Poslovni broj: 15 UsIgr-102/19-8

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. R. iz P., zastupanog po opunomoćenici S. A., odvjetnici u M., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja građevinske dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 29. svibnja 2019. godine u prisutnosti zamjenika zamjenika opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 6. lipnja 2019. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/18-02/362, URBROJ: 531-05-2-2-2-19-2 od 23. siječnja 2019.

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 6. ožujka 2019. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/18-02/362, URBROJ: 531-05-2-2-2-19-2 od 23. siječnja 2019., u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 28. svibnja 2019. te na raspravi održanoj pred ovim sudom 29. svibnja 2019. godine, tužitelj u bitnom navodi kako tužbu podnosi zbog bitne povrede procesnog prava, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, prvostupanjsko tijelo da je pravilno utvrdilo kako je on za postojeću stambenu zgradu ishodio izvršno i pravomoćno rješenje o izvedenom stanju, koja se nalazi unutar obuhvata Prostornog plana uređenja općine P. i to unutar neizgrađenog i neuređenog građevinskog područja naselja za koje je propisana obveza izrade urbanističkog plana uređenja, pa kada se uzmu u obzir utvrđenja iz rješenja o izvedenom stanju da je nesporno kako Urbanistički plan uređenja neizgrađenog dijela naselja P. (Službeni glasnik općine P. broj: .. i ..) nije u skladu sa Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, s tim da u slučaju neusklađenosti odredbi valja primijeniti zakonsku odredbu. Stoga, odredba čl. 16. Urbanističkog plana uređenja neizgrađenog dijela naselja P. da se odnosi na buduće objekte, ali ne i na ozakonjene kao u konkretnom slučaju, kao i da je točno kako je tužitelju zaključkom prvostupanjskog tijela od 10. srpnja 2018. naloženo da projekt uskladi s odredbom čl. 16. citiranog Plana, no ostavljeni rok od 15 dana da je prekratak da bi se ishodila izmjena ovog Plana, pa da je on s projektantom dogovorio da se zatraži produljenje roka te da je podnio zahtjev za izmjenu naznačene odredbe, kao i da je očekivao da će nadležno tijelo izmjeniti ovu odredbu, nakon čega bi planirana gradnja bila u skladu s podzakonskim aktom. Također, prvostupanjsko tijelo u predmetnoj upravnoj stvari da je postupilo protivno odredbi čl. 30. st. 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) jer da mu kao stranci u postupku nije omogućeno da se izjasni o traženoj rekonstrukciji, slijedom čega je tužitelj tužbenim zahtjevom predložio da sud donese presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika. Podneskom zaprimljenim kod ovog suda 28. svibnja 2019. tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu tuženika u bitnom ponavljajući tužbene navode, a pored toga istaknuo je kako s obzirom da je predmetna zgrada ozakonjena prije donošenja izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja općine P. da se na planiranu izgradnju imaju primijeniti one odredbe koje su važile u vrijeme ozakonjena zgrade. Nadalje, u rješenjima upravnih tijela da se navodi kako je čestica na kojoj je izgrađena zgrada čija rekonstrkcija se traži oznake č.z. … površine 617 m2, dok iz vlasničkog lista proizlazi da ista ima površinu od 704 m2, širina nekretnine da je 11 m samo u sjevernom dijelu iste jer u južnom dijelu da prelazi 25 m, što da dokazuje izvod iz katastarskog plana od 4. listopada 2016., dok skice koji su sastavni dijelovi geodetskog projekta koje je izradio ovlašteni ing. geod. Z. B. da prikazuju cijelu česticu, postojeći ozakonjeni objekt i planiranu gradnju, iz kojih da je nesporno kako je ova nekretnina i postojeća građevina sukladna izmjeni i dopuni Prostornog plana uređenja općine P. – zona V. B., slijedom čega da nema nikakvih zapreka da se dopusti rekonstrukcija postojeće građevine. 

