Broj: Kž 543/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. V. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11; dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi os. V. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 22. rujna 2016. broj Kv-I-67/16 (K-4/11), u sjednici održanoj dana 14. studenog 2016.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba os. V. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem Županijski sud u Bjelovaru je, na temelju čl. 506. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14; u nastavku teksta: ZKP/08), odbacio zahtjev os. V. Š. za obnovu kaznenog postupka završenog presudom Županijskog suda u Virovitici od 11. listopada 2010. broj K-11/10, potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. siječnja 2011. broj I Kž-1059/10, kojom je V. Š. proglašen krivim zbog produljenog kaznenog djela silovanja iz čl. 188. st. 1. u vezi sa čl. 61. KZ/97 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest godina i šest mjeseci.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu osuđenik osobno. U žalbi ponavlja sve navode istaknute u zahtjevu za obnovu, naglašavajući da je on žrtva, da nije imao adekvatnu pravnu pomoć, da je bio šikaniran i ispitivan u neadekvatnom psihičkom stanju, sustavno drogiran. Iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže da se pobijano rješenje preinači i dopusti obnova kaznenog postupka.

Na temelju čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Obnovu kaznenog postupka sukladno odredbi čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08 mogu tražiti stranke i branitelj, ako iznesu nove činjenice ili podnesu nove dokaze, koji su prikladni da sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njenu osudu po blažem zakonu.

Prvostupanjski sud odbacio je zahtjev za obnovu postupka, sukladno odredbi čl. 506. st. 1. ZKP/08, nalazeći da činjenice i dokazi izneseni u zahtjevu očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova, a tu odluku nalazi ispravnom i ovaj drugostupanjski sud. Očita prikladnost dokaza i činjenica za dopuštenje obnove kaznenog postupka, na koje se podnositelj u zahtjevu poziva, utvrđuje se razmatranjem takvih dokaza i činjenica i njihovom usporedbom s relevantnim dokazima i činjenicama iz prijašnjeg postupka, bez čega je to nemoguće utvrditi. Prvostupanjski je sud tako i postupio, imajući također na umu i ono što je osuđenik navodio u ranije podnesenim zahtjevima za obnovu postupku koji su pravomoćno odbačeni i odbijeni. Tako je utvrđeno da su neki navodi kojima se osuđenik poziva na navodnu manipulaciju oštećenice, njegove kćeri Z. Š. od drugih osoba, već ranije bili izneseni i razmatrani, a neki od navoda nemaju po prirodi stvari nikakvog utjecaja na relevantne činjenice koje su razmatrane u kaznenom postupku vođenom protiv optuženika, kao što su to, primjerice, da je devastirana osuđenikova imovina i imovina njegove djece. Niti isprave koje je osuđenik priložio zahtjevu (otpusno pismo Zatvorske bolnice u vezi s liječenjem osuđenika nakon pokušaja suicida, rješenje Centra za socijalnu skrb itd.) nemaju nikakve veze niti su od utjecaja na činjenice koje su odlučne u kaznenom postupku zbog kaznenog djela silovanja iz čl. 188. st. 1. KZ/97 čiju obnovu osuđenik traži.

Prigovori osuđenika da su mu uskraćena prava koja po odredbama ZKP pripadaju žrtvi potpuno su promašeni, kraj njegovog nespornog statusa okrivljenika u kaznenom postupku, što logično isključuje njegovu istodobnu ulogu žrtve, a žrtva je u predmetnom postupku bila upravo oštećenica.

Svoju odluku o očitoj neprikladnosti u zahtjevu iznesenih činjenica i priloženih dokaza da izazovu obnovu kaznenog postupka prvostupanjski je sud utemeljeno i argumentirano obrazložio, a takvu argumentaciju prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Kraj takvog stanja stvari, opravdano je prvostupanjski sud na temelju čl. 506. st. 1. ZKP/08 zahtjev za obnovu postupka odbacio.

Slijedom iznesenog, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, trebalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 14. studenog 2016.