1                                           Poslovni broj: UsI-1561/18-8

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Elizabete Kajtazi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. J. iz Z., koju zastupa opunomoćenik S. P., odvjetnik u odvjetničkom društvu L.& P. u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, nakon održane usmene i javne rasprave, 4. lipnja 2019.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/14-01/2770, URBROJ: 513-04/18-2 od 29. ožujka 2018.

              II. Poništava se rješenje Ministarstva KLASA: UP/I-410-20/2013-01/3928, URBROJ: 513-007-01-60/2013-06 od 29. studenoga 2013.

              III. Poništava se rješenje Ministarstva KLASA: UP/I-410-20/2013-001/03928, URBROJ: 513-007-01-60/2013-0003 od 31. kolovoza 2013. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

              IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.

 

Obrazloženje

 

              Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/14-01/2770, URBROJ: 513-04/18-2 od 29. ožujka 2018. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva KLASA: UP/I-410-20/2013-01/3928, URBROJ: 513-007-01-60/2013-06 od 29. studenoga 2013. kojim je pod točkom I. izreke zamijenjeno porezno rješenje Ministarstva KLASA: UP/I-410-20/2013-001/03928, URBROJ: 513-007-01-60/2013-0003 od 31. kolovoza 2013., točkom 2. izreke tužiteljici je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 159.610,61 kn i utvrđena obveza poreza na promet nekretnina u iznosu 7.980,53 kn, kojeg je dužna platiti u roku od 15 dana od dana izvršnosti, a na nepravodobno uplaćeni porez obračunavaju se i plaćaju zatezne kamate, te žalba odgađa izvršenje rješenja.

Tužiteljica pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između tužiteljice i njenog oca J. Š. sklopljen 12. veljače 2013., te tužiteljica nije obveznik plaćanja poreza na promet nekretnina, jer je nasljednik prvog nasljednog reda. U članku 13. točci 7. važećeg Zakona o porezu na promet nekretnina izričito je propisano da su plaćanja poreza oslobođena stjecanja među potomcima i precima koji čine uspravnu liniju i koji su u tom odnosu s primateljem uzdržavanja i od njega stječu nekretninu na temelju ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Tužiteljica smatra da činjenica što se u ranijem Zakonu o porezu na promet nekretnina navodi samo stjecanje na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju, znači da ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije bio prepoznat. Naime, u vrijeme donošenja zakona 1997. ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije bio propisani oblik stjecanja nekretnina u Republici Hrvatskoj, sve do stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima iz 2006. U razdoblju od 1997 do veljače 2011., nasljednici prvog nasljednog reda koji su stjecali nekretninu od prednika temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju su bili oslobođeni od plaćanja poreza na promet nekretnina, a od veljače 2011. do 1. siječnja 2017. nisu. Svi koji su u tom vremenskom razdoblju po ovoj osnovi bili obvezani platiti porez na promet nekretnina su diskriminirani u odnosu na sve one koji su, i prije i poslije, bili temeljem istog načina stjecanja oslobođeni od plaćanja poreza.   

Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da naloži tuženiku da tužiteljici naknadi troškove upravnog spora.

                       Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

Predlaže sudu da bez održavanja rasprave odbije tužbeni zahtjev.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.

U troškovniku predanom na raspravi, tužiteljica je zatražila naknadu troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika.

Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 31. kolovoza 2013. sud je utvrdio da je navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici na osnovicu poreza na promet nekretnina u iznosu od 214.992,96 kn razrezan porez od 5% u iznosu od 10.749,64 kn. U obrazloženju prvostupanjsko tijelo se pozvalo na članak 9., 10 i 19. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 69/97., 26/00., 153/02. i 22/11.), te navelo da je predmet oporezivanja nekretnina upisana u z. k. ul. 36332 k. o. D., k. č. br. 2385 u naravi 4/8 dijela stana površine 46,34 m2 i parkirališnog mjesta površine 11,52 m2. Dalje se navodi da je vrijednost nekretnine utvrđena na temelju vještačenja stručne osobe sukladno članku 9a navedenog Zakona.

