Broj: Kž 61/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana, Melite Božičević-Grbić, Damira Kosa i Vesne Vrbetić kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika J. P. zbog kaznenog djela iz članka 90. u vezi članka 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 i 57/11 - u daljnjem tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 8. studenog 2013., broj K-17/12, u sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2016., u prisutnosti optuženika J. P.,

r i j e š i o   j e

I. Povodom žalbe optuženika J. P., po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I., žalba optuženika J. P. je bespredmetna.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Sisku od 8. studenog 2013., broj K-17/12 optuženik J. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz članka 90. u vezi članka 33. stavak 1. KZ/97 te je na temelju istog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

Optuženik je, na temelju članka 122. stavak 1. u vezi članka 119. stavak 2. točke 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 58/99,112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 - u daljnjem tekstu: ZKP/97) obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka sudu u iznosu od 12.506,00 kuna, paušalni iznos 500,00 kuna te naknaditi trošak oštećenice kao tužiteljice.

Na temelju članka 132. stavak 2. ZKP/97, oštećenica je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

Protiv navedene presude žalbu je pravodobno podnio optuženik J. P. po branitelju po službenoj dužnosti Z. K., odvjetniku iz S. iz svih žalbenih osnova no u žalbi iznosi razloge kojima argumentira žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluku o kazni i o troškovima kaznenog postupka. Optuženik je predložio ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje a podredno oslobođenje od kaznene odgovornosti ili ublažavanje kazne te oslobođenje od plaćanja troškova postupka.

Sjednica je održana u nazočnosti optuženika a u odsutnosti njegovog branitelja D. R., odvjetnika iz S., koji je o sjednici uredno obaviješten.

Žalba optuženika je bespredmetna.

Razmatrajući prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 379. stavak 1. ZKP/97 drugostupanjski sud je utvrdio da je izmjenom činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je optuženika proglasio krivim, prvostupanjski sud prekoračio optužbu i time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 9. ZKP/97, na koju je žalbeni sud dužan paziti po službenoj dužnosti. Naime, optužnicom oštećenice kao tužiteljice optuženiku je bilo stavljeno na teret „da je ... oko 21,15 sati ... upotrebom sjekire oštećenoj M. V. zadao više udaraca u predjelu glave, kojom prilikom je ista zadobila teške tjelesne ozljede opasne po život“. Opisano ponašanje pravno je označeno kao kazneno djelo pokušaja ubojstva iz članka 90. u vezi članka 33. KZ/97. Od podnošenja optužnice 1. listopada 2012. pa do okončanja dokaznog postupka odnosno glavne rasprave, oštećenica kao tužiteljice nije mijenjala niti činjenični ni pravi opis kaznenog djela iz optužnice a niti pravnu oznaku djela.

Međutim, pobijanom presudom prvostupanjski sud proglasio je krivim optuženika što je „dana ... oko 21,15 u P., ..., došavši u dvorište M. V., zbog prekida ljubavne veze, a u cilju da je liši života, sjekirom udario dva puta M. V. po glavi nanijevši joj pri tome prijelom baze lubanje, prijelom lijeve čeone kosti s utisnućem, prijelom desne čeone kosti s utisnućem, prijelom obje tjemene kosti, višeiverni prijelom obostrano očnih šupljina, obostrani prijelom sinusa gornje čeljusti s mekim moždinama, krvarenje u ovojnicama mozga, razdor lijeve bjeloočnice, obostrano krvarenje oko očnih jabučica, krvarenje u lijevoj očnoj jabučici, razderotinu gornjeg kapka i očnog kuta lijevog oka, razderotinu oko lijeve očne jabučice te eroziju desne rožnice, koje povrede su bile teške i po život opasne, u čemu nije uspio budući je M. V. život bio spašen hitnom medicinskom intervencijom“.

Navedene izmjene optužbe dodavanjem motiva - „zbog prekida ljubavne veze“, namjere - „u cilju da je liši života“, detaljnog opisa svih ozljeda koje je oštećenica zadobila te navoda da je „M. V. život bio spašen hitnom medicinskom intervencijom“, ne predstavljaju samo preciziranje činjeničnog opisa inkriminiranog djela iz optužnice oštećenice kao tužiteljice u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem, već njezinu izmjenu u znatnoj mjeri odnosno izmjenu identiteta optužbe, na što prvostupanjski sud nije bio ovlašten. Osim toga, u pobijanoj presudi je navedeno da je „nedvojben je zaključak suda kako je okrivljenik počinio kazneno djelo kako mu je stavljeno na teret optužnicom oštećene kao tužiteljice“ što je u proturječno s izrekom presude jer ona sadrži drukčiji činjenični opis od podnesene optužnice. Nadalje, prvostupanjski sud nije u svojoj presudi naveo bilo kakve razloge za naprijed istaknutu izmjenu inkriminacija. Prema tome, zbog proturječja izreke presude i obrazloženja te izostanka razloga o izmjeni optužnice što je odlučna činjenica, počinjena je i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 11. ZKP/97, na koju je žalbeni sud također pazi po službenoj dužnosti. Zbog svega navedenog pobijanu presudu nije bilo moguće ispitati pa je na temelju članka 388. stavak 1. ZKP/97 prvostupanjska presuda ukinuta i predmet upućen na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti povrede na koje je ukazano ovim rješenjem te će izvesti sve već izvedene dokaze, koje će podrobno analizirati i ocijeniti, nakon čega će sve elemente svoje odluke valjano obrazložiti. S posebnom pažnjom treba razmotriti činjenice kojima je u optužnici oštećenice kao tužiteljice opisan sporni događaj jer o njima ovisi pravna oznaka tog djela odnosno treba utvrditi da li te činjenice predstavljaju sva bitna obilježja inkriminiranog djela ili nekog drugog kaznenog djela. Pri tom treba imati na umu da u optužnici nije navedena namjera optuženika prilikom poduzimanja opisanih radnji a niti da je teža posljedica ponašanja optuženika spriječena hitnom medicinskom intervencijom, već je navedeno da je oštećenica zadobila teške tjelesne ozljede opasne po život, koje inkriminacije su sadržane i u članku 99. stavak 2. KZ/97. Eventualne intervencije u činjenični opis ne smiju prelaziti okvire optužnice oštećenice kao tužiteljice od 01. listopada 2012. pa ga ni oštećenica ne može mijenjati dodavanjem okolnosti koje bi rezultirale težom pravnom oznakom djela s obzirom na to da ona nije podnijela žalbu na pobijanu presudu, jer je to suština načela zabrane reformatio in peius.

Zagreb, 15. studenoga 2016.