Tuženik je u odgovoru na tužbu između ostalog naglasio kako u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporenog rješenja, te je predložio da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

              U sporu je održana rasprava 29. svibnja 2019. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju je pristupio zmjenik zamjenika opunomoćenice tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti. Na održanoj raspravi zmjenik zamjenika opunomoćenice tužitelja u bitnom je ostao kod tužbenih navoda kao i pri postavljenom tužbenom zahtjevu, kao i kod navoda iz podneska zaprimljenog kod ovog suda 28. svibnja 2019., a također ustrajao je u dokaznim prijedlozima iz tužbe i naznačenog podneska i to da se u svojstvu stranke sasluša tužitelja, da se obavi očevid na licu mjesta, te da se službenim putem od Općine P. zatraži Službeni glasnik općine P. koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju i u vrijeme podnošenja zahtjeva za rekonstrukciju zgrade, sve to na okolnosti precizirane u tužbi i citiranom podnesku, dok daljnjih dokaznih prijedloga tužitelj nije imao.

              U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu tužitelja zajedno s prilozima, podnesak tužitelja od 21. ožujka 2019. zajedno s prilozima, odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužitelja od 28. svibnja 2019. zajedno s prilozima, te spis upravnoga tijela dostavljen uz odgovor na tužbu od strane tuženika.

Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da ga se u svojstvu stranke sasluša u ovom sporu, da se obavi očevid na licu mjesta, te da se službenim putem od Općine P.zatraži Službeni glasnik općine P. koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju i u vrijeme podnošenja zahtjeva za rekonstrukciju zgrade, sve to na okolnosti precizirane u tužbi i podnesku od 28. svibnja 2019. kao nepotrebne i suvišne, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tih dokaza i to ocjenom ostalih dokaza sadržanih u spisu predmeta upravnog tijela i upravnog spora, posebice imajući u vidu predmet spora.

                            Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju postojeće stambene građevine izgrađene na k.č. … k.o. P. u P..

Naime, rješenjem S.-d. županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave M., KLASA: UP/I-361-03/18-01/000099, URBROJ: 2181/1-11-00-03/08-18-0003 od 6. kolovoza 2018. godine odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju postojeće stambene građevine izgrađene na k.č. … k.o. P. u ., u bitnom iz razloga što glavni projekt nije bio sukladan s odredbom čl. 16. Urbanističkog plana uređenja neizgrađenog dijela naselja P. – V. B. (Službeni glasnik općine P. broj: … i …), zbog čega je ovo tijelo zaključkom od 10. srpnja 2018. pozvalo tužitelja da glavni projekt uskladi c citiranom odredbom, pa kako on u ostavljenom roku nije dostavio glavni projekt koji bi bio usklađen s mjerodavnim dokumentom prostornog uređenja, njegov zahtjev je odbijen.

Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/18-02/362, URBROJ: 531-05-2-2-2-19-2 od 23. siječnja 2019., postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora njegova žalba je odbijena, te je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, a u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i prvostupanjsko upravno tijelo u istom, odnosno iz razloga što je i tuženik smatrao da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za izdavanje građevinske dozvole kod stanja stvari da glavni projekt nije bio sukladan odredbi čl. 16. Urbanističkog plana uređenja neizgrađenog dijela naselja P. – V. B. (Službeni glasnik općine P. broj: .. i ..), pa kako tužitelj nije postupio sukladno zaključku prvostupanjskog tijela od 10. srpnja 2018. kojim je bio pozvan da glavni projekt uskladi s citiranom odredbom, tuženik je prvostupanjsko rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

Među strankama ovog spora nije prijeporno da je tužitelj zahtjevom zaprimljenim kod prvostupanjskog tijela 2. srpnja 2018. zatražio izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju postojeće stambene građevine izgrađene na k.č. … k.o. P. u P. i to konkretno nadogradnju prizemne građevine koja je ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju izdanom od Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada od 25. svibnja 2015., koje je postalo pravomoćno 4. srpnja 2015., uz koji zahtjev je između ostalog dostavio glavni projekt oznake: ZOP: … iz rujna 2016. – lipnja 2018., ujedno nije sporno ni da je tužitelj zaključkom prvostupanjskog tijela od 10. srpnja 2018. bio pozvan da glavni projekt u roku od 15 dana uskladi s odredbom čl. 16. Urbanističkog plana uređenja neizgrađenog dijela naselja P. – V. B. (Službeni glasnik općine P. broj: … i …), na koji način on nije postupio.

