Broj: Kž 464/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. P., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 25. srpnja 2016. broj Ik I-143/16.-18, u sjednici održanoj dana 3. studenoga 2016.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika M. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Sisku je odbio kao neosnovan osobno podnesen prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. P.. Zatvorenik se nalazi u Kaznionici u G. na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci, na koju je osuđen presudom Općinskog suda u Osijeku od 18. rujna 2014. broj K-423/14., preinačenom u odluci o kazni presudom Županijskog sud u Osijeku od 14. studenoga 2014. broj Kž-496/14., zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.). Kazna mu teče od 31. ožujka 2014., a predviđeni istek te kazne je 17. veljače 2017.

Protiv tog je rješenja žalbu osobno podnio zatvorenik, ne navodeći izričito žalbene osnove, a predlažući da se prihvati njegova žalba te da se pobijano rješenje preinači na način da ga se otpusti na uvjetni otpust.

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika, pozivajući se pravilno na zatvorenikovu višekratnu stegovnu kažnjavanost u tijeku izvršavanja kazne, procjenu uspješnosti provođenja programa u vrijeme odlučivanja o zatvorenikovom prijedlogu za uvjetni otpust na razini „ne zadovoljava“, kao i procjenu rizika kriminalnog povrata. Naime, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog, činjenica da je zatvorenik u tijeku izvršavanja kazne čak u šest navrata kažnjavan zbog težih stegovnih prijestupa, pri čemu je prema navodima predstavnika Kaznionice u G. sa sjednice na kojoj se odlučivalo o zatvorenikovom prijedlogu, jedan od tih prijestupa počinjen nakon sjednice na kojoj je odgođeno odlučivanje o zatvorenikovom prijedlogu za uvjetni otpust, jasno pokazuje da zatvorenik nije izvukao pouku iz svog dosadašnjeg načina izvršenja kazne niti je iskazao stvarnu želju da promjeni svoje ponašanje. Kada se uz navedeno uzme u obzir da iz izvješća Kaznionice u G. proizlazi da je zatvorenik socijalno i emocionalno nezrela osoba, pasivna i bez odgovarajućih vještina nošenja sa svakodnevnim životnim zadacima, ali istovremeno impulzivna, nepromišljena i sklona riziku, ima brojne probleme u funkcioniranju, koji uključuju ovisnost o drogama i diskontinuirano liječenje, zlouporabu alkohola, patološko kockanje, dulju radnu neangažiranost, stihijski i neplanski stil života te novčane dugove, pri čemu je rizik od štetne uporabe alkohola i droga te lijekova procijenjen kao vrlo visok, a kriminalni povrat vrlo vjerojatan, tada je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a protivno zatvorenikovim žalbenim navodima, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da bi u odnosu na zatvorenika za postizanje svrhe kažnjavanja bilo nužno nastaviti s izvršavanjem kazne, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti iz članka 59. stavka 2. KZ/11.

Budući da zatvorenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 3. studenoga 2016.