1                       Poslovni broj: 18 UsIzs-86/18-12

 

Poslovni broj: 18 UsIzs-86/18-12

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU             

Put Supavla 1.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja C. d.o.o. S., zastupanog po opunomoćeniku T. L., odvjetniku u S., protiv tuženika Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3., uz sudjelovanje zainteresirane osobe A. M., K. G., radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, nakon javne rasprave zaključene dana 07. lipnja 2019., u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, službene osobe tuženika te zainteresirane osobe, dana 17. lipnja 2019.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„I.Poništava se točka II. izreke rješenja Direkcije, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Klasa: UP/II-502-03/18-01/861, Urbroj: 338-01-21-18-03 od 19. studenog 2018. g.

II.Osiguraniku pok. A. M. dijagnoze šifri: S06.2, S07.0 i S07.1ne priznaje se ozljedom na radu pretrpljene dana 10. studenog 2015. godine pod evidencijskim brojem OR … …, te mu se u vezi istih dijagnoza ne priznaju ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.“

 

 

Obrazloženje

 

              Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-502-03/18-01/861, Urbroj: 338-01-21-18-03 od 19. studenog 2018. (dalje: osporeno rješenje tuženika)  točkom  I. izreke poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda S., Klasa: UP/I-502-03/16-02/137, Urbroj: 338-17-81-18-15 od 31. kolovoza 2018., točkom II. izreke odlučeno je da se osiguraniku pok. A. M. dijagnoze šifri: S06.2, S07.0 i S07.1 priznaju ozljedom na radu pretrpljene dana 10. studenog 2015.  pod evidencijskim brojem OR …, te mu se u vezi istih dijagnoza priznaju i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu te je točkom III. izreke određeno da se osiguraniku pok. A. M. dijagnoze šifri: S07.9 i R96.0, ne priznaju ozljedom na radu pretrpljene dana 10. studenog 2015. te mu se u vezi istih dijagnoza ne priznaju niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

              Citiranim prvostupanjskim rješenjem točkom I. izreke istog određeno je da se pok. A. M.u zgnječenje glave, nespecificiranog dijela“ (SO7.9) i „Trenutna smrt“ (R96.0) priznaju ozljedom na radu pod ev. brojem O5 …, točkom II. izreke je određeno da se u svezi navedenih dijagnoza iz točke I. izreke priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu a točkom III. izreke je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja. 

              U pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu tužitelj pobija točku II. izreke osporenog rješenja tuženika od 19. studenog 2018. navodeći kako je isto u tom dijelu neosnovano i nezakonito. Naime, u tužbi se navodi da tuženik nije mogao osiguraniku pok. A. M. navedene dijagnoze šifri: S06.2, S07.0 i S07.1 priznati ozljedom na radu pretrpljene dana 10. studenog 2015.  pod evidencijskim brojem OR …, te mu u vezi istih dijagnoza priznati i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu,  iz razloga što da je do navedene ozljede došlo zbog krajnje nepažnje radnika – osiguranika pok. A. M., na koju da tužitelj kao poslodavac nije mogao utjecati niti je posljedicu mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, sve pozivom na odredbu članka 25. Zakona o zaštiti na radu. Navedeno tuženik da nije mogao priznati ni temeljem  odredbe članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju jer da se ne smatra ozljedom na radu ozljeda do koje je došlo nesavjesnim ili neodgovornim ponašanjem na radnom mjestu. U konkretnom slučaju do ozljede na radu je došlo isključivo zbog nesavjesnog, odnosno neodgovornog ponašanja, tj. zbog krajnje nepažnje samog radnika pok. A. M.. Ističe se da iz svih dokaza koji se nalaze u spisu nedvojbenim proizlazi: da je do predmetne nezgode došlo iz razloga što pok. A. M., nakon što je upalio kamion i izišao iz kamiona, nije podigao ručnu kočnicu, zbog čega da se vozilo nakon kratkog vremena pokrenulo unatrag jer je bilo na uzbrdici, da je utvrđena tehnička neispravnost vozila, no, obzirom na činjenicu da ručna kočnica nije bila podignuta te nikoga nije bilo u kabini, to da nije uzrok navedene nesreće, da je pok. A. M. podignuo ručnu kočnicu nakon što je upalio kamion, do nezgode da ne bi došlo, da je pok. A. M. iz neutvrđenog i neopravdanog razloga otišao iza kamiona koji je klizio unatrag, gdje da je došlo do tragičnog događaja odnosno prignječenja između dva kamiona te da je pok. A. M. osposobljen za rad na siguran način.Navedenim tužitelj smatra da kritične prigode pok. A. M. nije postupao sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu prema kojoj je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom, pri tome vodeći računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, iako je bio osposobljen za rad na siguran način na poslovima njegovog radnog mjesta. Ističe se i to da se radi o iskusnom vozaču, profesionalcu, isti da je znao i morao znati da ručna kočnica  mora biti podignuta, jer da je bila podignuta, do nezgode da ne bi došlo. Navedeni propusti pok. A. M. da su sasvim opravdani razlozi za primjenu odredbe članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju tj. da se navedena ozljeda ne može smatrati ozljedom na radu. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporeno rješenje tuženika poništi, da se predmetne dijagnoze osiguraniku ne priznaju ozljedom na radu te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.

Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti  navodeći da je, suprotno navodima tužitelja, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odnosno da je donio pobijano rješenje uvažavajući sve dokaze u pravilno provedenom upravnom postupku te da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo. Nadalje ističe da je postupajući po žalbi proveo drugostupanjski upravni postupak u skladu sa odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13 i 137/13 – dalje; ZoZO), Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“ broj: 75/14-132/17 – dalje: Pravilnika) i Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 – dalje: ZUP-a), poziva se na utvrđenja nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, KLASA: UP/II-502-03/18-01/861, URBROJ: 338-01-53-18-02 od 17. listopada 2018. te smatra da  je u konkretnom slučaju na pravilan i zakonit način utvrđeno kako je djelomično osnovan zahtjev za priznavanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu osiguranika pok. A. M.. Slijedom navedenog predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije.

Zainteresiranu osobu, ovaj sud je, na temelju članka 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje: ZUS-a), pozvao da sudjeluje u ovome sporu, dostavivši joj tužbu na odgovor.

Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu pobija navode tužbe te u bitnome ističe da tužitelj izvrće činjenice i ne priznaje svoju odgovornost za smrt njenog pok. supruga A., da uporno tvrdi da je do navedene ozljede došlo zbog krajnje nepažnje pok. A. njegovim nesavjesnim i neodgovornim ponašanjem jer da pok. A. nije podigao ručnu kočnicu. Policija da u svom izvješću navodi da je „nađena“ odnosno „utvrđeno“ da je spuštena ručna kočnica, da ni oni nisu dokazali da je njen pok. suprug zadnji dirao ručnu kočnicu i da je zadnji bio u kamionu, da nisu vršili nikakve dodatne istražne radnje te da nije vršena analiza otisaka prstiju. Nadalje, policija da je uzela izjave glavnog svjedoka G. D., kao istinite, a isti da je dao 5-6 različitih izjava. U kamion da se ulazilo, da nije bio osiguran, da nije bio tehnički ispravan i to baš kočnice, ali po njima da to nije uzrok, nego uporno, ukazivanje da ručna kočnica nije bila spuštena i da je to napravio njen pok. suprug. Zainteresirana osoba nadalje smatra da nije dokazano da je ručna kočnica bila ispravna, da nije vršena nikakva rekonstrukcija niti analiza ručne kočnice na licu mjesta, a što da se moralo napraviti. Nadalje, u kamionu da je bilo cca 6 tona tereta, a ne 1 tona, kako je vještačeno. Osim toga ako je ručna kočnica bila neispravna ista da je mogla popustiti uslijed velikog nagiba prometnice i tereta u košu kamiona. Tužitelj da se stalno veže na vještvo sudskog vještaka i izjave svjedoka, no, zainteresirana osoba ponovno smatra upitnom ispravnost ručne kočnice. U inspekcijskom nadzoru kod poslodavca, da su utvrđeni  propusti: kamion tehnički neispravan, pokušaj guranja kamiona pomoću kašike bagera, loša osvijetljenost, gužva na gradilištu, umor radnika, jer su radili danima pod pritiskom do kasnih sati zbog otvaranja ceste,… međutim, to inspektorici da nije uzrok ni propust nastalom tragičnom događaju. Zainteresirana osoba smatra da za slučaj, da je njen suprug bio nesavjestan i neodgovoran, isti da ne bi  radio subotu, nedjelju, ponedjeljak do 20,00 sati na tom istom gradilištu, a za što da postoji evidencija kod poslodavca. Jednako tako da je bio neodgovoran i nesavjestan da ne bi predmetnog dana mijenjao bateriju već da bi ostavio kamion da stoji na gradilištu. Ističe da je sve radio u dogovoru s voditeljem radova. Nadalje se ističe da je vidljivost bila jako loša, zimsko doba, noć, da se svjetlilo  mobitelom prilikom mijenjanja baterije, promet da se odvijao iza njihovih leđa, gužva da je bila neopisiva, da je radilo desetak kooperanata, da se dogodilo nekoliko manjih prometnih nezgoda, a uzrok navedenog da može biti nervoza radnika te da je u toj gužvi pitanje zbog čega je njen pok. suprug otišao iza kamiona, da je moguće da se poskliznuo, da je za nešto zapeo jer da je bila velika strka i metež. Tužitelj da i dalje iznosi neistine i bešćutno blati njenog pok. supruga i oca njene troje djece. Svi koji su organizirali radove na gradilištu, svi koji su predstavljali tužitelja, da su odredili što je njihova istina prije nego su pozvali Hitnu pomoć, da su imali cca 60 min vremena da se dogovore, kao i predstavnici institucija RH koje da su trebale utvrditi pravu istinu, a ne onu koja odgovara tužitelju. Smatra da će se istina kad tad saznati. Zbog svega naprijed navedenog predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