Međutim, među strankama ovog spora ukazuje se spornim je li u konkretnom slučaju bilo mjesta donošenju rješenja kojim se odbija zahtjev tužitelja, odnosno je li tužitelj bio u obvezi uskladiti glavni projekt s odredbom čl. 16. Urbanističkog plana uređenja neizgrađenog dijela naselja P. – V. B. (Službeni glasnik općine P. broj: … i …), kao i radi li se uopće o mjerodavnom dokumentu prostornog uređenja kojeg je trebalo primijeniti u predmetnoj upravnoj stvari, slijedom čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

Odredbom članka 110. stavka 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13 i 20/17) propisano je da tijelo graditeljstva dužno je izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da: 1. su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti, 2. su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta, 3. je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom, 4. je glavni projekt izradila ovlaštena osoba, 5. je glavni projekt propisno označen, 6. je glavni projekt izrađen tako da je onemogućena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova i 7. je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.

Odredbom članka 112. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13 i 20./17) propisano je da na izdavanje građevinske dozvole za građevinu za čije građenje se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola u pogledu primjene prostornih planova i drugih propisa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe kojima je uređeno izdavanje lokacijske dozvole.

Odredbom članka 79. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“ broj 153/13) propisano je da urbanistički plan uređenja donosi se obvezno za neuređene dijelove građevinskog područja i za izgrađene dijelove tih područja planiranih za urbanu preobrazbu ili urbanu sanaciju.

Stavkom 2. da donošenje urbanističkog plana uređenja nije obvezno za područje iz stavka 1. ovoga članka za koje su prostornim planom uređenja, odnosno generalnim urbanističkim planom propisani uvjeti provedbe zahvata u prostoru s detaljnošću propisanom za urbanistički plan uređenja.

Stavkom 3. da do donošenja urbanističkog plana uređenja na područjima iz stavka 1. ovoga članka, odnosno propisivanja uvjeta provedbe zahvata u prostoru iz stavka 2. ovoga članka ne može se izdati akt za građenje nove građevine.

Stavkom 4. da iznimno od stavka 3. ovoga članka, akt za građenje može se izdati za rekonstrukciju postojeće građevine i za građenje nove građevine na mjestu ili u neposrednoj blizini mjesta prethodno uklonjene postojeće građevine unutar iste građevne čestice, kojom se bitno ne mijenja namjena, izgled, veličina i utjecaj na okoliš dotadašnje građevine.

Odredbom članka 16. Urbanističkog plana uređenja neizgrađenog dijela naselja P. – V. B. (Službeni glasnik općine P. broj: .. i …) propisano je da se na česticama koje se nalaze unutar neizgrađenog i neuređenog građevinskog područja naselja grade samostojeće niske stambeno poslovne građevine na građevnim česticama minimalne površine 1200 m2 i minimalne širine 16 m.

Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio rješenje kojim je postupajući po žalbi tužitelja istu odbio, te time potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju postojeće stambene građevine izgrađene na k.č. … k.o. P. u P., a ovo stoga što i ovaj sud nalazi da u predmetnoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostavke propisane prethodno citiranom odredbom čl. 110. st. 1. Zakona o gradnji za izdavanje građevinske dozvole jer glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta nije bio izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom zbog čega je tužitelj zaključkom prvostupanjskog tijela od 10. srpnja 2018. bio pozvan da glavni projekt uskladi s odredbom čl. 16. Urbanističkog plana uređenja neizgrađenog dijela naselja P. – V. B. (Službeni glasnik općine P. broj: .. i ..), pa kako on nije postupio sukladno istom, nedvojbeno je da je tuženik pravilno postupio kada je odbio njegovu žalbu izjavljenu protiv citiranog prvostupanjskog rješenja, pa ovaj sud cijeni kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito.

Glede tužbenih prigovora tužitelja u kojima on pozivajući se na utvrđenja iz rješenja o izvedenom stanju ističe kako Urbanistički plan uređenja neizgrađenog dijela naselja P. – V. B. (Službeni glasnik općine P. broj: .. i …) nije u skladu sa Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, slijedom čega da nije bilo mjesta donošenju rješenja kojim se odbija njegov zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju postojeće stambene građevine izgrađene na k.č. … k.o. P. u P…, za kazati je kako su ovakvi prigovri u cijelosti neosnovani.

