Broj: Kž-958/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Pavičić i Rajke Tomerlin-Almer kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bračić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog F. V. i dr. zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247 st. 1 Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., rješavajući po žalbama I okrivljenog F. V. i II okrivljene pravne osobe „H. N.“ d.o.o. iz G., izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Sisku, broj K-129/15 od 14. lipnja 2016. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 15. studenog 2016. godine,

r i j e š i o   j e

              I Povodom žalbi I okrivljenog F. V. i II okrivljene pravne osobe „H. N.“ d.o.o. iz G., a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              II Uslijed gornje odluke žalbe I okrivljenog F. V. i II okrivljene pravne osobe „H. N.“ d.o.o. su bespredmetne.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom I okrivljeni F. V. i II okrivljena pravna osoba „H. N.“ d.o.o. iz G. su proglašeni krivima, i to I okrivljenik zbog počinjenja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247 st. 1 KZ/11 a II okrivljenica zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247 st. 1 KZ/11 u vezi čl. 3 st. 1 Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela ("Narodne novine" br: 151/03, 110/07, 45/11 i 143/12), činjenično opisanih u izreci te presude.

Potom je I okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Na temelju čl. 55 st. 1 KZ/11 izrečena kazna zatvora zamjenjuje se radom za opće dobro. Na temelju čl. 55 st. 5 KZ/11 okrivljenik će, nakon što nadležnom tijelu za probaciju dade pristanak, rad za opće dobro izvršiti u roku koji to tijelo odredi, vodeći računa o njegovim mogućnostima s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje, koji rok ne može biti kraći od jednog mjeseca ili dulji od dvije godine, računajući od izvršnosti presude. Na temelju čl. 55 st. 6 KZ/11 ako se okrivljenik u roku od osam dana od primitka pravomoćne presude ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili ne da pristanak to tijelo će dostaviti nalog za izvršenje kazne zatvora nadležnom sucu izvršenja. Na temelju čl. 55 st. 2 i 7 KZ/11 kad kaznu zatvora sud zamjenjuje radom za opće dobro, zamijenit će jedan dan zatvora s dva sata rada, i ako okrivljenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku iz st. 5. sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu. Ako okrivljenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok iz st. 5 čl. 55 KZ/11.

II okrivljenica je osuđena na novčanu kaznu u iznosu od 15.000,00 kuna koju je dužna platiti u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude. Na temelju čl. 9 st. 2 Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela ako pravna osoba ne plati u određenom roku novčanu kaznu, novčana kazna naplatit će se prisilno. Na temelju čl. 148 st. 1 u svezi čl. 145 st. 2 toč. 6 i 8 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) I i II okrivljenici su dužni platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 3.000,00 kuna ("Narodne novine" broj 145/11 od 15.12.2011. godine, Rješenje o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka), svaki okrivljeni u iznosu od 1.500,00 kuna i nužne izdatke oštećenika, te nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenika. Na temelju čl. 158 st. 2 ZKP/08 oštećeniku Ž. S. I. p. dosuđuje se u cijelosti imovinskopravni zahtjev u iznosu od 30.000,00 kuna.

Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu I okrivljenik osobno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno podredno da se ista preinači na način da ga se oslobodi od optužbe.

Žalbu je pravodobno podnijela i II okrivljena pravna osoba po svom predstavniku P. K. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno podredno da se ista preinači na način da ju se oslobodi od optužbe.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Županijski državni odvjetnik u Zagrebu vratio je spis nakon razgledavanja, a koji mu je bio dostavljen temeljem čl. 474 st. 1 ZKP/08.

              Žalbe su bespredmetne.

Ispitujući pobijanu presudu povodom podnesenih žalbi, a po službenoj dužnosti u smislu čl. 476 st. 1 ZKP/08, utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 468 st. 1 toč. 11 ZKP/08. Naime, presuda se ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva a u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