U tijeku ovog upravnog spora je svakoj stranci dostavom podnesaka i održavanjem rasprave u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 – dalje: ZUS) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

              Na ročištu za raspravu održanom dana 07. lipnja 2019. tužitelj je po zamjeniku svog opunomoćenika porekao navode iz odgovora na tužbu tuženika kao i zainteresirane osobe te je u bitnome ustrajao u navodima tužbe. Predlaže da se predmetni postupak prekine do pravomoćnog okončanja postupka koji se radi naknade štete povodom predmetnog događaja vodi pred Općinskim sudom u S. pod poslovnim brojem Pn-… a u protivnom da se pribavi navedeni spis, da se na raspravu pozove sudski vještak prometne struke S. S. čiji pisani nalaz i mišljenje prileži navedenom spisu, a sve to na okolnost utvrđenja nastanka predmetne nezgode. Ustraje u tvrdnjama da je u konkretnom slučaju do ozljede došlo krajnjom nepažnjom pok. A. M. te da se takva ozljeda ne može smatrati ozljedom na radu, pri tome uvažavajući odredbu članka 67. ZoZO, zbog čega da se istome ne mogu priznati ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

              Tuženik je po službenoj osobi ostao pri obrazloženju osporenog rješenja te odgovora na tužbu te se usprotivio navodima tužitelja.

              Zainteresirana osoba je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu te da se u cijelosti pridružuje navodima tuženika tijekom ovoga spora kao i onim iznesenim na ročištu.

U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis te isprave priložene istom, spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbi i isprave koje su priložene u taj spis dok je odbijen prijedlog tužitelja za pribavom spisa Općinskog suda u S., poslovni broj Pn-… te izvođenjem dokaza saslušanjem sudskog vještaka S. S., a na okolnosti utvrđenja nastanka predmetne nezgode, kao suvišnih pored prethodno izvedenih dokaza te stoga što vještvo navedenog vještaka prileži spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu.

Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Ovaj sud je odbio i prijedlog tužitelja da se ovaj upravni spor prekine do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se kod Općinskog suda u S. vodi pod poslovnim brojem Pn-… cijeneći da za to nije bilo osnove budući navedeni parnični postupak, koji se vodi radi naknade štete, nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari.

Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Među strankama je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika i to točke II. istog odnosno mogu li se osiguraniku pok. A. M. dijagnoze šifri: S06.2, S07.0 i S07.1 priznati ozljedom na radu pretrpljene dana 10. studenog 2015. pod evidencijskim brojem OR …, a s tim i vezi i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

Prema odredbi članka 66. ZoZO ozljedom na radu prema Zakonu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju kao i ozljeda nastala tijekom obaveznog kondicijskog treninga vezanog uz održavanja psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. istog članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. Zakona.

Prema odredbi članka 67. ZoZO, u smislu istog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radom mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenja povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

Prema odredbi članka 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj 75/14. – 132/17.; u daljnjem tekstu Pravilnik) ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavak 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovoga Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

Sukladno odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima te odredbama Zakona i Pravilnika.

Zakonom o zaštiti na radu (Narodne novine, broj 71/14., 118/14. i 154/14.) u članku 1. stavak 1.-3. propisano je da se istim Zakonom uređuje sustav zaštite na radu u Republici Hrvatskoj, a osobito nacionalna politika i aktivnosti, opća načela prevencije i pravila zaštite na radu, obveze poslodavca, prava i obveze radnika i povjerenika radnika za zaštitu na radu, djelatnosti u vezi sa zaštitom na radu, nadzor i prekršajna odgovornost te se osniva Zavod za unapređivanje zaštite na radu i utvrđuje njegova djelatnosti i upravljanje. Svrha istog Zakona je sustavno unapređivanje sigurnosti i zaštite zdravlja radnika i osoba na radu, sprječavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i drugih bolesti u vezi s radom.

Radi unapređivanja sigurnosti i zaštite zdravlja na radu propisuju se opća načela sprječavanja rizika na radu i zaštite zdravlja, pravila za uklanjanje čimbenika rizika i postupci osposobljavanja radnika te postupci obavješćivanja i savjetovanja radnika i njihovih predstavnika s poslodavcima i njihovim ovlaštenicima.

Odredbom članka 25. Zakona o zaštiti na radu propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

Odredbom članka 27. Zakona o zaštiti na radu propisano je da je poslodavac dužan osposobiti radnika za rad na siguran način.

Odredbom članka 68. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu propisano je da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu, dok se prema stavka 2. članka 68. Zakona smatra se da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika, tako da posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca i tako da pravilno koristi sredstva rada.

Iz podataka spisa razvidno je da je za osiguranika pok. A. M. poslodavac C. d.o.o. S. podnio Prijavu o ozljedi na radu radi priznavanja ozljede na radu nastale dana 10. studenog 2015. godine pod šiframa S07.9 i R96.0 sa popratnom medicinskom i drugom dokumentacijom. U prijavi se navodi da je kod navedenog poslodavca osiguranik sada pok. A. M. bio zaposlen kao vozač teretnih vozila i kamiona na neodređeno vrijeme, da je do ozljede došlo dana 10. studenog 2015. oko 18,00 sati u S., u V. ul., da je radio na privremenom gradilištu na javnoj prometnoj površini na rekonstrukciji V. ul. za potrebe izgradnje priključne ceste do trgovačkog centra M. o. S., predio M., da je u trenutku nastanka ozljede vršio zamjenu istrošenog akumulatora da bi se pokrenulo vozilo s javne površine i odvezlo u vozni park tvrtke C. d.o.o. u S. te se navodi i to da je radnik bio osposobljen za rad na siguran način, a kao uzrok ozljede navodi se izvođenje radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu.

Nadalje je iz podataka spisa razvidno da je u konkretnom slučaju proveden i Inspekcijski nadzor Inspektorata rada PU S., od 11. veljače 2016. a dana 10. studenog 2015. proveden je i očevid na licu mjesta od strane MUP-a i Državnog odvjetništva u S. te su zapisnički opisane okolnosti nastanka predmetnog događaja.

Prvostupanjskim rješenjem 02. svibnja 2016. osiguraniku pok. A. M. nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu po dijagnozama šifri prema MKB: S07.9 i R96.0. Na navedeno rješenje žalbu je izjavila zainteresirana osoba. Po provedenom žalbenom postupku rješenjem tuženika 01. kolovoza 2016. žalba je odbijena kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje od 02. svibnja 2016. Potom je zainteresirana osoba protiv rješenja tuženika od 01. kolovoza 2016. podnijela tužbu ovome sudu. Presudom ovoga suda, poslovni broj:  16 UsIzs-80/16-9 poništeno je navedeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje te je predmet vraćen na ponovni postupak.