Naime, prije svega je za naglasiti kako samo neprijeporno postojanje pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju u smislu traženja akta za građenje predstavlja isključivo dokaz da se radi o postojećeoj zgradi, dok nikakavih drugih učinaka koji bi bili od važnosti za izdavanje građevinske dozvole takvo rješenje nema. Nadalje, građevinska dozvola koju je tužitelj zatražio izdaje se jedino kada su ispunjeni svi uvjeti koje propisuje mjerodavni Zakon o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13 i 20/17), slijedom čega zakon na koji se tužitelj poziva  (Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama) uopće nije mjerodavan za predmetnu upravu stvar jer se istim isključivo propisuju uvjeti pod kojima je moguće ishoditi rješenje o izvedenom stanju, te ovaj zakon nesumnjivo ne normira izdavanje akta za građenje. Isto tako, za predmetnu upravnu stvar od nikakve važnosti nije tvrdnja tužitelja kako Urbanistički plan uređenja neizgrađenog dijela naselja P. – V. B. (Službeni glasnik općine P. broj: .. i ..) nije u skladu sa Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama jer takvo što nije, niti može biti predmet ovog spora s obzirom da je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti pojedinačnog upravnog akta, konkretno osporenog rješenja tuženika od 23. siječnja 2019. Ujedno, za navesti je kako ukoliko je tužitelj smatrao da Urbanistički plan uređenja neizgrađenog dijela naselja P. – V. B. (Službeni glasnik općine P. broj: … i …) ne bi bio sukladan zakonu, on je imao na dispoziciji zatražiti ocjenu zakonitosti tog akta pred za to nadležnim Visokim upravnim sudom RH kao nadležnom sudu za ocjenu zakonitosti općih akata, dok takvo što nije moguće tražiti pred ovim sudom u čijoj nadležnosti je isključivo ocjenjivanje zakonitosti pojedinačnih upravnih akata.

Sud ne nalazi utemeljenim niti tužbene prigovore u kojima tužitelj ističe kako se odredba čl. 16. Urbanističkog plana uređenja neizgrađenog dijela naselja P. – V. B. (Službeni glasnik općine P. broj: … i …) odnosi isključivo na buduću gradnju, ali ne i na rekonstrukciju postojeće zgrade, kao i da je u predmetnoj upravnoj stvari trebalo primijeniti dokument prostornog uređenja koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju. S tim u vezi, najprije je za kazati kako se u konkretnom slučaju ne radi o ozakonjenju objekta jer je isti već ozakonjen pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju, već je riječ o zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole o kojem je nadležno tijelo dužno odlučiti primjenom mjerodavnih odredbi Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13 i 20/17) čija odredba članka 112. jasno propisuje da na izdavanje građevinske dozvole za građevinu za čije građenje se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola u pogledu primjene prostornih planova i drugih propisa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe kojima je uređeno izdavanje lokacijske dozvole, slijedom čega je neprijeporno da se za izdavanje traženog akta primijenjuje onaj dokument prostornog uređenja koji je na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole, a riječ je upravo o Urbanističkom planu uređenja neizgrađenog dijela naselja P. – V. B. (Službeni glasnik Općine P. broj: .. i ..) koji je mjerodavan kako za gradnju novih objekata, tako i za rekonstrukciju postojećih, s čijom odredbom čl. 16. nije usklađen glavni projekt, a kako tužitelj niti naknadno, nakon što je zaprimio zaključak prvostupanjskog tijelo isti nije uskladio s ovom odredbom, to je neprijeporno da je njegov zahtjev trebalo odbiti, upravo na koji način su postupila i upravna tijela.

