Broj: Kž-eun 43/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe A. B., zbog kaznenog djela iz članka 222-22 Kaznenog zakona Francuske i dr., odlučujući o žalbi tražene osobe A. B. izraženoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 13. listopada 2016. br. Kv-eun-15/16 (Kir-eun-7/16), u sjednici održanoj  31. listopada 2016.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba tražene osobe A. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Rijeci je rješenjem od 13. listopada 2016. br. Kv-eun-15/16 (Kir-eun-7/16), pod toč. I. na temelju čl. 24. b st. 3. i čl. 29. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ br: 91/10,  81/13 i 124/13 – dalje u tekstu ZPSKS-EU), odobrio predaju na temelju europskog uhidbenog naloga izdanog od Visokog suda u Nimesu, Republika Francuska, No.Parquet 16, 251 000081 No. Instuction 116/00024 od 16. rujna 2016. i međunarodne tjeralice Interpola br. 2016/60438, tražene osobe A. B., sina A. i M. rođ. D., rođ. ... u P., F., državljanina R. F., sa prebivalištem u N., F., radi kaznenog progona zbog izvršenja kaznenih djela silovanja i seksualnog zlostavljanja, iz čl. 222-22 Kaznenog zakona Francuske i dr., koja su pobliže opisana u izreci prvostupanjskog rješenja.

Pod toč. II. je utvrđeno da tražena osoba A. B. nije pristao na predaju.

Pod toč. III. predaja je odobrena pod uvjetima da se bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela počinjena prije predaje tražena osoba ne smije

- kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja,

- biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora,

- izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.

              Pod toč. IV. na temelju čl. 26. st. 1. i 2. ZPSKS-EU, u vezi čl. 123. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku – („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13 - dalje u tekstu: ZKP/08), prema traženoj osobi A. B., produljen je istražni zatvor radi predaje.

Pod toč. V. na temelju čl. 35. st. 1. ZPSKS-EU, određeno je da će predaju tražene osobe A. B. nadležnim tijelima R. F. izvršiti Ured S.I.R.e.N.E. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

              Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba A. B., putem branitelja A. D. odvjetnika u Odvjetničkom društvu V., B. i D. iz R.,  s prijedlogom „...pobijano rješenje staviti van snage, odnosno isto preinačiti na način da se odbije predaja tražene osobe.“

Spis je u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, u vezi čl. 495. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, nakon čega je vraćen sudu na daljnji postupak.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, pravilno je pobijanim rješenjem odobrena predaja tražene osobe A. B., na temelju navedenog uhidbenog naloga, radi kaznenog progona zbog izvršenja kaznenih djela silovanja i seksualnog zlostavljanja, iz čl. 222-22 Kaznenog zakona Francuske i dr., koja su pobliže opisana u izreci prvostupanjskog rješenja, za koja je na temelju čl. 10. alineja 28. ZPSKS-EU isključena provjera dvostruke kažnjivosti, pri čemu je pravilno zaključeno da radnje i kriminalna količina djela silovanja i seksualnog zlostavljanja, za koja se tražena osoba tereti u F., odgovaraju kaznenom djelu silovanja, iz čl. 153. Kaznenog zakona – („Narodne novine“ br: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), u vezi čl. 154. st. 1. toč. 5. KZ/11 (teško kazneno djelo protiv spolne slobode).

Prema tome, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pobijano rješenje ne sadrži povrede na koje se poziva žalitelj, niti je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući žalbu našao da bi postojale povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pri čemu je  prvostupanjski sud u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i ispravno primijenio odredbe ZPSKS-EU, te je za svoje zaključke dao jasne, utemeljene i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

Slijedom izloženog, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 31. listopada 2016.