Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1                             Poslovni broj: 16 UsIgr-439/18-10 

 

Poslovni broj: 16 UsIgr-439/18-10

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA                                                             

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

             

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje Zrinke Abaza kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. d.o.o. D., zastupanog po opunomoćeniku I. T., odvjetniku iz S., protiv tuženika Šibensko – kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, Trg Pavla Šubića I br. 2, radi komunalnog doprinosa, nakon javne rasprave održane i zaključene 30. svibnja 2019., objavom odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje ZUS), 6. lipnja 2019

 

p r e s u d i o   j e

 

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Šibensko – kninske županije Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove KLASA: UP/II-363-05/18-01/35 URBROJ: 2182/1-15-18-2 od 20. rujna 2018. i rješenja Upravnog odjela za komunalne djelatnosti Grada Šibenika Klasa: UP/I-363-05/18-01/192 Ur.br: 2181/01-03/1-18-2 od 3. travnja 2018.

 

2. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. 

 

 

Obrazloženje

 

 

Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-05/18-01/35 URBROJ: 2181/1-15-18-2 od 20. rujna 2018. (u daljnjem testu: drugostupanjsko rješenje) odbija se tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za komunalne djelatnosti Grada Šibenika Klasa: UP/I-363-05/18-01/192 Ur.broj: 2182/01-03/1-18-2 od 3. travnja 2018. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje).

Prvostupanjskim rješenjem tužitelju se kao obvezniku plaćanja komunalnog doprinosa utvrđuje visina komunalnog doprinosa za izgradnju stambene građevine u naselju Š., predjelu M., na čest. zem. 420/4 k.o. Š., u iznosu od 67.583,40 kuna.

U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj osporava zakonitost rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i posljedično pogrešne primjene prava. U konkretnom slučaju tuženik se nepravilno poziva na odredbu članka 31. stavak 3., 2. i 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu. U osporenim rješenjima i to baš točki 4. navedeni su svi infrastrukturni radovi koji bi se trebali financirati iz obveze plaćanja komunalnog doprinosa koji radovi se u nijednom dijelu ne odnose na uređenje pristupnog puta do zemljišta na kojem je planirana izgradnja. Trenutačno ne postoji mogućnost pristupa građevinskim česticama dok Grad Šibenik ne izgradi pristupnu cestu sukladno građevinskoj dozvoli od 21. rujna 2015. Tuženik pogrešno tumači odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu te se poziva na odredbu članka 30. stavak 1., jer se tu radi o javnim površinama nerazvrstanim cestama, grobljima, krematorijima i javnoj rasvjeti, u što ne spada pristupni put do zemljišta na kojem je planirana i gradnja građevine. Predmetni put ne može se podvesti pod nerazvrstane ceste koje se formiraju sukladno Zakonu o cestama, a pristupni put nema svojstvo i ne nalazi na popisu nerazvrstanih cesta Grada Šibenika. Kod izloženog, osporena rješenja predlaže poništiti.

U odgovoru na tužbu tuženik pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

Na raspravi održanoj 30. svibnja 2019. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika, strankama je dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Opunomoćenik tužitelja ostaje pri tužbenim navodima te popisuje trošak zastupanja u upravnom sporu.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo u kojem su donesena osporena rješenja.

Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Među strankama je sporno je li osporenim rješenjima kojima je odlučeno o obvezi plaćanja komunalnog doprinosa za izgradnju stambene građevine, u naselju Š., predjelu M., na čest. zem. 420/4 k.o. Š., u iznosu od 67.583,40 kuna, povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Prvostupanjskim rješenjem, protiv kojega je tužitelj izjavio žalbu odbijenu osporenim rješenjem, tužitelj je obvezan na plaćanje navedenoga iznosa komunalnog doprinosa, radi financiranja izgradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture utvrđenih u Programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture u 2018. godini („Službeni vjesnik Grada Šibenika“ broj 9/17), a sve na temelju odredaba iz čl. 32. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 188/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15; dalje: ZKG) i čl. 5. Odluke o komunalnom doprinosu Grada Šibenika („Službeni vjesnik Grada Šibenika“ broj 8/10, 3/12, 6/12, 2/13, 3/13 i 7/13) na kojima je prvostupanjsko rješenje utemeljeno.

Odredbom čl. 31. st. 3. ZKG je propisano da komunalni doprinos plaća vlasnik građevne čestice na kojoj se gradi građevina, odnosno investitor.

