Broj: Kž 530/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Lj. Č., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. lipnja 2016. broj K-40/10, u sjednici održanoj 16. studenog 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Povodom žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda u odnosu na kazneno djelo iz čl. 291. st. 1. KZ/11. iz toč. 1. izreke i predmet u tom dijelu upućuje nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu  je odlukom pod toč. I. izreke pobijane presude na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, dalje:ZKP/08) oslobodio od optužbe opt. Lj. Č. zbog jednog kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. KZ/11 opisanog u toč. 1. i jednog kaznenog djela protiv gospodarstva, utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11, opisanog u toč. 2., dok je odlukom pod toč. II. na temelju čl. 452. toč. 3. ZKP/08 odbio optužbu protiv optuženika zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. toč. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97).

 

Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenici E. d. Z. i E. p. H. su sa imovinskopravnim zahtjevima u cijelosti upućeni na parnični postupak.

 

Na temelju čl. 5. st. 2. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ br. 145/10) odbijen je prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 11. svibnja 2016., broj K-DO-492/04 za oduzimanje imovinske koristi od optuženika u iznosu od 36.754,63 kn.

 

Na temelju čl. 149. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1.-5.  ZKP/08 odlučeno da troškovi kaznenog postupka, nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv te presude i to samo oslobađajućeg dijela koji se odnosi na kazneno djelo iz čl. 291. st. 1. KZ/11 žalbu je podnio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Optuženik je putem braniteljice N. Č., odvjetnice iz S., podnio odgovor na žalbu s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st.1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednica vijeća je održana u nazočnosti braniteljice optuženika koja je u odgovoru na žalbu zahtijevala, u smislu odredbe čl. 475. st. 2. ZKP/08, da bude obaviještena o sjednici. U odnosu na državnog odvjetnika i optuženika koji, iako uredno izvješteni, nisu pristupili, sjednica vijeća je u smislu odredbe čl. 475. st. 5. ZKP/08, održana u njihovoj odsutnosti.

 

Iako se državni odvjetnik žali samo zbog povrede kaznenog zakona, Vrhovni sud Republike Hrvatske je povodom te žalbe, na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, pobijanu presudu ispitao po službenoj dužnosti u pogledu bitnih povreda odredaba kaznenog postupka te je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer su razlozi navedeni u obrazloženju pobijane presude nerazumljivi.

 

Naime, sud prvog stupnja, odlukom pod toč. 1. izreke pobijane presude oslobađa od optužbe opt. Lj. Č., na temelju čl. 453. toč. 1. ZKP/08, dakle, utvrđujući da radnje koje su opisane u tom činjeničnom opisu ne predstavljaju kazneno djelo.

 

Obrazlažući ovaj stav sud prvog stupnja navodi, u sažetom, da se u konkretnom slučaju ne radi o kaznenom djelu iz čl. 291. st. 1. KZ/11 za koje se optuženik tereti izmijenjenom optužnicom, jer da optuženik, kao predsjednik E. d. Z. i izvršni potpredsjednik te glavni tajnik E. p. H., nema status službene osobe u kontekstu navedene zakonske odredbe i odredbe čl. 87. st. 3. KZ/11, ali niti svojstvo odgovorne osobe u kontekstu predmetne odredbe i odredbe iz čl. 87. st. 6. KZ/11. U pogledu nedostatka potonje pretpostavke, odgovorne osobe u pravnoj osobi, sud prvog stupnja ističe da se po ocjeni tog vijeća, pravilnim, smislenim i gramatičkim tumačenjem odredbe čl. 291. st. 1. KZ/11 te imajući u vidu dosadašnju sudsku praksu, taj zakonski izričaj, pojam odgovorne osobe, ne odnosi na sve odgovorne osobe, već samo na one odgovorne osobe koje u obavljanju poslova pravne osobe, državnog tijela ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obavljaju javne ovlasti. Ističe se, dakle, da to kazneno djelo mogu počiniti isključivo i jedino one odgovorne osobe koje djeluju u okviru pravne osobe i koje u obavljanju poslova javne ovlasti zlouporabe te javne ovlasti. Kraj takvog tumačenja pojma odgovorne osobe iz čl. 291. KZ/11, a kako su navedene pravne osobe u kojima je optuženik odgovorna osoba udruge građana, koje su osnovane s točno određenim ciljem i svrhom kao neprofitne organizacije i kao takve nemaju nikakve javne ovlasti u okviru svog djelovanja, sud prvog stupnja utvrđuje da optuženik u njima nema svojstvo odgovorne osobe iz čl. 291. st. 1. KZ/11 te ga za to djelo oslobađa od optužbe.

 

U daljnjem dijelu obrazloženja sud prvog stupnja iznosi argumentaciju zašto se predmetne radnje iz činjeničnog opisa u odnosu na ovaj dio optužbe ne mogu podvesti niti pod biće kaznenog djela iz čl. 246. KZ/11 (što nije niti sporno niti se žalbom osporava), ali niti pod neko drugo kazneno djelo iz KZ/11.

