1                            Poslovni broj: 19 UsIgr-49/17-32

 

Poslovni broj: 19UsIgr-49/17-32

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA             

UPRAVNI SUD U SPLITU

     Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                                                      

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Ani Jurišić, sucu pojedincu, te Lidiji Kraljević, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja D. J., R., zastupanog po opunomoćeniku A. B., odvjetniku u S., protiv tuženika Državni inspektorat Republike Hrvatske, Zagreb, Šubićeva 29 (ranije Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske - Uprava za inspekcijske poslove, Područni ured u Splitu, Služba I za Grad Split i centralno područje Splitsko-dalmatinske županije), nakon glavne rasprave zaključene dana 27. svibnja 2019. godine, u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene dana 6. lipnja 2019. godine,

 

p r e s u d i o  j e

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područni ured u Splitu, Služba Split I za Grad Split i centralno područje Splitsko-dalmatinske županije Klasa: UP/I-362-02/16-02/00948 urbroj: 531-07-1-2-1-16 od 15. srpnja 2016.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog spora.

 

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika Klasa:UP/I-362-02/16-02/00948 urbroj: 531-07-1-2-1-16-02 od dana 15. srpnja 2019. godine naređeno je tužitelju kao investitoru da u roku od 8 dana ukloni građevine izgrađene bez pravomoćne građevinske dozvole na lokaciji uvala T., R., V. na k.č. … k.o. V. i to nadstrešnicu maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 8x1,50+1,50x3,00+1,50x3,00 izvedenu uz montažni ugostiteljski objekt; 21 drveni stup visine cca 1,60m i 3 drvena stupa visine cca 0,80m; armirano betonsko stubište max.tl. dimenzija cca 1,50x2,00m; 6 armirano betonskih stubišta svako max. tl. dim. cca 1,590x2,00; betonsku podnu ploču max.tl.dim. 2,40x4,20m.

Tužitelj u tužbi ističe kako je u obrazloženju osporenog rješenja pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri čemu su potpuno zanemarene odlučne činjenice. Naime, tuženik je nepravilno utvrdio da je riječ o građevinskim radovima  za koje je potrebna građevinska dozvola, budući da je riječ o jednostavnim radovima koji se mogu izvoditi bez građevinske dozvole, a čime je povrijeđeno pravo tužitelja zajamčeno pravilnikom o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Obzirom na navedeno predlaže poništiti osporeno rješenje.

Obzirom na sve navedeno predlaže usvojiti tužbu i poništiti osporeno rješenje.

U odgovoru na tužbu, tuženik je, pozivom na obrazloženje osporenog rješenja, predložio odbijanje tužbenog zahtjeva, ističući da su tužbeni navodi protivni dokazima izvedenima i činjenicama utvrđenima u postupku prethodno ovome sporu. Tužitelj u podnesku od 7. ožujka 2017. godine navodi  da građevine na koje se odnosi osporeno rješenje predstavljaju montažne, lako uklonjive građevinske komponente na postavljenje kojih se ima primjenjivati odredba čl. 2. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, te predlaže donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe. Sud je rješenjem od 6. travnja 2017. godine odgodio izvršenje rješenja tuženika do pravomoćnog završetka ovog spora.

U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa tuženika  dostavljenog uz odgovor na tužbu; sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za provođenjem očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, držeći ga suvišnim  budući se zakonita odluka u ovom predmetu može donijeti i bez provođenja navedenog dokaza. Također, tužitelj je predložio i pribavu spisa  Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostava V. na temelju kojeg je doneseno rješenje Klasa: UP/I-361-04/16-02/14 od 18. travnja 2016. godine. Sud je odlučio izvesti dokaz pregledom tog spisa, te je više puta od nadležnog tijela zatražio dostavu istoga, čemu nije bilo udovoljeno. kako je tužitelj u spis predmeta priložio rješenje Klasa Klasa: UP/I-361-04/16-02/14 od 18. travnja 2016. godine, to je sud odustao od izvođenja dokaza pribavom i pregledom navedenog spisa, također držeći da se i bez pregleda cjelokupnog spisa može donijeti  odluka u ovom predmetu.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Čitanjem spisa tuženika, ovaj sud je utvrdio da je u tomu spisu zapisnik tuženika o inspekcijskom pregledu od 3. lipnja 2017. godine na kojemu zapisniku su identificirani i opisani sporni objekti betonska podna ploča max.dim. 2,40x4,20m, potporni zidovi, jednostrešna  nadstrešnica 1,5x3+1,5x3+8x1,50m, nadstrešnica dvostrešna max. dim. 4x9m, nadstrešnica četverostrešna 6x6m, nadstrešnica četverostrešna maks. tl. dim. 3x3 i armirano betonsko stubište 1,50x2,00m, 6 armirano betonskih stubišta. Nadalje, spisu prileži i zapisnik o inspekcijskom pregledu od 12. srpnja 2016. godine održanom u nazočnosti tužitelja, a na kojemu je utvrđeno kako je investitor  uklonio tri nadstrešnice opisane prethodnim zapisnikom s time da nije uklonio donje dijelove stupova visine 160cm, odnosno tri krajnja stupnja visine 60 cm kao ni armirano betonsku ploču, kao ni armirano betonska stubišta. Zapisnikom je također konstatirano kako potporni zidovi, prethodno opisani na zapisniku od 3. lipnja 2016. godine nisu u nadležnosti građevinske inspekcije, kao ni montažne kuće. Tužitelj koji je, kako je već navedeno bio nazočan ovom inspekcijskom pregledu, naveo je kako  nema primjedbi na opis građevina iz ovog kao i iz zapisnika od 3. lipnja 2016. godine. Naveo je kako je nadstrešnice uklonio, osim jedne jer po pravilniku šank mora imati nadstrešnicu, a da posjeduje i Odluku Grada V. koju mu dopušta postavljanje nadstrešnice.