U izvršenju navedene presude prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje od 10. travnja 2018., kojim se pok. A. M. ozljede po dg. S07.9 i R96.0 priznaju ozljedama na radu. Na navedeno rješenje tužitelj je izjavio žalbu koja je rješenjem tuženika od 26. lipnja 2018. usvojena  te predmet vratilo prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U izvršenju tog rješenja prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje od 31. kolovoza 2018. g., kojim se pok. A. M. priznaju ozljede po dg. S07.9 i R96.0 ozljedama na radu.

Na navedeno rješenje tužitelj je izjavio žalbu povodom koje je tuženik zatražio stručno-medicinsko vještačenje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda. Nalazom, mišljenjem i ocjenom Klasa: UP/II-502-03/18-01/861, Urbroj: 338-01-53-18-02 od 17. listopada 2018. navedeno Liječničko povjerenstvo  utvrđuje da su kod pok. osiguranika utvrđene slijedeće ozljede: S06.2/Difuzna ozljeda mozga, S07.1/zgnječenje lica i S07.1/zgnječenje lubanje koje ozljede se mogu uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od 10. studenog 2015. dok se Dg S07.9/zgnječenje glave, nespecifičnog dijela i R96.0/trenutna smrt ne mogu se uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem. Utvrđuje se i to da se dijagnoza smrti ne može biti ozljeda na radu te da je smrtni ishod posljedica prethodno navedenih kraniocerebralnih ozljeda.

Sukladno navedenom osporenim rješenjem tuženika, sastavni dio kojeg je i navedeni nalaz, ocjena i mišljenje, žalba tužitelja je djelomično usvojena te je tim rješenjem odlučeno kako je to pobliže navedeno u izreci istog.

Tužitelj u bitnome smatra da se osiguranik sada pok. A. . koji nije podigao ručnu kočnicu kamiona, u konkretnom slučaju ponašao nesavjesno, neodgovorno i krajnje nepažljivo na radnom mjestu, da nije postupao sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu, iako je bio osposobljen za rad na siguran način na poslovima njegovog radnog mjesta te da stoga tuženik istome nije trebao priznati predmetne ozljede ozljedom na radu  kao ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

Suprotno navodima tužitelja, po ocjeni ovoga suda, u konkretnom slučaju se ne može govoriti o nesavjesnom i neodgovornom ponašanju ili krajnjoj nepažnji osiguranika sada pok. A. M., kako to tužitelj navodi u tužbi. Ovo stoga jer, po mišljenju ovoga suda, u konkretnom slučaju treba imati u vidu sve specifične okolnosti pod kojima došlo do nastanka predmetnih ozljeda.

Naime, iz podataka spisa ovog upravnog spora te podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu (kojim spisima prileže i zapisnici iz parničnog postupka koji se pred Općinskim sudom u S. vodi pod poslovnim brojem Pn-…, nepravomoćna presuda istog broja od 30. travnja 2019., vještvo sudskog vještaka dipl. ing. S. S. i druga dokumentacija) proizlazi da je osiguranik pok. A. M. (dalje: osiguranik) bio osposobljen za rad na siguran način, da je na privremenom gradilištu rekonstrukcije V. ul., na kojem su radovi kasnili, neposredno prije otvaranja prodajnog centra M. o. S., obavljao poslove KV vozača teretnih vozila na utovaru zemljanog materijala u teretno vozilo kojim je upravljao te odvoženja istog na deponij, da je predmetnog dana s radom započeo u 7,00 sati, da se utovar  obavljao tijekom cijelog dana s većim ili manjim stankama, da su  na iskopima istovremeno radila dva bagera, da su kamioni bili parkirani jedan iza drugog te su se pomicali u smjeru pomicanja bagera, a u konkretnom slučaju uzbrdo prema zapadu, te da su se iskopi obavljali na maksimalnoj dubini zbog visokonaponske instalacije koja je položena na tom dijelu u dubini od 100 cm radi čega su radovi zahtijevali više vremena i iznimnu pažnju. Zbog stisnutih rokova za završetak radova radnici su na navedenom privremenom gradilištu radili u produženom radnom vremenu po nalogu direktora tvrtke C., u kojoj je osiguranik bio zaposlen. Tijekom utovara su bile postavljene prometne barijere te svjetleća signalizacija (bljeskalica). Nadalje iz podataka spisa proizlazi da je osiguranik predmetnog dana posljednji put parkirao kamion oko 16,26 sati nakon čega se započelo s ukrcajem zemlje u isti, da je osiguranik oko 17,30 sati pokušao pokrenuti kamion motora da bi ga pomakao do bagera radi nastavka procesa rada odnosno ukrcaja zemlje, međutim, to mu nije uspjelo radi čega je zatražio pomoć.