U svezi tužbenih tvrdnji tužitelja u kojima on navodi kako je rok iz zaključka prvostupanjskog tijela od 10. srpnja 2018. prekratak da bi postupio po istom, kao i da je on imao namjeru tražiti njegovo produljenje, te da je on podnio zahtjev za izmjenu sporne odredbe Urbanističkog plana pa da je očekivao da će nadležno tijelo istu izmjeniti u kojem slučaju bi planirana gradnja bila skladna podzakonskom aktu, za kazati je kako je tužitelj ukoliko je smatrao da bi ostavljeni rok od 15 dana bio prekratak imao mogućnost od nadležnog tijela zatražiti produljenje istog, no iz spisa upravnog tijela proizlazi kako on na takav način nije postupio. Osim toga, predmetnim zaključkom od tužitelja nije bilo zatraženo da podnese prijedlog nadležnom tijelu za izmjenu odredbe čl. 16. Urbanističkog plana uređenja neizgrađenog dijela naselja P. – V. B., već da glavni projekt u smislu planirane gradnje uskladi s ovom odredbom, što je sasvim sigurno bilo moguće učiniti u ostavljenom roku, odnosno ukoliko na takav način nije mogao postupiti mogao je zatražiti produljenje roka, na koji način nije postupio, pa okolnost da je on podnio zahtjev za izmjenu sporne odredbe Urbanističkog plana nije od nikakvog utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, ovo tim prije što od tužitelja naznačenim zaključkom takvo što nije bilo ni zatraženo.

Neosnovane su i tvrdnje tužitelja kako je prvostupanjsko tijelo u predmetnoj upravnoj stvari postupilo protivno odredbi čl. 30. st. 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) jer da mu kao stranci u postupku nije omogućeno da se izjasno o traženoj rekonstrukciji, ovo stoga što je prvostupanjsko tijelo bilo dužno utvrditi jesu li na strani tužitelja ispunjene pretpostavke za izdavanje građvinske dozvole kake u vidu ima odredba članka 110. stavka 1. Zakona o gradnji, a nakon utvrđenja da glavni projekt nije sukladan odredbi čl. 16. Urbanističkog plana, ovo tijelo je tužitelju uputilo zaključak od 10. srpnja 2018. kojim je od njega zatraženo usklađenje glavnog projekta s tom odredbom, dakle po primitku ovog zaključka tužitelj je imao mogućnost postupiti po istom, odnosno očitovati se o bilo kojoj okolnosti koju je smatrao bitnom, no on na takav način nije postupio, slijedom čega sud nalazi da nisu povrijeđena ni njegova procesna prava kao stranke u upravnom postupku, te da kod nedvojbenog stanja stvari da na strani tužitelja nije ispunjena pretpostavka iz odredbe čl. 110. st. 1. t. 3. Zakona o gradnji za izdavanje traženog akta, prvostupanjsko tijelo sasvim je osnovano odbilo zahtjev tužitelja, u kojim okolnostima nije bilo potrebe za  njegovim saslušanjem.

Zaključno, neutemeljeno tužitelj pigovara kako iz glavnog projekta kojeg je on priložio uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole nesporno proizlazi kako je planirana gradnja sukladna Urbanističkom planu uređenja neizgrađenog dijela naselja Podgora – Veliko Brdo pa da mu je trebalo izdati traženi akt jer ovaj sud nalazi upravo suprotno. Naime, dostavljenim glavnim projektom između ostalog prikazana je poluugrađena građevina na građevnoj čestice površine od 617 m2 minimalne širine cca 11 m, dok prema  odredbi čl. 16. Urbanističkog plana uređenja neizgrađenog dijela naselja P. – V. B. (Službeni glasnik općine P. broj: .. i ..) koji je mjerodavan za predmetnu upravnu stvar s obzirom da se konkretna čestica nalazi unutar obuhvata Prostornog plana uređenja općine P. (Službeni glasnik općine P. broj: …-…) prema kojem se ista nalazi unutar neizgrađenog i neuređenog građevinskog područja naselja za koje je propisano obveza izrade urbanističkog plana uređenja oznake „6“, a koji je donesen kao citirani Urbanistički plan, čija pak odredba čl. 16. propisuje da se na česticama koje se nalaze unutar neizgrađenog i neuređenog građevinskog područja naselja mogu graditi samostojeće niske stambeno poslovne građevine na građevnim česticama minimalne površine 1200 m2 i minimalne širine 16 m, uzimajući u obzir da je glavnim projektom prikazana poluugrađena građevina na građevnoj čestice površine znatno manje od 1200 m2 minimalne širine cca 11 m, to je nedvojbeno da isti nije sukladan ovoj odredbi i da nije bilo mjesta izdavanju traženog akta.

Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na njegovu štetu.

              Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 6. lipnja 2019. godine

 

S U D A C

 

Ivan Dadić, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Milka Škaro Grozdanić