Povodom žalbe, prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje od 29. studenoga 2013. kojim je zamijenjeno porezno rješenje od 31. kolovoza 2013. i na temelju zapisnika ovlaštenog procjenitelja od 28. studenoga 2013. sastavljenog u prisutnosti tužiteljice utvrđena je umanjena tržišna vrijednost nekretnine u iznosu od 159.610,61 kn kao nova porezna osnovica i razrezan porez u iznosu od 7.980,53 kn.

Tužiteljica je i na to rješenje uložila žalbu navodeći da obveza prelazi njene financijske mogućnosti,

Osporavanim rješenjem od 29. ožujka 2018. žalba tužiteljice je odbijena s obrazloženjem da je u smislu članka 4. stavka 1. i 2. Zakona o porezu na promet nekretnina, predmet oporezivanja svako stjecanje nekretnina, pa i na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, u kojem slučaju obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju procjena tržišne vrijednosti je izvršena procjenom ovlaštenog procjenitelja, jer porezno tijelo nije raspolagalo adekvatnim usporednim podacima za predmetnu nekretninu, a izneseni žalbeni navodi nisu ocjenjeni osnovanima.

              Odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina propisano je da je predmet oporezivanja promet nekretnina. Prometom nekretnina, u smislu ovoga Zakona, smatra se svako stjecanje vlasništva nekretnine (u daljnjem tekstu: stjecanje nekretnine) u Republici Hrvatskoj.

              Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da se stjecanjem nekretnine, u smislu stavka 1. ovoga članka, smatra kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.

              Odredbom članka 9. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze.

              Stavkom 6. navedenog članka Zakona propisano je da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 5. ovoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.

              Odredbom članka 9.a) stavka 1. navedenog Zakona propisano je da ako se radi o nekretnini za koju nema usporednih podataka prema članku 9. stavku 6. ovoga Zakona, niti se radi o postupcima stjecanja nekretnine iz članka 9. stavka 7. ovoga Zakona, procjena tržišne vrijednosti nekretnine provodi se vještačenjem stručne osobe koju imenuje pročelnik područnog ureda Porezne uprave.

              Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da je vlasnik, odnosno posjednik nekretnine obvezan ovlaštenoj osobi iz stavka 1. ovoga članka dopustiti pristup na zemljište i građevine radi procjene tržišne vrijednosti nekretnine.

              Odredbom članka 11. stavka 1. točke 7. propisano je da porez na promet nekretnina ne plaćaju bračni drug, potomci i preci te posvojenici i posvojitelji koji u odnosu na primatelja uzdržavanja stječu nekretnine na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju.

              Odredbom članka 1. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine, broj: 85/08. i 112/12.) propisano je da se ovim Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

              Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da se diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.

              Odredbom članka 8. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da se ovaj Zakon primjenjuje na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba.

              Odredbom članka 16. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da svatko tko smatra da mu je zbog diskriminacije povrijeđeno neko pravo može tražiti zaštitu toga prava u postupku u kojem se o tom pravu odlučuje kao o glavnom pitanju, a može tražiti i zaštitu u posebnom postupku propisanom u članku 17. ovoga Zakona.

              Odredbom članka 13. stavka 1. točke 7. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 115/16.) koji je na snazi od 1. siječnja 2017., propisano je da porez na promet nekretnina ne plaćaju bračni drug, potomci i preci koji čine uspravnu liniju te posvojenici i posvojitelji koji su u tom odnosu s primateljem uzdržavanja te od njega stječu nekretnine na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju ili na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

              Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjima povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci u odluci broj U-III-5989/13 od 9. veljače 2016. izrazio je shvaćanje da su nadležna tijela i sudovi dužni tumačiti sve mjerodavne propise u njihovoj ukupnosti, stalno imajući na umu da njihove odluke ne smiju dovoditi do nerazumno i objektivno neopravdanog ishoda za samu stranku, a ponajmanje kršiti ustavna prava stranaka ili objektivne vrijednosti hrvatskog ustavnog poretka. Kako je u konkretnom slučaju nesporno da je nekretninu tužiteljica stekla od svog oca na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a prema ranije važećem Zakonu o porezu na promet nekretnina u slučaju ugovora o doživotnom uzdržavanju s ocem, bila bi te obveze oslobođena, te je i prema članku 13. stavku 1. važećeg Zakona o porezu na promet nekretnina, tužiteljica i na temelju dosmrtnog ugovora o uzdržavanju, oslobođena plaćanja tog poreza, sud je mišljenja da se u konkretnom slučaju radi o diskriminaciji na temelju obiteljskog statusa. Diskriminacija na temelju obiteljskog statusa nije dozvoljena u hrvatskom pravnom poretku, jer takva zabrana proizlazi ne samo iz Zakona o suzbijanju diskriminacije, već i iz pravne stečevine Europske unije, a čija pravila su i sud i državna tijela dužna primjenjivati, jer imaju višu pravnu snagu od nacionalnog prava. Napominje se da je odredbom članka 1. stavka 1. i stavka 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije izričito propisana zaštita od diskriminacije na osnovi obiteljskog statusa, a odredbom članka 8. stavka 1. navedenog zakona da se Zakon primjenjuje na postupanje svih državnih tijela i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, te da je sukladno članku 16. navedenog Zakona svakom tko smatra da mu je zbog diskriminacije povrijeđeno neko pravo omogućeno da traži zaštitu toga prava u postupku u kojem se o tom pravu odlučuje kao o glavnom pitanju.

              Slijedom iznesenog, bez obzira što je u tada važećem Zakonu o porezu na promet nekretnina bilo propisano da porez na promet nekretnina ne plaća potomak koji u odnosu na primatelja uzdržavanja stječe nekretnine na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju, te nije izričito naveden ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, u konkretnom slučaju, propis je trebalo tumačiti na način da se on odnosi i na potomka iz uspravne linije koji nekretninu stječe na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a kako je to pravilno uneseno u važeći Zakon o porezu na promet nekretnina. Naime, radi se o istom obiteljskom odnosu koji rezultira istim imovinskim posljedicama obveze uzdržavanja i stjecanja nekretnine, te je jedina razlika trenutak stjecanja nekretnine, pa je upitno koji bi to opravdani razlog mogao postojati da se te dvije osnove stjecanja nekretnina različito tretiraju i rezultiraju različitim utvrđenjima nepostojanja i postojanja porezne obveze.   

Ističe se da je Europski sud za ljudska prava u presudi Guberina protiv Hrvatske (zahtjev br. 23682/13) od 22. ožujka 2016. upravo vezano za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina zauzeo pravno shvaćanje da su pri provođenju postupaka u kojima odlučuju o pravima i obvezama građana, nadležna tijela dužna uzeti u obzir sve specifične okolnosti slučaja i izbjegavati automatsku primjenu zakona. Slijedom iznesenog, navedeni sud je upravo u provođenju poreznog postupka ocijenio da postoji povreda članka 4. Konvencije u svezi s člankom 1. Protokola broj 1., tj. zabrane diskriminacije u ostvarivanju prava na mirno uživanje vlasništva.

Stoga će u postupku nakon ove presude prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku postupiti sukladno pravnom shvaćanju iz prethodno navedenih odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, te Europskog suda za ljudska prava, uzevši u obzir da je u izvršenju presude vezano prethodno iznesenim pravnim shvaćanjem i primjedbama suda sukladno članku 81. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima.

O trošku upravnog spora, sud je odlučio sukladno tumačenju članka 79. Zakona o upravnim sporovima Ustavnog suda Republike Hrvatske iz Odluke broj: U-III-2279/2018 od 9. travnja 2019., ocijenivši da je tužiteljica uspjela u sporu, pa je tužiteljici priznat sudski trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 2.500,00 kn (Tbr.23.t.1. i Tbr.50) i zastupanja na ročištu u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr.23.t.2. i Tbr.50), sa uvećanjem za pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr.42) sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), sve u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn.

Stoga je sud na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.

 

U Zagrebu 4. lipnja 2019.

 

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, v.r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I., II. i III. ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 66.a stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, a protiv točke IV. izreke ove presude žalba je dopuštena sukladno članku 79. stavku 7. Zakona o upravnim sporovima. Žalba se podnosi Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

 

DNA:

1. Odvjetničko društvo L. & P., Z.

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Z.

3. Ministarstvo, sa spisom tuženika

4. U spis