Naime, kako proizlazi iz podataka spisa, kao i iz izjave odnosno iskaza M. P., dipl. ing. građevine zaposlenom u tvrtki C. (koji je bio voditelj radova na gradilištu te je imao saznanja da je kamion kojim je upravljao osiguranik bio u kvaru) dane na zapisniku o usmenoj raspravi pred prvostupanjskim tijelom dana 31. kolovoza 2018., radnici su najprije kamion pokušali gurati pomoću kašike bagera, no, to nije uspjelo. Nakon toga su kamion pokušali upaliti pomoću kablova koje su posudili od obližnjeg automehaničara, no, ni to nije uspjelo, jer su kablovi bili prekratki, pa je osiguranik uz pomoć kolege D. G. i D. Š. pristupio izmjeni akumulatora na predmetnom kamionu. Sve navedene radnje su poduzete da bi se mogao nastaviti proces rada odnosno da bi se pomaknuo sa mjesta na kojem se nalazio jer je bilo opasno da na istom ostane preko noći radi sigurnosti prometa koji se odvijao drugim kolničkim trakom, budući se, iako je bila postavljena prometna regulacija, dogodilo nekoliko prometnih nezgoda. Nakon spajanja ispravnog akumulatora osiguranik je uspio pokrenuti motor kamiona, potom je izišao iz kamiona, koji je stajao na mjestu, da bi uz pomoć navedenih kolega demontirao i vratio posuđeni akumulator pri čemu je Š. svijetlio mobitelom obzirom da je bila noć, rasvjeta na ovom dijelu gradilišta bila osigurana isključivo preko javne rasvjete, radnici su licem bili okrenuti prema košu kamiona a iza njihovih leđa se u drugom kolničkom traku, za vrijeme zamjene baterije, odvijao promet uz bljeskanje farova vozila koja su prolazila. Međutim, nakon što je motor kamiona radio oko pet minuta oko 18,30 sati, kamion, koji je sa teretom težio cca 15 t, počeo se spuštati unatrag niz kosinu, da bi osiguranik potom, kako proizlazi iz izjave S. G. (list 22. spisa) potrčao iza kamiona da ga na neki način zaustavi. Međutim, došlo je do ovog tragičnog događaja odnosno prignječenja osiguranika između tog i drugog kamiona koji se nalazio iza predmetnog na udaljenosti od 2 do 3 metra. Kako proizlazi iz iskaza S. G. (list 27. spisa) upravo je njega voditelj gradilišta pozvao da osiguraniku pomogne zamijeniti bateriju.

Očevidom obavljenim na licu mjesta od strane ekipe za očevid MUP-a utvrđeno je da je mjenjač kamiona bio u neutralnom položaju „u leru“ te da ručna kočnica nije bila podignuta.

Nadalje iz podataka spisa proizlazi da je za predmetno teretno vozilo izvanrednim tehničkim pregledom obavljenim dana 11. studenog 2015. utvrđeno da vozilo nije tehnički ispravno zbog nedozvoljene razlike sile kočenja na trećoj osovini radne i pomoćne kočnice.

Prema prometno tehničkom vještačenju sudskog vještaka za strojeve, cestovni promet i motorna vozila dipl. ing. S. S. izrađenom na traženje državnog odvjetnika, radni tlak sustava kočenja iznosi 9-10 bara. Kada padne ispod 6 bara sustav se zablokira pa bez obzira da li je ručna kočnica podignuta ili spuštena, sustav je i dalje zablokiran. Kada se radom motora tlak u sustavu podigne iznad 6 bara, sustav se deblokira i vozilo se, ako nije zakočeno ručnom kočnicom, a nalazi se na nagibu, može uslijed svoje vlastite težine pokrenuti. Vještak smatra da činjenica što je predmetno teretno vozilo bilo neispravno iz gore navedenih razloga da taj nedostatak ne može biti uzrokom pokretanja vozila iz stanja mirovanja ukoliko je ručna kočnica podignuta.