St. 4. istog članka propisano je da plaćanjem komunalnog doprinosa vlasnik građevne čestice, odnosno investitor sudjeluje u podmirenju troškova izgradnje objekata i uređenja komunalne infrastrukture utvrđenih Programom iz članka 30. stavka 4. ovoga Zakona.

St. 7. istog čl. propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnom doprinosu kojom se obvezno utvrđuje područja zone u gradu, odnosno općini, ovisno o pogodnosti položaja određenog područja i stupnju opremljenosti objektima i uređajima komunalne infrastrukture, jedinična vrijednost komunalnog doprinosa po vrsti objekata i uređaja komunalne infrastrukture i po pojedinim zonama, određena u kunama po m3 građevine, način i rokovi plaćanja komunalnog doprinosa, opći uvjeti i razlozi zbog kojih se u pojedinačnim slučajevima može odobriti djelomično ili potpuno oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa i izvore sredstava iz kojih će se namiriti iznos za slučaj potpunog ili djelomičnog oslobađanja od plaćanja komunalnog doprinosa.

St. 8. istog čl. propisano je da komunalni doprinos obračunava se u skladu s obujmom, odnosno po m3 (prostornom metru) građevine koja se gradi na građevnoj čestici, a kod građevine koja se uklanja zbog građenja nove građevine ili kada se postojeća građevina dograđuje ili nadograđuje, komunalni se doprinos obračunava na razliku u obujmu u odnosu na prijašnju građevinu.

Odredbom čl. 32. st. 2. ZKG je propisano da rješenje o komunalnom doprinosu donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za komunalno gospodarstvo, na temelju odluke o komunalnom doprinosu iz čl. 31. st. 3. ovog Zakona, u postupku pokrenutom po zahtjevu stranke ili po službenoj dužnosti.

St. 3. istog članka propisano je da rješenje o komunalnom doprinosu obvezatno sadrži: 1. iznos sredstava komunalnog doprinosa koji je obveznik dužan platiti, 2. način i rokove plaćanja komunalnog doprinosa, 3. prikaz načina obračuna komunalnog doprinosa za građevinu koja se gradi, 4. popis objekata i uređaja komunalne infrastrukture koje će jedinice lokalne samouprave izgraditi u skladu s Programom gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture, 5. obvezu jedinice lokalne samouprave o razmjernom povratu sredstava u odnosu na izgrađenost objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz točke 4. ovoga stavka i ostvareni priliv sredstava.

Iz spisa predmetnog upravnog postupka, proizlazi da je prvostupanjsko tijelo, po zaprimanju pravomoćne građevinske dozvole Klasa: UP/I-361-03/17-01/000004 iz srpnja 2017. za predmetnu stambenu građevinu, utvrdilo da je ista prema Odluci o komunalnom doprinosu Grada Šibenika u zoni KD-druga zona, te je, utvrdivši obujam iz projektne dokumentacije (2252,78 m3), tužitelju prvostupanjskim rješenjem obračunalo komunalni doprinos u iznosu 67.583,40 kn, primjenom čl. 5. navedene Odluke, po jediničnoj vrijednosti 30,00 kn/m3, uz koeficijent 1,00.

Tužitelj, svojim prethodno izloženim navodima, ne spori da je investitor pa time i obveznik plaćanja komunalnog doprinosa. Ne spori ni prethodno navedeni obračun komunalnog doprinosa koji se ovome sudu ukazao pravilnim nakon izvršene matematičke provjere.  Okolnosti na koje tužiteljevi navodi upiru, nisu razlog zbog kojega tužitelj ne bi bio u obvezi plaćanja komunalnog doprinosa, i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog i prvostupanjskog rješenja.

Ovo iz razloga što, prema gore citiranim zakonskim odredbama, komunalni doprinos nije u vezi s opremanjem objekata i uređaja komunalne infrastrukture konkretne obveznikove građevne čestice, nego se plaća radi financiranja izgradnje takvih objekata i uređaja na području jedinice lokalne samouprave prema Programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture.   

Kod izloženog, sud ne nalazi kako je osporenim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja te su ista zbog prethodno navedenog zasnovano na zakonu, pri čemu nije utvrđen koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa je tužbeni zahtjev sukladno odredbi članka 57. stavak 1. ZUS valjalo odbiti kao što je odlučeno u izreci presude.

S obzirom da je tužbeni zahtjev odbijen, o troškovima upravnog spora odlučeno je na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a.

 

 

U Splitu 6. lipnja 2019.

 

             S U T K I N J

 

Miranda Gulišija Jurišić, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Matea Feracina

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu