Broj: Kž-Us 91/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. L. J., zbog kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi sa čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (u daljnjem tekstu: USKOK) i opt. L. J., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 29. travnja 2014. broj K-Us-9/12, u sjednici održanoj 14. studenog 2016., u prisutnosti javnom dijelu sjednice optuženog L. J. i branitelja optuženika, odvjetnika R. B.,

p r e s u d i o   j e

1.                  Djelomično se prihvaća žalba opt. L. J., preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te se utvrđuje da je optuženik radnjama opisanima u toč. 1. i 2. izreke pobijane presude počinio jedno produljeno kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. u vezi sa čl. 329. st. 1. i čl. 52. KZ/11.

2.               Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. L. J. preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji, pa se opt. L. J. zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u vezi s čl. 329. st. 1. i čl. 52. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci u koju mu se, na temelju čl. 54. KZ/11, uračunava vrijeme lišenja slobode od 16. studenog 2011. do 23. prosinca 2011.

3.            Žalba USKOK-a u cijelosti, a žalba opt. L. J. u ostalom dijelu odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Rijeci je opt. L. J. proglasio krivim zbog dva kaznena djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja, iz čl. 190. st. 2. u vezi sa čl. 329. st. 1. KZ/11, činjenično i pravno opisanih u izreci te presude, te mu je za počinjena djela utvrdio na temelju čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11 pojedinačne kazne zatvora, i to za djelo pod toč. 1. u trajanju od tri godine, a za djelo pod toč. 2. uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11 u trajanju od dvije godine, pa ga je na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i deset mjeseci. U tu mu je kaznu sukladno odredbi čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme lišenja slobode i ono provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 16. studenog 2011. do 23. prosinca 2011.

Na temelju čl. 190. st. 8. KZ/11 od optuženika je oduzeta metalna lula za pušenje, koja u kućištu ima tragove gareži, jedan prozirni celofanski omot sa sadržajem suhe zelene biljne tvari brutto težine 0,5 g, jedna metalna drobilica s tragovima sasušene zelene biljne tvari i jedna nargila s priborom za pušenje.

Na temelju čl. 79. KZ/11 od optuženika su oduzeti predmetu uporabljeni za počinjenje kaznenog djela, i to nosač SIM kartice operatera „Tomato“ s ispisanim podacima o serijskom broju te podacima o PIN i PUK brojevima, SIM kartica operatera „Tomato“, unutarnji i vanjski omot za SIM karticu s ispisanim podatkom o broju telefona …, mobilni uređaj marke „Nokia“ bez SIM kartice, jedan iskorišteni SIMPA start paket bez SIM kartice za telefonski broj …, mobitel marke „ZTE“ sa SIM karticom, mobilni uređaj „Apple“, IPHONE s pripadajućom karticom, nosač SIM kartice operatera „Tele 2“, kutija mobitela s natpisom „SIMPA paket LG“ za broj …, SIM kartica operatera „T Mobile“, nosač SIM kartice operatera „Tele 2“ za telefon pozivnog broja …, nosač SIM kartice operatera „Tele 2“ za NN pozivni broj, omot start paketa operatera „Tele 2“, mobitel marke „Nokia“ s pripadajućom baterijom pozivnog broja …, jedna SIM kartica.

Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi sa čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1., 4. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13; dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik L. J. obvezan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka, i to paušalni iznos od 2.000,00 kn, putne troškove svjedoka I. K., V. M. i A. D. u ukupnom iznosu od 510,00 kn, podvozne i putne troškove službenih osoba - djelatnika Zatvora u P., o čemu će biti doneseno posebno rješenje.

Protiv te presude žale se USKOK i opt. L. J.

USKOK se žali zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači u skladu s navodima žalbe.

Optuženi L. J. žali se po branitelju R. B., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda R. B. i R. B. iz P., i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i predlaže da se „pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da se ista preinači u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni, te se okrivljenika izrekne kazna u kraćem trajanju“.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Na zahtjev opt. L. J. u žalbi, postupajući u smislu čl. 475. st. 2. ZKP/08, o sjednici vijeća izviješteni su opt. L. J., njegov branitelj R. B., te državni odvjetnik. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženika i njegovog branitelja odvjetnika R. B., te, sukladno odredbi čl. 475. st. 5. ZKP/08, u odsutnosti državnog odvjetnika.

Žalba opt. L. J. je djelomično osnovana, dok žalba USKOK-a nije osnovana.

