Poslovni broj: 5 UsIgr-23/19-11

             

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Vesni Šimić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja G. K., . K., OIB: …, protiv tuženika Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, Trg Pavla Šubića I br.2, Šibenik, uz sudjelovanje zainteresirane osobe M. o. R. H., zastupane po Ž. d. o. u Š., Građansko-upravnom odjelu, radi ovrhe komunalne naknade, nakon javne rasprave zaključene 5. lipnja 2019. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja D. O., dipl. iur., zamjenice Ž. d. o. u Š., I. . te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 11. lipnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, Klasa: UP/II-363-03/18-01/14, Urbroj: 2182/1-15-18-3 od 11. prosinca 2018.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja i zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora.

 

3. Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-363-03/18-01/14, Urbroj: 2182/1-15-18-3 od 11. prosinca 2018. u postupku po žalbi Ministarstva obrane Republike Hrvatske (dalje MORH), ovdje zainteresirane osobe, poništeno je rješenje o ovrsi Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalne, imovinskopravne poslove i zaštitu okoliša G. K., Klasa: UP/I-363-03/18-03/5, Urbroj: 2182/10-05/1-18-1 od 16. veljače 2018., te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke na temelju ovršne isprave, utvrđeno je kako ovršenik MORH, OIB: ….., Z., . na temelju ovršne isprave-rješenja o utvrđivanju obveze plaćanja komunalne naknade, Klasa: UP/I-363-03/08-01/62, Urbroj: 2182/10-06-08-1 od 18. prosinca 2008., na dan 16. veljače 2018. duguje na ime glavnice duga za komunalnu naknadu iznos od 67.200,84 kune, te pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja se plaća na javne prihode, tekuću od dospijeća svakog pojedinog obroka kako slijedi: za poslovni prostor ustanova koje obavljaju poslove državne uprave i javne ovlasti površine 2456 m2 i za građevinsko zemljište koje služi za obavljanje poslovne djelatnosti površine 2107 m2, na adresi K.,  u mjesečnom iznosu od 1.866,69 kuna, počevši od 31. siječnja 2015. s datumom dospijeća 20. veljače 2015. do 31. prosinca 2017. s datumom dospijeća 20. siječnja 2018., pa do isplate. Na temelju utvrđenog dugovanja ovršeniku je naloženo u roku od osam dana od primitka tog rješenja uplatiti dužni iznos, te je u protivnom u slučaju nepostupanja po nalogu, određeno kako će se predmetni dug naplatiti pljenidbom novčanih sredstava na svim ovršenikovim kunskim i deviznim računima kod svih banaka kod kojih ovršenik ima račune, sve do podmirenja glavnice s kamatama po osnovi komunalne naknade i troškova ovrhe u iznosu od 200,00 kn.

Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj G.K. pobija osporeno rješenje tuženika kao nezakonito, u bitnom navodeći kako se u obrazloženju osporenog rješenja tuženik samo referirao na navode MORH-a kako je dao nalog Ministarstvu financija za isplatu komunalne naknade za mjesece rujan, listopad, studeni i prosinac 2017., za što kako je priložio dokaz, međutim, kako je za te mjesece pokrenuta ovrha. U svezi s potonjim, ističe kako se on u svom dopisu od 12. ožujka 2018. očitovao tuženiku kako navedeno dugovanje još uvijek nije podmireno, dok je uvidom u nalog za terećenje MORH-a vidljivo kako se istim traži prijeboj potraživanja za iznos od 1.256.319,82 kune, kasnije ispravljeno na iznos od 116.866,96 kuna. Ističe kako nalog za terećenje ne može biti dokaz o plaćanju, već nalog za pokretanje postupka prijeboja, što je dvostranoobvezni pravni posao, o čemu kako tužitelj nije bio upoznat, pa da bi se izbjeglo zastarijevanje potraživanja za komunalnu naknadu, kako je on bio primoran pokrenuti postupak ovrhe. Napominje, kako se on u dopisu od 12. ožujka 2018. očitovao kako MORH nije platio dugovanja za navedena četiri mjeseca, smatrajući kako nije potrebno dostaviti knjigovodstvenu karticu, s obzirom na prirodu naloga za terećenje. Poziva se na odredbe članka 8., 10. i 115. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje ZUP), te ističe kako je tuženik mogao od tužitelja dodatno zatražiti pojašnjenje u svezi činjenica nužnih za donošenje odluke, međutim, kako je prihvatio žalbu ovršenika, bez referiranja na sve ostale činjenice, odnosno preostalo dugovanje MORH-a, čime je već djelomično odlučio o predmetnom postupku. Zaključno, ističe kako se ovakvim postupanjem tuženika tužitelj dovodi u situaciju da mu dugovanja za komunalnu naknadu za određene mjesece zastarijevaju, čime gubi pravo na vlastite prihode, o čemu je već i Ustavni sud dao svoje tumačenje, kojim je potvrdio kako je komunalna naknada prihod jedinica lokalne samouprave, kojima slobodno raspolaže u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga. Tužbenim zahtjevom predlaže oglasiti ništetnim, podredno poništiti osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-363-03/18-01/14, Urbroj: 2182/1-15-18-3 od 11. prosinca 2018. Ujedno, potražuje trošak upravnog spora.

U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbu tužitelja kao neosnovanu.

Pozvana u smislu odredbe članka 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS) da sudjeluje u sporu, te se očituje na navode iz tužbe tužitelja, zainteresirana osoba MORH, zastupana po Ž.d.o. u Š., Građansko-upravnom odjelu, u odgovoru na tužbu ističe kako je tužba neutemeljena, a tužitelj tužbenim navodima nije doveo u pitanje zakonitost rješenja. Predlaže odbiti tužbu tužitelja.

U sporu su održana ročišta za raspravu 12. travnja 2019., 17. svibnja 2019. i 5. lipnja 2019., kada je i rasprava zaključena, čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ove upravne stvari, na koja nije pristupao tuženik, pa su ročišta za raspravu pozivom na odredbu članka 39. stavak 3. u svezi s odredbom članka 37. stavak 3. ZUS-a održavana bez prisutnosti tuženika.

Na ročištu održanom 12. travnja 2019. opunomoćenica tužitelja je uredila naziv tužitelja, na način da isti ispravno glasi G. K., te je ujedno u spis predala otvorene stavke kupca, iz kojih je razvidno kako zainteresirana osoba, kao obveznik komunalne naknade, nije uplatila komunalnu naknadu, te je i dalje ne podmiruje, niti je platila sporna četiri mjeseca. Nadalje, opunomoćenica tužitelja je u spis priložila dopis tužitelja od 21. prosinca 2017. upućen Ministarstvu financija RH i MORH-u, kojim se požuruje prijeboj potraživanja, a sve u svezi dopisa od 18. listopada 2017., pri čemu je ujedno istaknula kako je očitovanje zatraženo i 9. veljače 2018., dakle nakon 31. siječnja 2018., kada bi navodno zainteresirana osoba izvršila plaćanje komunalne naknade.

Na ročištu održanom 17. svibnja 2019. opunomoćenica tužitelja je ponovno u spis predala otvorene stavke kupca obveznika MORH-a, kao dokaz da se i dalje ne vrši nikakva uplata komunalne naknade.

Zamjenica Ž. d. o. u Š. u spis je predala nalog za terećenje, nalog za preknjiženje, kao i presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usž-151/18 od 27. rujna 2018., u kojoj je taj sud izrazio shvaćanje kako u primjeni odredbe članka 132. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 147/08. 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13) ovrha nad imovinom tijela državne uprave nije dopuštena, a koja odredba bi bila primjenjiva i u konkretnom slučaju.