Nakon tako provedenog postupka tuženik je donio osporeno rješenje kojim je tužitelju naložio uklanjanje i to nadstrešnice maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 8x1,50 + 1,50x3,00 + 1,50x3,00 izvedenu uz montažni ugostiteljski objekt; 21 drveni stup visine cca 1,60m i 3 drvena stupa visine cca 0,80m; armirano betonsko stubište max.tl. dimenzija cca 1,50x2,00m; 6 armirano betonskih stubišta svako max. tl. dim. cca 1,590x2,00; betonsku podnu ploču max.tl.dim. 2,40x4,20m.

Tužitelj ne spori da je upravo on investitor gradnje objekata kojih je osporenim rješenjem naloženo uklanjanje, kao što ne spori ni to da je gradnju  vršio bez ishođenja odgovarajućeg akta o gradnji izvan građevinskog područja.

Međutim, među  strankama ovog spora spornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ostvarene zakonske pretpostavke za naređivanje tužitelju inspekcijske mjere uklanjanja konkretnih građevina, obzirom na navode tužitelja da se ne radi o gradnji za koju bi bila potrebna građevinska dozvola.

Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

Nadalje, čl. 19. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj: 153/13.) propisano je st. 1. da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine, odnosno drugoj stranci određenoj ovim Zakonom.

              St. 2. da ako se investitor, odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja se donosi protiv nepoznate osobe.

              St. 3. da rješenje na temelju ovoga Zakona donosi građevinski inspektor.

              St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti i bez saslušanja stranke.

Čl. 24. istog Zakona propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, zabranu ugradnje građevnog proizvoda, otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, usklađivanje građenja, uklanjanje građevine, zabranu uklanjanja građevine, obustavu građenja.

Čl. 30. istog Zakona propisano je st. 1. da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru, odnosno vlasniku uklanjanje u određenom roku građevine, odnosno njezina dijela: ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, ako se gradi ili je izgrađena bez  glavnog projekta, odnosno drugog akta, ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja, u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 26. stavak 2., članak 27. stavak 2. podstavak 2. i članak 29. stavak 3.).

              St. 2. da prije donošenja rješenja iz stavka 1. podstavka 1., 2. i 3. ovoga članka građevinski inspektor naređuje investitoru, odnosno vlasniku građevine i mjeru obustave građenja ako je građenje u tijeku, a što utvrđuje tim rješenjem.

              St. 3. da rješenjem iz stavka 1. ovoga članka upozorava se investitora, odnosno vlasnika da će se: izvršenje rješenje provesti prisilnim putem ako po njemu ne postupi te ga upoznaje s načinom izvršenja tog rješenja, izvršenje rješenja putem treće osobe provesti na odgovornost i trošak izvršenika te ga upoznaje s obvezom i posljedicama iz članka 38. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, bez donošenja dopunskog, odnosno novog rješenja ukloniti i dijelove građevine iz članka 33. ovoga Zakona, ako takvih bude.

              St. 4. da iznimno od stavka 1. ovoga članka, građevinski inspektor neće narediti uklanjanje građevine ili njezina dijela (potporni zidovi, podzemne građevine u neposrednoj blizini drugih građevina i sl.) ako bi tim uklanjanjem nastala opasnost za život ljudi, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, nego će takvu građevinu označiti opasnom do usklađenja s propisima koji uređuju gradnju.  

Odredbom članka 32. Zakona o građevinskoj inspekciji propisano je kako se iznimno od članka 31. tog Zakona, rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezinog dijela koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području, izvršava putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčanih kazni, te da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od osam dana.