              Optuženik smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer da je izreka prvostupanjske presude proturječna sama sebi, i to navodom prvostupanjskog suda da je „okrivljenik djelima opisanim pod toč. 1. i 2. počinio kazneno djelo“, a ta formulacija po njegovom stanovištu upućuje na to da je riječ o jednom kaznenom djelu, da bi ga u nastavku teksta sud prvog stupnja osudio za dva kaznena djela. Međutim, u konkretnom slučaju radi se o određenoj nespretnosti u izražavanju, koja nije takve prirode da čini izreku presude proturječnom, jer je sasvim jasno da prvostupanjski sud opise postupaka pod toč. 1. i 2. tretira kao dio posebna kaznena djela.

              Optuženik, nadalje, ističe da presuda nema uopće razloga o nekim odlučnim činjenicama, i to o motivu za počinjenje djela. Ovu tvrdnju argumentira time što prvostupanjski sud nije prihvatio optuženikove navode o tome zbog čega je poduzeo pojedine radnje, iako za takvu kvalifikaciju ne daje adekvatno obrazloženje. Pritom žalitelj J. ističe da je utvrđenje motiva od utjecaja na visinu kazne. Međutim, optuženikovi su prigovori neosnovani, budući da je prvostupanjski sud u posljednjem odlomku na str. 40 pobijane presude analizirao i ocijenio po optuženiku iskazani motiv te zaključio da su ti navodi neprihvatljivi, iznijevši razloge za to, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prema tome, neosnovano optuženik navodi da je izostala analiza i ocjena njegove obrane, kao i razlozi za utvrđenja suda o bitnim elementima inkriminacije, uključujući čak i motiv za njegovo postupanje.

              Ispitivanjem, pak, pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena neka druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka, na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti.

              Opravdano, međutim, optuženik ističe da je povrijeđen kazneni zakon, jer da se radi o jednom produljenom kaznenom djelu, temeljeći to na međusobnom odnosu djela opisanih u toč. 1. i 2. izreke pobijane presude, koja s vrijednosnog stajališta predstavljaju jednu cjelinu. Naime, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda postupci opt. L. J. iz toč. 1. i 2. izreke prvostupanjske presude povezani su istim vremenskim razdobljem, pripadnošću istom zločinačkom udruženju u čijem sastavu optuženik poduzima inkriminirane radnje, predmet kojih je droga (doduše, u toč. 1. marihuana, a u toč. 2. tablete Suboxone, no ta okolnost nije od utjecaja na zaključak o prirodnoj i životnoj povezanosti ukupnog optuženikovog djelovanja), pri čemu se optuženikova aktivnost u prvom navratu sastoji u nabavci tvari propisom proglašenih drogom, a namijenjenih neovlaštenoj prodaji, a u drugom on posreduje u prodaji i kupnji tvari propisom proglašenih drogom, a oba vida radnji izvršenja su propisana odredbom čl. 190. st. 2. KZ/11. Za napomenuti je i da se u oba slučaja radi o internacionalnom transportu droge, pa je i to okolnost koja životno povezuje inkriminirane radnje. Dakle, radnjama opisanim u toč. 1. i 2. izreke prvostupanjske presude ostvaruje se biće istog kaznenog djela, oba djela usmjerena su protiv istog dobra koje se štiti, istog napadnutog objekta, odnose se na istog nositelja kriminalne djelatnosti, te istovremeno, s obzirom na pokazanu istu namjeru, kao i očitu vremensku povezanost, ona čine sastavnicu jednog produljenog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u vezi sa čl. 329. st. 1. KZ/11.

              Stoga je u konkretnom slučaju, pravilnom ocjenom stvarnih značenja svih odvojenih radnji u njihovom prirodnom smislu, trebalo ocijeniti kao ostvarenje bića istog kaznenog djela i opt. L. J. kaznenim djelima pod toč. 1) i 2) izreke prvostupanjske presude proglasiti krivim, temeljem čl. 52. st. 1. KZ/11, samo za jedno produljeno kazneno djelo protiv zdravlja ljudi neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama u sastavu zločinačkog udruženja, kako je to i učinjeno u toč. I izreke ove presude.

              Ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 nije utvrđeno da bi na štetu optuženika na neki drugi način bio povrijeđen kazneni zakon.

              Prigovori kojima optuženik obrazlaže žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nisu prihvatljivi. Optuženik u okviru te žalbene osnove ponovno poriče da je bio dio zločinačkog udruženja i znao za njegov cilj i njegove kriminalne aktivnosti, odnosno ističe da do prodaje i kupnje droge u djelu opisanom pod toč. 2. nije ni došlo, zbog čega smatra da nema govora o posredovanju.

