja se sastoji u tome da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega se ona ne može valjano ispitati.

Naime, u obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud, nakon iznošenja sadržaja provedenih dokaza, utvrđuje da iz tih dokaza nedvojbeno proizlazi zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo kao u izreci presude i to protiv života i tijela, teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11., s time da je sud u izreci presude prilagodio činjenični opis stvarno utvrđenom stanju bez zadiranja u identitet optužbe. Nakon toga, prvostupanjski sud navodi iz kojih je dokaza izveo ovakav zaključak, ocjenjujući vjerodostojnost iskaza svjedoka te optuženikove obrane i na kraju utvrđuje da je za sud nedvojbeno da se je događaj zbio „na način opisan u izreci pobijane presude i s obzirom na kazneno djelo zauzeo stajalište da se u konkretnom slučaju radi o nanošenju tjelesnih ozljeda oštećeniku od strane optuženika nožem, i počinjenju kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11, a ne ubojstvo u pokušaju. Takav zaključak suda proizlazi pored utvrđenja iz opisanih iskaza svjedoka, medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja liječnika tj. da su oštećeniku nanesene lake tjelesne povrede reznom ranom desne podlaktice i teška tjelesna ozljeda lijeve strane leđa kad je oštećenik bio leđima okrenut optuženiku iz koje ozljede u konkretnim okolnostima nije mogla proizaći teža posljedica (smrt oštećenika) zbog duljine sječiva noža, načina i mjesta ubadanja, budući je oštećenik jače muskulaturne građe“. Iz ovakvog obrazloženja uopće nije vidljivo s kakvom je namjerom (izravnom koja može biti prvog i drugog stupnja ili neizravnom) optuženik postupao prilikom počinjenja predmetnog kaznenog djela, s time da namjera nije opisana niti u izreci pobijane presude. Naime, prilagođavajući činjenični opis po prvostupanjskom sudu utvrđenom činjeničnom stanju, iz izreke presude ispuštene su riječi „rekavši B. Lj. da će ga priklati“ i „u nakani da liši života B. Lj.“, međutim, nije opisana, a niti obrazložena namjera optuženika na počinjenje djela koje prvostupanjski sud, prema izvedenim dokazima u predmetnom postupku, utvrđuje da je optuženik počinio. Na taj su način u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnoj činjenici, odnosno o optuženikovoj namjeri s kojom je počinio predmetno kazneno djelo, a također iz obrazloženja presude nije razvidno zbog čega, osim zbog nastale posljedice, sud smatra da namjera optuženika nije bila oštećenika lišiti života.

Unatoč tome što zbog utvrđene bitne povrede kaznenog postupka, zbog koje prvostupanjsku presudu treba ukinuti, ovaj drugostupanjski sud ne može preispitivati utvrđeno činjenično stanje, potrebno je istaknuti i da je u pobijanoj presudi ostalo nerazjašnjeno i je li, s obzirom na utvrđenu dinamiku događaja i sredstvo kojim je djelo počinjeno, život oštećenika mogao biti ugrožen da mu je ubod zadan u drugi dio tijela blizak mjestu ozljeđivanja.

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju je upozoren ovim rješenjem te će iznova provesti do sada izvedene dokaze, kao i druge dokaze za koje se pokaže potreba izvođenja. Pri tome će stalnog sudskog vještaka dr. med Ž. O. posebno ispitati na okolnost je li oštećenikov život mogao u konkretnoj situaciji, s obzirom na dinamiku događaja kako se zbio, biti ugrožen da mu je ubod nožem s kakvim je počinjeno predmetno djelo bio zadan u neki drugi obližnji dio tijela. Sve izvedene dokaze sud prvog stupnja će savjesno i detaljno ocijeniti i utvrditi pravno odlučno činjenično stanje na temelju kojeg će, uzimajući u obzir i okolnosti na koje je upozoren ovom odlukom, donijeti zakonitu i ispravnu presudu koju će, sukladno odredbi članka 459. stavka 5. ZKP/08, i valjano obrazložiti.

Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 27. listopada 2016.