Polazeći od citiranih odredbi zakona i Pravilnika te od prednjih utvrđenja iz kojih proizlazi da je osiguranik predmetne ozljede zadobio kao zaposlenik tužitelja na privremenom gradilištu tvrtke u kojoj je bio zaposlen, da je osiguranik prethodno predmetnog dana na gradilištu bio cca 11 do 12 sati, da je pao mrak, da se kamion kojim je upravljao pokvario, da je voditelj gradilišta M. P. izvješten o kvaru kamiona, da je osiguranik uz pomoć ostalih kolega pokušao sve da se kamion popravi a naposljetku i zamjenom akumulatora, da je mjesto na kojem je trebalo izvršiti popravak kamiona bilo skučeno te je bilo osvijetljeno samo uličnom rasvjetom uz bljeskanje farova vozila koja su se kretala u neposrednoj blizini,  da se kamion trebao popraviti kako bi se nastavio zaustavljeni proces rada te je kamion predstavljao opasnost za sigurno odvijanje prometa V. ul., to se po ocjeni ovoga suda, činjenica što osiguranik, kada je nakon zamjene akumulatora upalio motor kamiona te je nakon toga trebalo vratiti posuđeni akumulator, nije spustio ručnu kočnicu, a imajuću u vidu sve gore opisane specifične okolnosti, ne može, suprotno tvrdnjama tužitelja, pripisati nesavjesnom, neodgovornom i krajnje nepažljivom ponašanju radnika već pukoj nesmotrenosti. Naime, odredbe ZoZO  koje propisuju iznimku od priznavanje ozljede na radu, na koje se poziva tužitelj u tužbi i tijekom ovoga spora, nemaju u vidu takav postupak koji bi isključio mogućnost priznavanja štetnog događaja ozljedom na radu, ako je posrijedi puka nesmotrenost, a ne svjesno kršenje postupaka primjerenih određenoj radnoj operaciji. Ovakav stav, koji prihvaća i ovaj sud, izražen je i u presudi Upravnog suda Republike Hrvatske (sada Visoki upravni sud Republike Hrvatske) u presudi, poslovni broj Us-12470/2008-6 od 03. studenog 2011.). Činjenica je da je i stručno-medicinskim vještačenjem Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 17. listopada 2018. utvrđeno da su predmetne ozljede u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim događajem od 10. studenog 2015. Kako je i gore pojašnjeno,  osiguranik je, nakon što je utvrdio da je kamion u kvaru, po nalogu šefa gradilišta, poduzeo sve moguće mjere da se kamion popravi i da se nastavi proces rada. Stoga se u konkretnom slučaju, iz svih gore navedenih razloga ne može govoriti o namjeri odnosno nesavjesnom i neodgovornom ponašanju ili krajnjoj nepažnji osiguranika. Upravo je  obveza poslodavca da pripremi proces rada i osigura što djelotvorniju zaštitu radnika te da skrbi o sigurnosti radnika u otežanim uvjetima kakvi su vladali u konkretnom slučaju. Tužitelj je preko šefa gradilišta imao saznanja da se radi o kvaru teškog teretnog vozila te je, u situaciji kada je zbog kašnjenja u izvođenju radova vladala (napetost, nervoza, psihička i fizička preopterećenost radnika koji su radili prekovremeno u otežanim uvjetima), trebao pojačano skrbiti o sigurnosti radnika angažmanom dodatnih radnika i mehaničara koji bi popravili kamion koji je bio u kvaru. Ovo tim prije što je trebalo nastaviti proces rada ili pak maknuti pokvareni kamion radi sigurnosti odvijanja prometa V. ul.. Navedenim je bez osnova pozivanje tužitelja na odredbu članka 25. Zakona o zaštiti na radu jer se u konkretnom slučaju radi o okolnostima na koje je tužitelj, kao poslodavac, mogao utjecati, na gore opisani ili neki drugi primjeren način.

Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.  Osporeno rješenje tuženika je valjano argumentirano i na zakonu osnovano. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporenog rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Stoga je, a kako je osporeno rješenje zakonito, na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelj valjalo kao neosnovan odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude.

              Odluka o troškovima ovog upravnog spora je izostala, obzirom da isti, iako je tužbom zatražen, isti nije popisan.

 

U Splitu, 17. lipnja 2019.

 

S U D A C

 

                                                                                                                                            Marica Goreta, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Nataša Brajević