              Prvostupanjski je sud vrlo detaljno iznio sadržaj snimljenih telefonskih razgovora, na osnovu kojeg (karakteriziranog i tajnovitošću i korištenjem šifri, te učestalim međusobnim pozivanjem na korištenje skypea kao načina komunikacije koji otežava prisluškivanje i nadzor), a u povezanosti s intenzivnom komunikacijom između opt. L. J. i ostalih aktera, od kojih su većina bili članovi zločinačkog udruženja, kao i uzimajući u obzir količinu droge marihuana koja je bila predmetom radnji opisanih u toč. 1. izreke prvostupanjske presude i činjenici da se radilo o međunarodnom transportu droge, ispravno zaključio da se takva operacija mogla odvijati samo u okviru dobro organiziranog i uhodanog udruženja u kojem je svaki član imao svoju ulogu i bio zadužen za određeni segment te operacije. Izloženo rezoniranje logično je, životno i uvjerljivo, za razliku od optuženikovog poricanja koje nije ničim potkrijepljeno.

              Nadalje, da bi se radilo o posredovanju nije potrebno da dođe do realizacije transakcije između samih aktera, koje posrednik dovodi u vezu, jer se posredovanje ostvaruje već dovođenjem u vezu zainteresiranih osoba. U konkretnom slučaju, pak, opt. L. J. ne samo što je povezao B. P. i M. S. kako bi dogovorili kontinuiranu isporuku tableta Suboxone iz Republike Hrvatske u Crnu Goru, već je za B. P. i garantirao, te djelomično financirao troškove prenošenja tableta, kontaktirao je s P. i S. kroz čitavo vrijeme kroz koje teče isporuka itd., čime je značajno čak premašio okvire tog vida radnje izvršenja predmetnog kaznenog djela, kako je to ispravno naglasio i prvostupanjski sud.

              Stoga nije osnovana žalba opt. L. J. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

              U odnosu na žalbe stranaka zbog odluke o kazni

              Žaleći se iz te žalbene osnove, USKOK smatra da nisu pravilno vrednovane sve okolnosti, odnosno da je prvostupanjski sud, utvrđujući kaznu za djelo opisano pod toč. 2. izreke pobijane presude, podcijenio brojnost radnji koje je optuženik poduzeo, a koje kvantitativno, pa i kvalitativno, nadmašuju one koje se uobičajeno čine u posredovanju. Ističe, također, da nema nekih olakotnih okolnosti koje bi opravdavale ublažavanje propisane kazne ispod posebnog zakonskog minimuma, kao i da je optuženika trebalo osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju, poglavito zbog njegove ranije osuđivanosti.

              Optuženik, s druge strane, smatra da je motiv zbog kojeg je došao u sukob sa zakonom trebalo kvalificirati kao olakotnu okolnost, a takvom smatra i podatak da je sva količina droge zaplijenjena, zamjerajući istodobno prvostupanjskom sudu da je precijenio značenje otegotnih okolnosti (i to posebno raniju osuđivanost, budući da je riječ o kaznenom djelu koje je počinio kao mlađi punoljetnik prije skoro 10 godina).

Razmotrivši gore izložene žalbene prigovore USKOK-a i opt. L. J., a istodobno cijeneći ih kroz utvrđenu povredu kaznenog zakona te preinaku u pravnoj oznaci djela pod toč. I. izreke ove drugostupanjske presude, pobijana presuda je ispitana i u odluci o kazni.

Pritom je ovaj drugostupanjski sud imao u vidu da opt. L. J. sada odgovara za jedno produljeno kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11. Uvažena je, nadalje, okolnost da je najvećim dijelom priznao učin kaznenog djela vezan za radnju neovlaštene nabave radi daljnje prodaje (ranije opisanog pod toč. 1) izreke pobijane presude), te djelomično priznao učin kaznenog djela vezan za radnju posredovanja (ranije opisanog pod toč. 2.), a u obzir je uzeto i izraženo kajanje. Otegotnim je vrednovan vremenski period u kojem je optuženik kriminalno djelovao u odnosu na radnje opisane u izreci, kao i brojnost tih radnji, količinu marihuane, te činjenicu da se radilo o međunarodnoj trgovini drogama.

              Stoga cijeneći ukupnost svih navedenih olakotnih i otegotnih okolnosti po ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjereno je bilo ovom optuženiku za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. u vezi sa čl. 329. st. 1. i čl. 52. KZ/11 izreći kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, te mu u tu kaznu, na temelju čl. 54. KZ/11 uračunati vrijeme uhićenja i zadržavanja, kao i vrijeme provedeno u pritvoru od 16. studenog 2011. do 23. prosinca 2011.

Također, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 478. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nalazi da su osnovano i zakonito na temelju kogentnih odredaba čl. 190. st. 8. KZ/11 i čl. 79. KZ/11 od optuženika oduzeti predmeti nabrojeni u izreci pobijane presude, jer su se za to stekle sve činjenične i pravne pretpostavke.

Na temelju gore izloženog, trebalo je, sukladno odredbi čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08, presuditi kao u izreci.

Zagreb, 14. studenog 2016.