            Imajući na umu prethodno citirane zakonske odredbe kao i utvrđeno činjenično stanje valja reći, da je po ocjeni ovog suda  tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je točkom 1. naredio tužitelju kao investitoru  da  u roku od 8 dana ukloni nadstrešnicu maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 8x1,50+1,50x3,00+1,50x3,00 izvedenu uz montažni ugostiteljski objekt; 21 drveni stup visine cca 1,60m i 3 drvena stupa visine cca 0,80m; armirano betonsko stubište max.tl. dimenzija cca 1,50x2,00m; 6 armirano betonskih stubišta svako max. tl. dim. cca 1,590x2,00; betonsku podnu ploču max.tl.dim. 2,40x4,20m, izgrađeno bez akta o gradnji. Ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužitelju naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je on nedvojbeno investitor građevinskih  objekata koje je izgradio bez akta za građenje, što predmetnu gradnju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.

 

Za naglasiti je kako tijekom ovog spora tužitelj nije osporavao svojstvo investitora sporne gradnje, dakle radi se o neprijepornoj činjenici, što predstavlja prvu pretpostavku da bi mu se mogla narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 19. st. 1. Zakona o građevinskoj inspekciji. Isto tako tužitelj ne spori da za navedene objekte nema ishođen akt o gradnji, što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 30. st. 1. istog Zakona, pa kod neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužitelja kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno postupio kada je svojim rješenjem tužiteljici naredio uklanjanje predmetne građevine, zbog čega je isto zakonito.

Neosnovan je navod tužitelja da se u konkretnom slučaju gradnji moglo pristupiti bez građevinske dozvole pri čemu se poziva na Pravilnik o jednostavnim i drugim  građevinama i radovima. Naime,    točno je da je prema odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (NN 79/2014, 41/2015, 75/2015 i 112/2017) bez građevinske dozvole i glavnog projekta u skladu s odlukom nadležnog tijela jedinice lokalne samouprave prema propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo,  moguće graditi na javnoj površini- kiosk i druga građevina gotove konstrukcije tlocrtne površine do 15m2 u skladu s tipskim projektom za kojega je doneseno rješenje na temelju čl. 77. Zakona o gradnji ili tehnička ocjena sukladno posebnom zakonu. Međutim u konkretnom slučaju nije naloženo uklanjanje tipskog objekta, već je naloženo uklanjanje građevina koje su izgrađene do navedenog montažnog objekta. Tako je naloženo uklanjanje nadstrešnice koja se nalazi uz montažni objekt, a povezivanje nadstrešnice s montažnim objektom po ocjeni ovog suda predstavlja sklop nastao građenjem. Napominje se kako činjenica mobilnosti konstrukcije nije odlučna za ocjenu da li se u konkretnom slučaju radi o građenju, jer trajna povezanost konstrukcije sa tlom nije ZoG-om propisan uvjet za određenje pojma građevine ( o tome i odluka Visokog upravnog suda RH  Usž 2617/16)

Također, nedvojbeno da armirano betonska ploča, gradnja armirano betonskih stepenica, kojih je osporenim rješenjem naloženo uklanjanje, predstavlja građenje te ne predstavlja niti jedan od objekata koji bi bili obuhvaćeni odredbama Pravilnika, a po kojima bi se moglo graditi bez glavnog projekta i građevinske dozvole.

Što se pak tiče rješenja Klasa: UP/I-361-04/16-02/14 od 18. travnja 2016. godine, razvidno je da je riječ o rješenju o tipskom projektu prenosivom kiosku od 15 m2, no kako je već rečeno, osporenim rješenjem tuženika nije ni naloženo uklanjanje tog objekta, već građevina sagrađenih uz taj kiosk.

Što se pak tiče navoda tužitelja koji se odnose na rješenje  Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji Klasa: UP/I-335-02/16-02/09  urbroj: 2181-01/10-16-4 od 1. srpnja 2016. godine,  a prema kojima to rješenje ukazuje na legalnost građevina kojih je naloženo uklanjanje, valja reći kako se navedenim rješenjem utvrđuje da ugostiteljski objekt ispunjava minimalno tehničke uvjete  u smislu Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine 85/15) tužitelja, pa to rješenje nije od utjecaja na ocjenu legalnosti sporne gradnje.

Slijedom navedenog, ovaj sud ocjenjuje, da je osporeno rješenje zakonito, odnosno doneseno u zakonito provedenom postupku, i pravilnom primjenom članka 30. stavaka 1. do 3. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“ broj 153/13) na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, bez ostvarenja kojega od razloga ništavosti osporenog rješenja (članak 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine broj 47/09) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 31. stavak 2. ZUS-a), pa je na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a presuđeno kao u izreci.

Budući tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadom troška valjalo odbiti kao neosnovan.

 

U Splitu 6. lipnja 2019. godine

                              

SUDAC

                                Ana Jurišić, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i točke 3. izreke ovoga rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 3 primjerka. O žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude, a ne odgađa izvršenje pobijanog rješenja.

 

za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Lidija Kraljević