Na ročištu održanom 5. lipnja 2019. opunomoćenica tužitelja je istaknula kako zainteresirana osoba nije uplatila svoja dugovanja, te ujedno nije sklopljena nagodba. Opetovano je naglasila kako je tuženik, ukoliko je smatrao potrebnim upotpuniti činjenično stanje, trebao postupiti u skladu s odredbom članka 47. ZUP-a, tim više što su knjigovodstveni izlisti javne isprave o kojima službenu evidenciju vodi javnopravno tijelo.

Opunomoćenica zainteresirane  osobe je istaknula kako je drugostupanjsko tijelo donijelo zakonito rješenje, pri čemu je istaknula kako, radi presuđenja ovog upravnog spora, posebno valja naglasiti kako je odredbom članka 19. stavak 1. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske bilo propisao oslobođenje od plaćanja komunalne naknade za vlasnika-Republiku Hrvatsku. Isto tako da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obrani „Narodne novine“, broj 75/15), koji je stupio na snagu 17. srpnja 2015., za vojne lokacije i građevine iz stavka 2. Zakona propisano kako su Republika Hrvatska i Ministarstvo obrane oslobođeni plaćanja komunalne naknade. Nadalje se pozvala na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-4637/2014 od 11. srpnja 2017. kojom su ukinuti članci 19. stavak 1. i 26. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, temeljem kojih je Republika Hrvatska bila oslobođena plaćanja komunalne naknade, koja je stupila na snagu 6. rujna 2017., ujedno navodeći kako je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku pod poslovnim brojem U-I-3760/2015 od 10. listopada 2017. kojom su ukinuti članak 23. i 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani, a koja odluka je stupila na snagu 15. studenog 2017. U svezi s navedenim ističe kako se radi o postupku ocjene suglasnosti zakona s ustavom u kojem slučaju Ustavni sud ukida odredbe zakona, što znači da samo ukidanje zakona djeluje za ubuduće (ex nunc učinak). Stoga, a kako je zakon jače pravne snage od akta, u konkretnom slučaju rješenja jedinice lokalne uprave i samouprave, ističe kako je u periodu od 31. srpnja 2013. do 6. rujna 2017. Republika Hrvatska-Ministarstvo obrane bila oslobođena plaćanja komunalne naknade, a ovršne isprave su trebale biti stavljene izvan snage. S tim u vezi ističe kako su od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda pa nadalje, jedinice lokalne samouprave trebale donijeti nova rješenja o utvrđivanju obveze plaćanja komunalne naknade za Republiku Hrvatsku-Ministarstvo obrane, a što dalje upućuje da predmetna rješenja ne mogu imati ovršnu snagu, pri čemu se također poziva na pravno shvaćanje Visokog upravnog suda RH izraženo u presudi pod poslovnim brojem Usž-151/18. Smatra kako nema osnova za usvajanje tužbe tužitelja, te predlaže istu odbiti.

Opunomoćenica tužitelja je istaknula kako za ovaj upravni spor nisu relevantne tvrdnje opunomoćenice zainteresirane osobe da nije bilo pravne osnove za donošenje rješenja o ovrsi komunalne naknade, budući da je rješenje o utvrđivanju obveze komunalne naknade postalo konačno i izvršno u upravnom postupku sukladno odredbi članka 133. ZUP-a, slijedom čega, a kako zainteresirana osoba nije podmirila dugovanje, je nedvojbeno kako to rješenje o utvrđivanju komunalne naknade predstavlja pravni temelj za donošenje rješenja o ovrsi. Navedeno pravno shvaćanje kako je zauzeo i Upravni sud u Splitu u presudi UsIgr-324/18. Nadalje je istaknula kako odredba na koju se opunomoćenica zainteresirane osobe poziva (članak 132. OPZ) nije primjenjiva u ovoj upravnoj stvari, budući da taj propis nije bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi. Ustani sud Republike Hrvatske u odluci broj U-I-3760/2015 od 10. listopada 2017. ukinuo je  upravo o odredbu čl. 23. i 29. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obrani, pa su prigovori opunomoćenice zainteresirane osobe u vezi primjene ovoga zakona neutemeljeni što znači da je ona kao takva neustavna od trenutka stupanja na snagu tog zakona, a ne od trenutka od stupanja na snagu te odluke, o čemu je pravno shvaćanje zauzeo Upravni sud u Splitu u presudi UsIgr-324/18, koju je predala u spis za sud i suprotne stranke. Zaključno je navela kako je predmet ovog spora ocjena zakonitosti rješenja o ovrsi komunalne naknade, a ne rješenje kojim se ta obveza utvrđuje.

