Broj: Kr 62/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika S. K., zbog kaznenog djela iz članka 155. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Virovitici od 25. studenog 2015., broj Kzm-38/14 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 01. veljače 2016., broj Kžzd-126/15, u sjednici održanoj 08. studenog 2016.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se zahtjev osuđenika S. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Virovitici od 25. studenog 2015., broj Kzm-38/14 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 01. veljače 2016., broj Kžzd-126/15, S. K. osuđen je zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, bludne radnje iz članka 155. stavak 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci.

Osuđenik je pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po branitelju K. T., odvjetniku iz S., zbog povrede kaznenog zakona i povrede odredaba kaznenog postupka. Osuđenik ističe da je, s obzirom na vrijeme izvršenja kaznenog djela, u postupku trebalo primijeniti Kazneni zakon ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 i 57/11 - u daljnjem tekstu: KZ/97) kojeg ujedno smatra blažim zakonom u odnosu na KZ/11. Povredu odredaba kaznenog postupka vidi u činjenici da je odbijanjem dokaznog prijedloga da u postupku budu pročitani dnevnici maloljetne oštećenice te da ona bude ponovno ispitana tijekom rasprave, povrijeđeno njegovo pravo obrane. Također ističe da drugostupanjski sud u svojoj presudi nije odgovorio na sve navode iz njegove žalbe na prvostupanjsku presudu.

Spis je u skladu s odredbom članka 518. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/13, 56/13 i 145/13 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Nije u pravu osuđenik kada ističe da je sud prilikom odluke trebao primijeniti KZ/97 niti kad tvrdi da je taj kazneni zakon blaži u odnosu na KZ/11. Naime, inkriminirano razdoblje trajalo je od 05. srpnja 2010. do 18. prosinca 2013. Međutim, 01. siječnja 2013. stupio je na snagu KZ/11 koji obuhvaća dio inkriminiranog razdoblja do 18. prosinca 2013. Člankom 3. stavak 4. KZ/11 određeno je da ako se za vrijeme počinjenja kaznenog djela izmijeni zakon, primijenit će se zakon koji je bio na snazi u vrijeme dovršenja radnje, što je uostalom navedeno i u drugostupanjskoj presudi. Osim toga, potpuno je u krivu osuđenik kad tvrdi da je KZ/97 blaži. Člankom 193. stavak 1. KZ/97 propisano je kažnjavanje za kazneno djelo bludnih radnji u odnosu na punoljetne osobe, a stavkom 2. tog članka propisano je kažnjavanje kad je žrtva ovog kaznenog djela dijete ili maloljetna osoba i to kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina. S obzirom na činjenicu da je oštećenica rođena 30. ožujka 1998. a inkriminirano razdoblje trajalo je od 05. srpnja 2010. do 18. prosinca 2013. nije sporno da je čitavo to vrijeme ona bila maloljetna koja bi potpadala pod odredbu članka 193. stavak 2. KZ/97. U članku 155. stavak 2. KZ/11 za kazneno djelo bludnih radnji za koje je osuđenik proglašen krivim, propisana kazna zatvora u trajanju do tri godine, a najmanja mjera zatvorske kazne, u skladu sa člankom 44. KZ/11, iznosi tri mjeseca pa je dakle ovaj zakon blaži jer je propisao manji vremenski okvir kazne.

Navod osuđenika da je uskraćen u pravu na cjelovitu obranu jer je prvostupanjski sud odbio njegov dokazni prijedlog za čitanje oštećeničinih dnevnika i njezino ponovno ispitivanje predstavlja u svojoj biti prigovor zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, činjenica da u dokaznom postupku nisu provedeni svi dokazi koje je osuđenik predlagao ne predstavlja povredu prava na obranu iz članka 468. stavak 3. ZKP/08, kako to pogrešno smatra osuđenik, već je taj prigovor usmjeren na činjenično stanje koje smatra nepotpuno i pogrešno utvrđenim, a to ne može biti osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka. Prvostupanjski sud je prihvatio i proveo ispitivanje više svjedoka koje je optuženik tijekom postupka predložio pa se ne može govoriti da je povrijeđeno načelo jednakosti oružja. Nadalje, treba naglasiti da je osuđenik bio prisutan prilikom ispitivanja oštećenice pred istražnim sucem posredstvom audio-video uređaja uz pomoć stručne osobe. U zapisniku o ispitivanju oštećenice nije zabilježeno da je bio zabranjen odgovor na pitanje koje je postavio osuđenik niti da je na koji drugi način bio ograničen u ispitivanju oštećenice. Prema tome osuđenik je imao priliku osporiti vjerodostojnost iskazivanja i ispitati oštećenicu kao svjedoka dok je davala svoj iskaz, na što upućuje presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Kovač protiv Hrvatske (Zahtjev, broj 503/05, odlomak 26.) kada govori o poštivanju prava na obranu. O iskazu oštećenice sastavljen je transkript koji je pročitan na raspravi s obzirom da je ona, u vrijeme provođenja rasprave još uvijek maloljetna, odbila iskazivati, a kako je to propisano člankom 431. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Osim toga treba istaknuti da iskaz oštećenice nije jedini dokaz u ovom postupku jer su ispitani drugi svjedoci koji su za navode iz inkriminacija doznali u obavljanju svoje dužnosti brige i zaštite interesa maloljetne oštećenice.

Povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koju vidi u činjenici da se drugostupanjski sud nije osvrnuo na pojedine žalbene navode, osuđenik potkrepljuje činjenicama kojima ustvari ponovno problematizira utvrđeno činjenično stanje a ne argumentira povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Pri tom treba imati u vidu da drugostupanjski sud niti nije dužan odgovoriti na sve žalbene navode već samo na one koje smatra odlučnim za pravilno presuđenje.

Protivno navodima osuđenika, iz drugostupanjske presude vidljivo je da je žalbeni sud pažljivo ispitao prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio te je naveo razloge zbog kojih smatra da nisu ostvarene žalbene osnove koje je u žalbi isticao osuđenik, ocijenivši provedeni prvostupanjski postupak pravilnim a razloge prvostupanjske presude potpunima i određenima. Prema tome, nije počinjena citirana povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koju ističe osuđenik, jer drugostupanjska presuda sadrži razloge o donesenoj odluci.

Slijedom navedenog zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/08 odbijen kao neosnovan.

Zagreb, 8. studenog 2016.