Broj: Kž 580/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu pojedincu Žarku Dundoviću, u kaznenom postupku protiv U. C. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 265. st. 1., 4. i 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12 i 56/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama os. U. C. i G. P. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 15. rujna 2016., broj Kir-t-123/16-2, dana 27. listopada 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalbe  U. C. i G. P. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem sudac istrage Županijskog suda u Splitu je odredio privremenu mjeru osiguranja oduzimanja imovinske koristi kojom je na temelju čl. 11. st. 1. toč. e. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“, broj 145/10 - dalje: ZOPOIK) naložio pod toč. I. O. b. H. d.d., da osumnjičeniku U. C. iz P., OIB: ..., ili trećoj osobi na temelju punomoći ili naloga od osumnjičenika U. C., uskrati s računa broj: ..., otvorenog kod O. b. H. d.d. na ime tvrtke U. d.o.o. S., OIB: ..., isplatu i raspolaganje novčanim sredstvima koje se nalaze na navedenom računu, bez odgode.

 

Pod toč. II. naloženo je C. b. d.d. da osumnjičeniku G. P., OIB: ..., iz M. ili trećoj osobi na temelju punomoći i naloga G. P., uskrati s računa broj: ..., otvorenog kod C. b. d.d. na ime tvrtke M. d.o.o. S., OIB: ..., isplatu i raspolaganje novčanim sredstvima koje se nalaze na navedenom računu, bez odgode.

 

Odlukom pod toč. III. izreke odlučeno je da ta privremena mjera, sukladno čl. 16. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem može trajati najdulje šezdeset dana, nakon što sud dostavi Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, obavijest da je presuda protiv U. C. i G. P. postala pravomoćna.

 

Protiv tog su rješenja žalbu i dopunu žalbe (podnesak od 29. rujan 2016.) podnijeli U. C. i G. P. putem braniteljice J. K. J., odvjetnice iz S., zbog „bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zatim zbog bitne povrede i pogrešne primjene odredaba zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem, kao i pogrešne primjene Ovršnog zakona“, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

Spis predmeta je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, nastavno: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

U ponovljenom postupku, nakon što je ovosudnim rješenjem od 25. kolovoza 2016., broj Kž-357/16-5  bilo ukinuto prethodno rješenje prvostupanjskog suda od 18. svibnja 2016., broj Kir-t-123/16 sud prvog stupnja je u obrazloženju iznio razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i na temelju kojih okolnosti nalazi dokaznim postojanje osnove sumnje da su osumnjičenici počinili kazneno djelo iz čl. 256. KZ/11.

 

Naime, sud prvog stupnja je na temelju Obavijesti o sumnjivim transakcijama Ureda za pranje novca 16. svibnja 2016. te pripadajuće dokumentacije  ispravno utvrdio da postoji osnova sumnje da su osumnjičenici kao državljani I. preko  trgovačkih društava osnovanih u Republici Hrvatskoj, U. d.o.o. i M. d.o.o., prikrivali porijeklo novčanih sredstava u ukupnom iznosu od oko 11 milijuna kuna koji potječe od kaznenih djela utaje poreza počinjenih u I. Sud prvog stupnja uz opširnu argumentaciju pravilno  zaključuje da sve navedene okolnosti ukazuju na postojanje osnove sumnje da taj novac potječe iz nelegalnih sredstava koje su tvrtke iz I. doznačavale navedenim tvrtkama u Hrvatsku nastojeći te doznake opravdati legalnim ugovorima o kupnji vila, a zapravo se time prikrivalo unošenje nezakonito stečenog novca u financijski sustav Republike Hrvatske prikazujući ga legalnim.

 

Prema tome, sud prvog stupnja je u obrazloženju iznio razloge o svim odlučnim činjenicama i stoga nije osnovana žalba osumnjičenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

 

Nadalje, sud prvog stupnja je činjenično stanje na kojima se temelji odluka o privremenoj mjeri  pravilno i potpuno utvrdio. Osumnjičenici neosnovano nastoje dovesti u sumnju ispravnost utvrđenja suda prvog stupnja tvrdnjama da se u R. I. ne vode kazneni postupci, niti protiv njih osobno, niti protiv odgovornih osoba trgovačkih društava koja se dovode u vezu s spornim transakcijama (G. M., M. M. i C. C.), jer je za potrebe ovog postupka osiguranja eventualnog budućeg oduzimanja imovinske koristi dostatno utvrditi niži stupanj vjerojatnosti da se radi o stjecanju imovinske koristi koja je ostvarena kaznenim djelom ili prekršajem i nije potrebno utvrđivati više stupnje vjerojatnosti, kao što će to  eventualno biti potrebno u slijedećem fazama postupka, optuženja ili presuđenja.

 

Osumnjičenici promašeno ističu okolnost  da je u međuvremenu nad tvrtkom M. d.o.o. proveden stečajni postupak i da je na taj način provođenje predmetne mjere osiguranja bespredmetno, jer to pitanje realizacije mjere  izlazi izvan okvira ovog postupka.

 

Jednako tako je za potrebe ovog postupka neodlučno pitanje nemogućnosti ispunjenja ugovornih obveza od strane tvrtki kojima je blokirana imovina jer je odluka o osiguranju  donesena budući  su za to bili ispunjeni uvjeti iz čl. 11. st. 1. toč. e. ZOPOIK-a.

 

Osumnjičenici promašeno ističu da sud prvog stupnja nije utvrdio postojanje bojazni da se potraživanje Republike Hrvatske neće moći naplatiti ukoliko se dokaže počinjenje predmetnog kaznenog djela jer se u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZOPOIK-a ta opasnost otežane naplate presumira.

 

Nadalje, osumnjičenici pogrešno tumače rok od 60 dana iz čl. 16. ZOPOIK-a jer se radi o krajnjem roku do kada mjere osiguranja mogu trajati nakon pravomoćnosti presude, a ne o roku u kojem bi se nakon pravomoćnosti ove odluke trebala donijeti presuda.

 

Iz naprijed navedenih razloga kako žalba nije osnovana,  na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08,  odlučeno je kao u izreci.

 

 

Zagreb, 27. listopada 2016.