Stranke su popisale trošak i to opunomoćenica tužitelja trošak na ime pristupa na tri ročišta (12. travnja 2019., 17. svibnja 2019. i 05. lipnja 2019.) u iznosu od po 200,00 kuna, odnosno ukupno 600,00 kuna, a opunomoćenica zainteresirane trošak na ime zastupanja na ročištu održanom dana 17. svibnja 2019. i na ročištu 05. lipnja 2019., prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14, dalje Tarifa) od po 250 bodova, ukupno 500 bodova, odnosno 5.000,00 kuna.

Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze čitanjem i pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, te je pregledana i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj sud smatra kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, iz razloga navedenih u obrazloženju ove presude.

Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi kako je rješenjem o ovrsi pljenidbom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke, utvrđeno kako MORH na ime neplaćenih iznosa komunalne naknade, a na temelju ovršne isprave-rješenja o utvrđivanju obveze plaćanja komunalne naknade, Klasa: UP/I-363-03/08-01/62, Urbroj: 2182/10-06-08-1 od 18. prosinca 2008., na dan 16. veljače 2018. duguje na ime glavnice duga za komunalnu naknadu iznos od 67.200,84 kune, te pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja se plaća na javne prihode, tekuću od dospijeća svakog pojedinog obroka, na način kako je to određeno tim rješenjem, te trošak ovrhe u iznosu od 200,00 kuna. 

Osporenim rješenjem tuženika poništeno je predmetno rješenje o ovrsi uz obrazloženje kako to tijelo bez knjigovodstvenog izlista stanja duga nije u mogućnosti ispitati navode žalitelja, odnosno je li prvostupanjsko tijelo postupalo po nalogu žalitelja za terećenje, te izvršilo prijeboj, slijedom čega je jasno kako prvostupanjsko rješenje ima nedostatke zbog kojih se ne može potvrditi kako zakonito.

Odredbom članka 23. stavak 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15, dalje ZKG) propisano je kako izvršno rješenje o komunalnoj naknadi izvršava upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi komunalnog gospodarstva u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit.

Odredbom članka 144. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 115/16, dalje OPZ) propisano je kako ovrha nad imovinom tijela državne uprave i suda nije dopuštena.

Prema stavku 2. citirane zakonske odrede iznimno od stavka 1. tog članka, ako je tijelo državne uprave ili sud dužnik poreznog dužnika, ovrha je dopuštena.

Iz navedenog je razvidno kako je novim OPZ-om, i dalje propisano ograničenje provedbe ovrhe nad imovinom tijela državne uprave, te je ujedno prošireno i na imovinu sudova, pa se prigovori tužitelja u tom smjeru otklanjaju kao neosnovani.

Slijedom iznijetog, imajući u vidu kako odredbom članka 144. stavak 1. OPZ-a, provođenje ovrhe nad imovinom tijela državne uprave, pa tako i nad imovinom MORH-a, nije dopušteno, to izvršenje prvostupanjskog rješenja o ovrsi nije pravno moguće. Stoga je osnovano tuženik, iako iz drugih razloga, poništio prvostupanjsko rješenje o ovrsi, pa prigovori tužitelja kraj izričite zakonske odredbe o zabrani provedbe ovrhe nad imovinom MORH-a, ovdje zainteresirane osobe, nisu od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari.

