Broj: Kr 101/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. Š., zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje u tekstu – KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 20. siječnja 2016.  broj K-10/15 i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 6. srpnja 2016. broj Kžzd-11/16, u sjednici održanoj 2. studenog 2016.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se zahtjev os. D. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 20. siječnja 2016.  broj K-10/15 i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 6. srpnja 2016. broj Kžzd-11/16 kojom je potvrđena prvostupanjska presuda os. D. Š. je zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 na temelju čl. 172. st. 2. KZ/11 tog propisa osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci.

Osuđenik je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio putem branitelja N. P., odvjetnika iz V., zbog povrede „temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom kao i zakonom, na temelju čl. 515. st. 1. Zakona o kaznenom postupku“, s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je podnio odgovor na zahtjev u kojem predlaže da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik u obrazloženju zahtjeva u toč. V. tvrdi da su mu povrijeđena uvodno navedena ustavna prava i pravo na zakonitost suđenja na način da su sudovi utvrdili da nije plaćao dužno uzdržavanja svom maloljetnom djetetu, a da pri tom nisu imali u vidu da je on novčano doprinosio za uzdržavanje djeteta, doduše ne na ruke majke oštećenika, te da je doprinosio i kroz kupovinu raznih stvari oštećeniku. Međutim, kroz ove tvrdnje osuđenik zapravo ističe prigovore ispravnosti utvrđenom činjeničnom stanju iz koje osnove se ovaj izvanredni pravni lijek, međutim, u smislu odredbe čl. 517. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje: ZKP/08), ne može podnositi.

Isto se odnosi i na daljnje osuđenikove prigovore iznijete u ovoj točki obrazloženja zahtjeva da će zbog osude na bezuvjetnu kaznu zatvora najvjerojatnije izgubiti posao kod poslodavca. Radi se o prigovorima na odluku o kazni zbog koje osnove se ovaj izvanredni pravni lijek također, u smislu odredbe čl. 517. ZKP/08, ne može podnositi.

U odnosu na daljnje prigovore osuđenika, da su mu zbog više nego prestrogo izrečene kazne zatvora povrijeđena prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i to  iz čl. 14. st. 2. (jednakost pred zakonom), čl. 26. (jednakost građana i stranaca pred sudovima i drugim tijelima) u svezi čl. 3. (vladavina prava), čl. 115. st. 3. (sudovi suda ne temelju Ustava i zakona) i čl. 116. st. 1. (Vrhovni sud osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana) i prava zajamčena Zakonom o kaznenom postupku, treba istaći da se radi o paušalnim i ničim argumentiranim prigovorima jer se ne vidi kojim su to konkretnim radnjama ili odlukama suda u donošenju pravomoćne presude povrijeđena navedena ustavna prava osuđenika, odnosno prava zajamčena Zakonom o kaznenom postupku.

Osim toga, prigovori o povredama ustavnih i konvencijskih prava iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, u smislu odredbe čl. 517. st. 2. ZKP/08 se mogu isticati u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude samo ako su bile istaknute u žalbi protiv prvostupanjske presude ili su počinjene u drugostupanjskom postupku. Kako osuđenik ove povrede nije iznosio u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude, a ne konkretizira u čemu bi te povrede bile ostvarene u drugostupanjskom postupku, slijedi da zahtjev nije osnovan niti iz ovih razloga.

Iz svih naprijed navedenih razloga kako zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan, trebalo ga je,  na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 2. studenoga 2016.