Broj: Kž-Us 123/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. A. Č. zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11; dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbi os. A. Č. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 15. rujna 2016. broj K-Us-3/15, u sjednici održanoj 8. studenog 2016.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba os. A. Č. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, odbijen je zahtjev os. A. Č. za obnovom kaznenog postupka po pravomoćnoj presudi tog suda broj Kv-Us-11/15 od 3. rujna 2015. kojom je (u postupku tzv. neprave obnove postupka) osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju devet godina i šest mjeseci zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. i dr. KZ/97.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio os. A. Č. putem branitelja P. B., odvjetnika iz S., bez naznake žalbenih osnova s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i izrekne jedinstvena kazna zatvora u kraćem trajanju.

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Osuđenik navodi da je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju devet godina i šest mjeseci  zbog kaznenih djela koja ne sadrže elemente nasilja, a kako je brojnost djela i višekratna osuđivanost već uzeta u obzir prilikom izricanja tih presuda da isto ne može biti razlog za odbijanje zahtjeva. Upirući na nove osobne i obiteljske prilike smatra da su takvog značaja da bi trebale dovesti do blaže kazne.

Nasuprot žalbenim prigovorima, ovaj sud nalazi da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

Osnovano je sud prvog stupnja ocijenio da obiteljske prilike osuđenika nisu takvog značaja da bi očito dovele do blaže osude da je sud za njih znao kad se izricala presuda. Prije svega valja istaći da je iz osobnih podataka osuđenika u presudama koje su objedinjene u predmetnu pravomoćnu presudu sudu bio poznat njegov roditeljski status, dakle da je otac dvoje maloljetne djece pa ova okolnost nije nova u smislu čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08. Kada se ima na umu da je osuđenik višekratno osuđivana osoba (prema utvrđenju prvostupanjskog suda dvadeset i jedan puta) zbog raznih kaznenih djela, od kojih su neka s elementima međunarodnog kriminaliteta, narušeni zdravstveni status majke osuđenika (osteoporoza i problemi sa vidom) te obveza da skrbi za djecu i nakon razvoda braka nisu takve kvalitete da bi očito dovele do blaže osude, kako pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud, poglavito  što odlazak na izdržavanje kazne zatvora po prirodi stvari dovodi do nemogućnosti financijske potpore obitelji i očekivana je posljedica osude na kaznu lišenja slobode.

Iz navedenih razloga, nakon što je pobijano rješenje ispitano i prema odredbi iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, trebalo je žalbu os. A. Č. odbiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja (čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08).

Zagreb, 8. studenog 2016.