Broj: Kž 585/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika T. H., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 3. listopada 2016. broj Ik I-472/16.-15, u sjednici održanoj dana 3. studenoga 2016.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Sisku je na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) u vezi s člankom 157. stavkom 1. Zakona o izdržavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. i 56/13. – dalje u tekstu: ZIKZ) otpušten je zatvorenik T. H. na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora u trajanju jedna godina i šest mjeseci koju izdržava po presudi Općinskog suda u Zadru od 29. rujna 2014. broj Kov-413/14. u mjesto prebivališta Z., ..., po pravomoćnosti rješenja. Uvjetni otpust traje do isteka kazne 21. siječnja 2017. Na temelju članka 60. stavka 2. u vezi s člankom 62. stavkom 2. točkom 11. KZ/11. uvjetno otpuštenom zatvoreniku određene su posebne obveze koje traju do isteka kazne i to javljanja Probacijskom uredu Z., ..., prvi radni dan nakon otpuštanja i dalje prema pojedinačnom programu postupanja koje će Probacijski ured Z. izraditi za zatvorenika te javljanja Policijskoj upravi zadarskoj, I. Policijskoj postaji Z., ..., prvi radni dan nakon otpuštanja, a nadalje jednom mjesečno do isteka kazne. Na temelju članka 161. stavka 1. i stavka 2. ZIKZ-a sudac izvršenja Županijskog suda u Zadru (Ik I-76/15.) vrši nadzor posebnih obveza i bez njegove suglasnosti uvjetno otpušteni osuđenik T. H. ne može promijeniti mjesto prebivališta i boravišta.

              Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik, ne navodeći izričito žalbene osnove, a predlažući „da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati ovu žalbu i pobijano rješenje preinači“.

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Žaleći se protiv odluke prvostupanjskog suda da se zatvorenik T. H. otpusti na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora, državni odvjetnik smatra da su preblago ocijenjene novonastale okolnosti, odnosno činjenica da je zatvorenik, nakon što je podnio prijedlog za uvjetni otpust, počinio teži stegovni prijestup zbog kojeg mu je izrečena stegovna mjera uskrate raspolaganja novcem u Kaznionici u trajanju sedam dana, uvjetno na 60 dana, s time da se prijestup sastoji u tome da se je s korištenja pogodnosti u mjesto prebivališta vratio u alkoholiziranom stanju (0,29 promila alkohola) i nije se odjavio u I. Policijskoj postaji Z.

Procjenjujući narav, okolnosti i težinu stegovnog prijestupa, ovaj sud smatra da nije riječ o stegovnom prijestupu koji bi sam za sebe ili zajedno s ostalim utvrđenim okolnostima trebao dovesti do zaključka da je prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust neosnovan, kako to neopravdano tvrdi žalitelj. Naime, zatvorenik je do počinjenog stegovnog prijestupa, prema izvješću Kaznionice u G., uredno surađivao sa službenim osobama u Kaznionici, radno je angažiran te je uredno ispunjavao svoje radne obveze, procjenjivan je uspješnim, izrazio je kajanje, kako zbog počinjenog kaznenog djela za koje je i prihvatio kaznu, tako i zbog počinjenog stegovnog prijestupa, te je osvijestio posljedice istog. Do počinjenog stegovnog prijestupa uredno je koristio pogodnosti te ih, osim ovog jednog puta, nije zlouporabio, pa se ovaj jedan stegovni prijestup, protivno navodima u žalbi, može smatrati ekscesom u zatvorenikovom inače urednom izvršavanju kazne zatvora. Osim toga, radi se o osobi relativno mlade životne dobi koja ima po otpuštanju s izdržavanja kazne osiguran prihvat i zaposlenje. Budući da je sve navedene okolnosti prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrednovao, a vodeći računa i da ostatak neizdržanog dijela kazne u trajanju oko dva i pol mjeseca nije tako veliki da ne bi bio ispunjen uvjet za određivanje uvjetnog otpusta, imajući na umu da je zatvorenik izdržao jednu godinu i tri i pol mjeseca od jedne godine i šest mjeseci kazne zatvora, pravilno je prvostupanjski sud odlučio o uvjetnom otpuštanju zatvorenika sa izdržavanje kazne.

Budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 3. studenoga 2016.