Naime, I i II okrivljenici su pobijanom presudom proglašeni krivima zbog počinjenja kaznenih djela počinjenih u nakani stjecanja materijalne dobiti za II okrivljenicu, s tim da je počinjenjem kaznenih djela, a na štetu oštećene Ž. S. I. p. u D. K., II okrivljenici pribavljena materijalna dobit u iznosu od 30.000,00 kuna. U izreci pobijane presude izrijekom je navedeno da je na temelju čl. 158 st. 2 ZKP/08 oštećenoj ž. dosuđen u cijelosti imovinskopravni zahtjev u iznosu od 30.000,00 kuna. Međutim, ovaj dio izreke presude nije razumljiv i to iz razloga što iz istog nije razvidno tko je konkretno obvezan oštećenici platiti dosuđeni imovinskopravni zahtjev. Izostala je, naime, u tom dijelu izreke, izričita odluka o tome jesu li taj iznos dužni platiti oboje okrivljenika ili samo I okrivljenik ili samo II okrivljenica. Nadalje, i u obrazloženju pobijane presude, a u dijelu koji se odnosi na odluku o imovinskopravnom zahtjevu, nisu u tom pravcu izneseni valjani i jasni razlozi. Naime, iako su pobijanom presudom zbog počinjenja kaznenog djela proglašeni krivima i I i II okrivljenici, u tom dijelu obrazloženja doslovno se navodi: cit. "Glede imovinskopravnog zahtjeva oštećenika sud je istog dosudio u cijelosti u iznosu od 30.000,00 kuna. To stoga što je sud za presuđenje istog imao pouzdanu osnovu a to jer je dokazano izvedenim dokazima da je upravo taj novčani iznos iznos za koji je oštećenik oštećen a to jer je to iznos novca kojeg je nesporno dao oštećenik a primio okrivljenik za ugovornu obvezu izvođenja radova a koje radove nije izvršio i novac nije radio". Dakle, niti u obrazloženju presude ne navodi se izrijekom tko je dužan oštećeniku platiti dosuđeni iznos, a jer iz tog i takvog obrazloženja, a u kojem se izrijekom navodi riječ „okrivljenik“, ne proizlazi na kojeg od dvojice okrivljenika se taj dio obrazloženja odnosi.

Imajući u vidu sve gore navedene, a po prvostupanjskom sudu počinjene, propuste u pobijanoj presudi, valja posebno istaknuti sljedeće:

Imovinskopravni zahtjev omogućuje oštećeniku da svoju građanskopravnu tražbinu, koja se temelji na činjenici da je na njegovu štetu počinjeno kazneno djelo, ostvari u okviru kaznenog postupka protiv okrivljenika. Institut imovinskopravnog zahtjeva je stoga točka u kojoj se susreću elementi kaznenog i građanskog prava. Odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu je adhezijski parnični postupak unutar kaznenog postupka te ga je kazneni sud dužan i voditi prema pravilima parničnog postupka. Stoga i odluka o imovinskopravnom zahtjevu u okviru osuđujuće kaznene presude predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje oštećenik ima pravo naplatiti svoje potraživanje. Slijedom toga ta odluka mora biti jasna i iz nje nedvojbeno mora proizlaziti tko je dužan oštećeniku naknaditi štetu.

Dakle, u konkretnom slučaju, nedvojbeno je da osoba koja je počinjenjem kaznenog djela pretrpjela štetu ima pravo istu nadoknaditi od osobe koja joj je počinjenjem kaznenog djela tu štetu prouzročila, pa kako šteta u ovom konkretnom slučaju proizlazi iz kaznenog djela koje je počinila odgovorna osoba pravne osobe zastupajući tu pravnu osobu i stekavši imovinsku korist za tu pravnu osobu, oštećenik naknadu štete može potraživati od pravne osobe s kojom je bio u pravnom odnosu koji je nastao počinjenjem kaznenog djela i od odgovorne osobe kao fizičke osobe koja mu je kaznenim djelom kao takvim prouzročila štetu. Kazneno djelo odgovorne fizičke osobe predstavlja štetnu radnju kojom je između nje i oštećenika zasnovan njihov međusoban i neposredan odnos kojim je za odgovornu osobu nastala obveza naknade štete.

O svim ovim odlučnim činjenicama prvostupanjski sud nije vodio računa prilikom donošenja odluke o imovinskopravnom zahtjevu pa je slijedom svega navedenog, a jer je izreka presude nerazumljiva te jer u presudi nisu navedeni jasni i valjani razlozi o odlučnim činjenicama, počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 toč. 11 ZKP/08.

              Kako je, dakle, prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, to se prvostupanjska presuda nije mogla ispitati po drugim žalbenim razlozima, pa ju je valjalo po službenoj dužnosti, a povodom žalbi I i II okrivljenika, temeljem čl. 483 st. 1 ZKP/08, ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Uslijed gornje odluke, žalbe I i II okrivljenika su bespredmetne.

              U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud ponovno izvesti sve dokaze, potom će iste ocijeniti pojedinačno i međusobno povezano, te donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku, koju će obrazložiti po čl. 459 st. 5 ZKP/08, vodeći pri tome računa o svim navodima iz ove ukidne odluke.

U Zagrebu, 15. studenoga 2016.