Broj: Kž-Us 119/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. F. T. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 337 st. 1 i 4 i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03 i 190/03 – Odluka Ustavnog suda; dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK), podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 23. siječnja 2015 godine broj K-Us-12/10, u sjednici održanoj 15. studenog 2016 godine,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba USKOK-a kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

              Presudom Županijskog suda u Rijeci na temelju čl. 453 t. 3 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda i 143/12; dalje u tekstu: ZKP/08) opt. F. T. i opt. I. d. F. oslobođeni su od optužbe i to opt. F. T. za kazneno djelo iz čl. 337 st. 1 i 4 KZ/97 i kazneno djelo iz čl. 312 st.1 i 2 KZ/97, a opt. I. d. F. za kazneno djelo iz čl. 337 st. 1 i 4 u vezi čl. 37 KZ/97.

              Protiv ove  presude podnio je žalbu USKOK zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

              Odgovor na žalbu USKOK-a podnijela je opt. I. d. F. po branitelju M. R. odvjetniku iz V., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, odbije žalbu USKOK-a  kao neosnovanu.

              Na temelju čl. 474 st. 1 ZKP/08 spis je dostavljen na razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

              Žalba nije osnovana.

              Nasuprot tvrdnjama žalitelja, sud prvog stupnja valjano je na osnovi svih raspoloživih provedenih dokaza zaključio da nije dokazano da bi opt. F. T. i opt. I. d. F. počinili kaznena djela za koja ih se optužnicom tereti. Opt. F. T. se optužnicom stavlja na teret da je kao predsjednik Općinskog gradskog vijeća u cilju da joj pribavi nepripadnu imovinsku korist, omogućio opt. I. d. F. na njeno traženje da kupi građevinsko zemljište po cijeni poljoprivrednog zemljišta, da je ponudu prihvatio kao valjanu iako je podnesena izvan roka  određenog natječajem, te da bi zatim krivotvorio zapisnik o glasovanju Općinskog vijeća Općine, na osnovi čega je sklopio kupoprodajni ugovor, a da prethodno nije pribavio suglasnost Ministarstva. Međutim, nije sporno da je objavljen natječaj za prodaju poljoprivrednog zemljišta u "Narodnim novinama" od 18. prosinca 2002 godine i to na način da je navedeno da je predmetno zemljište Prostornim planom uređenja Općine predviđeno za ugostiteljsko-turističku namjenu s uvjetima o obvezama kupca u sufinanciranju i gradnji infrastrukture (list 54 spisa), dakle da se prodavalo poljoprivredno zemljište s predviđenim pro futuro planom za gradnju uz sudjelovanje kupca poljoprivrednog zemljišta. Također nije sporno da se kao jedini zainteresirani kupac javila opt. I. d. F., a također je bez dvojbe utvrđeno da je na temelju kupoprodajnog ugovora poljoprivredno zemljište prodano po cijeni od 5 eura po m2, što je daleko veća cijena od cijene kojom se prodavalo poljoprivredno zemljište na tom području (0,51 do 0,66 eura po m2), a također znatno niža od cijene građevinskog zemljišta (15 do 30 eura). Pritom je ostalo dvojbeno na temelju iskaza ispitanih svjedoka da li je na sjednici Općinskog vijeća došlo do glasanja o prodaji zemljišta, no nedvojbeno je da su svi vijećnici bili upoznati s prodajom i njenim uvjetima i da su svi oni bili za prodaju, zbog višestruke koristi za Općinu koja je imala minimalan proračun i nije bila u mogućnosti sama financirati bilo kakvu infrastrukturu na tom udaljenom i, po svemu sudeći, pustom i zapuštenom zemljištu.

Konačno, već u samom činjeničnom opisu djela iz optužnice, opisane su radnje kojima bi opt. F. T. zlouporabio svoju ovlast u cilju pribavljanja protupravne znatne imovinske koristi opt. I. d. F. koja ga je na to potakla. Međutim, ne navodi se koja bi to bila znatna imovinska korist ove optuženice, a zbog koje bi optuženik na opisani način iskoristio svoj položaj. Naime, za pretpostaviti je, unatoč nedokazanosti pojedinih radnji iz optužnice, da je to sve opt. F. T. po optuženici učinio zbog pogodovanja optuženici u cijeni zemljišta, no u činjeničnom opisu djela na kraju se navodi kako su opt. I. d. F. i N. d. F. na temelju kupoprodajnog ugovora izbjegli plaćanje poreza na promet nekretninama i stekli imovinsku korist u iznosu od 92.248,75 kuna. Dakle, imovinska korist izbjegavanjem plaćanja poreza zbog okolnosti da se sada u ulozi kupca nekretnine nalazi tvrtka, a ne fizička osoba, nije ni u kakvoj vezi s radnjama koje se prethodno stavljaju na teret optuženiku, a također ne postoji nikakva poveznica s poticanjem optuženice da se njenim pogodovanjem kao kupca pribavi imovinsku korist na način da za zemljište plati manju cijenu od predviđene za takvu vrstu nekretnine, niti se to u činjeničnom opisu djela spominje. Naime, za vjerovati je opt. F. T. da je na molbu opt. I. d. F. zatražio pravno mišljenje suca o tome da li je moguće kupoprodajni ugovor sklopiti s tvrtkom njenog sina, iako se ona nalazila kao fizička osoba u ulozi kupca i stoga bila učesnik natječaja, za što je dobio potvrdan odgovor uz uvjet da optuženica svoje ugovorne obveze i prava prenese na tvrtku uz ovjeru javnog bilježnika, što je ona i učinila. Međutim, kada bi postojale i indicije za suprotan zaključak, već u samom činjeničnom opisu djela ne postoji nikakva poveznica s izbjegavanjem poreza na promet nekretninama s radnjama opisanim kao zlouporaba položaja i ovlasti  opt. F. T. na poticaj opt. I. d. F., to tim više što su u samom činjeničnom opisu djela u prvom dijelu koje se odnose na prenisku cijenu, prihvaćanje ponude podnesene izvan roka, izbjegavanje formalnog glasanja vijećnika, izmjena zapisnika Općinskog vijeća i nepribavljanje suglasnosti Ministarstva, dovode u vezu s pribavljanjem znatne imovinske koristi opt. I. d. F., a da se ta znatna imovinska korist proizašla iz poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti, uopće ne spominje, već u drugom dijelu činjeničnog opisa, neovisno i ni u kakvoj vezi s prethodno  navedenim radnjama, navodi izbjegavanje poreza na nekretnine, s tim da se na kraju činjeničnog opisa djela, pored optuženice kao osoba koja je pribavila imovinsku korist nalazi N. d. F. kao vlasnik tvrtke, a da prethodno nije nigdje spomenut niti kao mogući počinitelj djela, a niti je u bilo kakvoj vezi s opisanom namjerom opt. F. T. na zlouporabu položaja i ovlasti.

Prema tome, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da nije dokazano da bi opt. F. T. i opt. I. d. F. počinili kaznena djela za koja ih se optužnicom tereti, zbog čega je žalbu USKOK-a valjalo odbiti kao neosnovanu.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 t. 1 i 2 ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po odredbi čl. 482 ZKP/08 presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu 15. studenog 2016 godine