 

Međutim, i pored nastojanja da se na prihvatljiv i valjan način obrazloži stav o nepostojanju svih bitnih obilježja kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. KZ/11 te o tome da se u konkretnom slučaju ne radi niti o bilo kojem drugom kaznenom djelu iz KZ/11, razlozi suda prvog stupnja ipak nisu dostatni, niti su potpuno jasni, zbog čega se pobijane presuda ne da ispitati, čime je ostvarena citirana bitna postupovna povreda zbog koje se pobijana presuda po službenoj dužnosti morala ukinuti.

 

Naime, pozivanje suda pravog stupnja na smisleno i gramatičko tumačenje odredbe čl. 291. st. 1. KZ/11 je po ocjeni ovog suda nerazumljivo jer bi upravo gramatičkim tumačenjem proizlazilo da počinitelj tog kaznenog djela može biti svaka odgovorna osoba koja iskoristi svoj položaj ili ovlasti, prekorači granice svoje ovlasti ili ne obavi dužnost pa time sebi ili drugoj osobi pribavi korist ili drugome prouzroči štetu, jer se u tekstu odredbe ne navodi da to mora biti odgovorna osoba koja ima javne ovlasti.

 

Nadalje, takvo sužavanje pojma odgovorne osobe, samo na osobe koje imaju javne ovlasti, ne bi po ocjeni ovog suda drugog stupnja proizlazilo niti iz sudske prakse, na koju se sud prvog stupnja paušalno poziva, jer prema dostupnim recentnim odlukama sudova ne postoji jedinstveno tumačenje pojma odgovorne osobe iz čl. 291. KZ/11 koje bi slijedom toga bilo polazište za takav zaključak koji izvodi sud prvog stupnja. Naime, uvidom u više do sada objavljenih odluka sudova, postoje pravomoćne odluke u kojima se pojam odgovorne osobe iz čl. 291. KZ/11 tumači na način kako to čini sud prvog stupnja, ali i odluke u kojima se pojam odgovorne osobe tumači u širem smislu i na osobe koje nemaju javne ovlasti (predsjednici sindikata, udruga građana i sl.). Stoga se za sada ne može kao ispravna i razumljiva prihvatiti argumentacija suda prvog stupnja zbog čega optuženik ne bi u navedenim udrugama građana bio odgovorna osoba iz čl. 291. st. 1. KZ/11.

 

Osim toga, i tvrdnja suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju  radnje opisane u izreci pobijene presude ne mogu podvesti niti pod neko drugo kazneno djelo, nije u dovoljnoj mjeri obrazložena, jer prvostupanjski sud ne precizira zašto se u konkretnom slučaju ne bi eventualno moglo raditi o kaznenom djelu pronevjere iz čl. 233. st. 1. KZ/11. Naime, kroz navedeni se činjenični opis pobijane presude faktički tvrdi da su optuženiku kao odgovornoj osobi novčana sredstva navedenih udruga bila povjerena u radu i da ih je on protupravno prisvojio, jer se u izreci izričiti navodi da je on novcima udruge sa žiro računa mogao raspolagati na način da je bio ovlašten plaćati troškove nastale u obavljanju poslova udruga i da je dio tih novaca zadržao za sebe. Dakle, tvrdnja suda prvog stupnja o tome da se ne može raditi niti o jednom kaznenom djelu iz KZ/11 također nije u dovoljnoj mjeri obrazložena i stoga se za sada pravilnost pobijane odluke ne da ispitati.

 

Na ovom mjestu valja ukazati da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nije mogao, bez obzira što se državni odvjetnik žali samo zbog povrede kaznenog zakona, pobijanu presudu preinačiti u pravcu pravilne primjene kaznenog zakona, jer se sud prvog stupnja, iako je proveo opsežan dokazni postupak, nije niti upuštao u utvrđivanje ostalih odlučnih, a spornih činjenica (npr. visine štete, odnosno stečene imovinske koristi) tako da činjenično stanje na koje bi se imalo primijeniti materijalno pravo nije na nedvojbeni način u prvostupanjskom postupku utvrđeno.

 

Iz naprijed navedenih razloga, jer je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka, o žalbi državnog odvjetnika koja se donosi na povredu kaznenog zakona se nije odlučivalo jer se prvostupanjska presuda u pogledu te žalbene osnove ne da ispitati sve dok se ne otklone postupovne povrede na koje je ukazano ovom odlukom.

 

U ponovljenom postupku će sud prvog stupnja, nakon što ponovno izvede do sada provedene dokaze, a po potrebi i druge, donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku koju će valjano obrazložiti na način da će za sva utvrđenja iz izreke pobijane presude dati potpuno jasne i uvjerljive razloge. Ponovno će se razmotriti pitanje je li optuženik bio u navedenim pravnim osobama odgovorna osoba, odnosno radi li se u konkretnom slučaju, s obzirom na činjenični opis iz izmijenjene optužnice, nevezano za pravnu ocjenu državnog odvjetnika, o nekom drugom kaznenom djelu.

 

Iz naprijed navedenih je razloga, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 16. studenog 2016.