Stoga je valjalo, pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

Odredbom članka 79. stavak 1. ZUS-a propisano je kako troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 4. citirane zakonske odredbe propisano je kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

Kako je tužitelj izgubio upravni spor u cijelosti, valjalo je odbiti zatraženi trošak tužitelja.

Nadalje, odredbom članka 20. stavak 1. ZUS-a je pripisano kako tužitelj i zainteresirana osoba mogu poduzimati radnje u sporu ako su potpuno poslovno sposobni, odnosno u granicama svoje poslovne sposobnosti.

Prema stavku 2. za tužitelja ili zainteresiranu osobu radnje u sporu može poduzimati osoba ovlaštena za zastupanje, zajednički predstavnik i zajednički opunomoćenik skupine osoba.

Odredbom članka 20. stavak 3. ZUS-a je propisano kako za tuženika radnje u sporu može poduzimati službena osoba javnopravnog tijela koja je donijela ili propustila donijeti odluku, postupila ili propustila postupiti, odnosno službena osoba javnopravnog tijela čija je odluka potvrđena osporavanom odlukom te druga osoba određena propisima o unutarnjem ustrojstvu javnopravnog tijela. Za poduzimanje radnji u sporu čelnik javnopravnog tijela može ovlastiti drugu službenu osobu tog tijela. Tijela državne uprave i druga državna tijela po punomoći čelnika može zastupati državno odvjetništvo.

Međutim, ovaj sud smatra kako su radnje u ovom sporu za zainteresiranu osobu mogli poduzimati službene osobe zainteresirane osobe, ali je čelnik tuženika za zastupanje na raspravi u skladu s odredbom članka 20. stavak 3. ZUS-a opunomoćio Ž. d. o. u Š., te je zamjenica Ž. d. o. u Š., pozivom na odredbu članka 41. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, broj 67/18) zatražila nagradu za zastupanje tuženika prema propisima o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (prema Tarifi).

Imajući u vidu kako je odredbom članka 2. stavak 1. ZUS-a propisano kako je cilj toga Zakona osigurati zakonitost i sudsku zaštitu prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba  i  drugih stranaka povrijeđenih pojedinačnim odlukama ili postupanjem javnopravnih tijela, sud je mišljenja kako trošak zastupanja zainteresirane osobe nije bio opravdan u smislu odredbe članka 79. stavak 4. u svezi s odredbom članka 79. stavak 1. ZUS-a, budući da bi određivanjem nagrade Državnom odvjetništvu za zastupanje zainteresirane osobe na raspravi, a koja je u konkretnom slučaju tijelo državne uprave, bilo otežano postizanje cilja ZUS-a, kao temeljnog zakona koji štiti subjektivna prava. Nadalje, zastupanje na raspravi mogla je obaviti i službena osoba zainteresirane osobe, pa ne bi nastao trošak zastupanja (u formi nagrade) kojeg traži Državno odvjetništvo.

              Slijedom iznijetog, valjalo je odbiti i zatraženi trošak na ime zastupanja zainteresirane osobe, te odlučiti kako svaka stranka snosi svoje troškove.

Stoga je odlučeno kao pod točkom II. i III. izreke presude.

 

U Splitu, 11. lipnja 2019.

 

S U T K I NJ A

 

Anđela Becka

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

1. G. K.,  K.
2. Š.-k. ž., Upravni odjel za zaštitu okoliša i komunalne poslove, Š.
3. M. o. R.H., zastupano po Ž. d. o. u Š., Građansko-upravnom odjelu
4. u spis

 

Rj.

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.
2. Tužitelja obvezati na plaćanje sudske pristojbe u skladu s odredbom članka 22. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18), te u svezi s Tar.br. 30. i 31. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 53/19), u ukupnom iznosu od 900,00 kuna (400,00 kuna tužba i 500,00 kuna presuda), nakon pravomoćnosti presude.
3. Vratiti spis tuženika nakon pravomoćnosti presude.
4. Kalendar 30 dana