Broj: Kž 531/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda doc. dr. sc. Marina Mrčele kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Melite Božičević – Grbić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. R., zbog kaznenog djela iz čl. 349. KZ/11, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 30. lipnja 2016. br. K-38/15-10, u sjednici održanoj dana 07. studenog 2016.,

p r e s u d i o   j e :

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Vukovaru proglasio je krivim opt. R. R. da je počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske, povredom ugleda Republike Hrvatske, iz čl. 349. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), na način pobliže opisan u izreci pobijane presude, te je na temelju istog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, koja je primjenom čl. 55. KZ/11, zamijenjena radom za opće dobro tako što se jedan dan zatvora zamjenjuje za dva sata rada, što iznosi stoosamdeset sati.

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. -  dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka sudu u paušalnom iznosu od 500,00 kn.

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni osudom na kaznu zatvora bez primjene čl. 55. KZ/11.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske, dostavljeni su spisi predmeta na dužno razgledanje, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

Žalba nije osnovana.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni smatrajući da je sud precijenio značaj pravilno utvrđenih olakotnih okolnosti a nije kao otegotnu okolnost uzeo u obzir upornost i veliku količinu kriminalne volje kod izvršenja djela koja se ogleda u činjenici da se optuženik popeo na zid obiteljske kuće da bi skinuo zastavu koja je bila na visini od skoro četiri metra od tla, te smatra kako nije bilo mjesta primjeni čl. 55. KZ/11, odnosno zamjeni izrečene kazne zatvora radom za opće dobro.

Protivno žalbenim navodima, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, pravilno ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, te je kao olakotne okolnosti cijenio da je optuženik priznao počinjenje djela i izrazio kajanje za počinjeno djelo, dok otegotnih okolnosti nije našao, niti se takvima ukazuju okolnosti koje kao otegotne ističe žalitelj.

Iz navedenih razloga, opravdano je očekivati da će se upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od tri mjeseca, koja je zamijenjena radom za opće dobro, sukladno odredbi čl. 55. st. 1. KZ/11, ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

              Slijedom izloženog, utvrđeno je da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti povrede zakona iz čl. 476. st.1. ZKP/08, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je žalbu državnog odvjetnika trebalo odbiti kao neosnovanu, te je sukladno odredbi čl. 482. ZKP/11 odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Zagreb, 07. studenoga 2016.