Broj: Kž 220/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja, Senke Klarić- Baranović, Melite Božičević-Grbić i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. S., zbog kaznenog djela iz čl. 111. KZ/11, odlučujući o žalbi opt. M. S. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 14. ožujka 2016., br. K-3/16, u sjednici održanoj dana 07. studenog 2016.

p r e s u d i o   j e :

Odbija se žalba opt. M. S. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom i rješenjem Županijski sud u Zadru u ponovljenom postupku, na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, dalje u tekstu: ZKP/08), utvrdio je da je opt. M. S. u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela, teškog ubojstva, iz čl. 111. toč. 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), te mu je na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci.

              Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, određeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč.1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i branitelja padaju na teret  proračunskih sredstava.

Protiv te presude podnio je žalbu opt. M. S. putem branitelja M. P. odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači utvrđenjem da je optuženik počinio u neubrojivom stanju „osnovno“ kazneno djelo ubojstva, iz čl. 110. KZ, a podredno da se „... ukine radi novog odlučivanja pred prvostupnim sudom.“

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske, dostavljeni su spisi predmeta na dužno razgledanje, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

Žalba nije osnovana.

              Optuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč.11. i stavka 2. ZKP/08, smatrajući da je presuda nerazumljiva,  s razlozima koji su nejasni i kojih, u odnosu na odlučne činjenice nema, a dana interpretacija dokaza bitno je drugačija od stvarnog sadržaja izvedenih dokaza, te da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje kada je sud, nakon utvrđenja raspravne nesposobnosti optuženika, na temelju sadržaja iskaza sa prvog ispitivanja, zaključivao o postojanju kvalifikatorne okolnosti ubojstva iz bezobzirne osvete, bez da je to provjeravao drugim dokazima i izvorima saznanja.

              Protivno istaknutim prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je dao potpune i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje je utemeljio na rezultatima i ispravnoj ocjeni dokaza izvedenih na raspravi, uključujući pri tome i analizu i ocjenu iskaza optuženika sa prvog ispitivanja, koji je nakon utvrđenja raspravne nesposobnosti neubrojivog optuženika, pravilno pročitan na raspravi, pa se navedeni žalbeni razlozi odnose zapravo na prigovore pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koji će se razmotriti i ocijeniti nastavno, kod obrazlaganja te žalbene osnove.

              Neosnovano optuženik ističe i žalbenu osnovu povredu kaznenog zakona, iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08, pri čemu ustvari pobija ispravnost utvrđenih činjenica na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoje zaključke da je optuženik u neubrojivom stanju drugog ubio iz bezobzirne osvete i na podmukao način, te time počinio djelo zakonskih obilježja teškog ubojstva, iz čl. 111. toč. 1. i 4. KZ/11, smatrajući da bi se tek pravilnom ocjenom izvedenih dokaza došlo do ispravnog zaključka u korist optuženika, da je počinjenim radnjama u neubrojivom stanju počinio tek „osnovno“ kazneno djelo ubojstva, iz čl. 110. KZ/11. Stoga se ovdje ne radi o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona na ispravno utvrđeno činjenično stanje već o pobijanju ispravnosti utvrđenja odlučnih činjenica, što će se razmotriti nastavno, u dijelu  povodom žalbe optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

              Nije u pravu žalitelj niti kad u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je optuženik u neubrojivom stanju drugog ubio iz bezobzirne osvete i na podmukao način.

              Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesnom i svestranom ocjenom svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe tako i u njihovu međusobnom odnosu, pravilno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci pobijane presude. Obrazloženje prvostupanjske presude sadrži logične i uvjerljive razloge o svim odlučnim činjenicama, a posebno u odnosu na zaključke da u poduzetim radnjama neubrojivog optuženika ima elemenata bezobzirne osvete i podmuklosti, koji su zaključci utemeljeni na pravilnoj ocjeni kako obrane optuženika, tako i provedenih dokaza, prije svega nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, a te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

Pri tome, prvostupanjski sud pravilno nalazi da su kvalifikatorni elementi bezobzirne osvete i podmuklosti nedvojbeno utvrđeni i dokazani, činjenicama da je optuženik ubio svoju majku dok je spavala, nezadovoljan što je bila ljuta na njega i prigovarala mu da previše spava i boravi u svojoj sobi i što nije bila dovoljno brižna za njegovog mačka (nema sumnje da se ovdje radi o očitom nesrazmjeru između povoda za osvetu i poduzetih radnji), a sama realizacija osvete provedena na način da je pričekao da majka zaspi, te da zaspu i njegova mlađa sestra i brat, kada ulazi u sobu i prethodno joj prekriva glavu krpom da spriječi štrcanje krvi, udara je kliještima po glavi da bi ju tako zapravo zatukao na spavanju, pa nema sumnje da postupa prikriveno i potajno koristeći se povjerenjem i bespomoćnošću žrtve, jednom riječi u realizaciji bezobzirne osvete postupa na podmukao način.

Stoga, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje pa žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud ispitao je i odluku o prisilnom smještaju optuženika u psihijatrijsku ustanovu na vrijeme od šest mjeseci, te našao da je ta odluka opravdana i utemeljena te sukladna odredbi čl. 554. st. 1. ZKP/08.

Budući da žalba optuženika iz navedenih razloga nije osnovana, niti su pri ispitivanju pobijane presude nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 482. ZKP/08.

Zagreb, 07. studenog 2016.