Broj: Kž-Us 128/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. A. K., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2016. broj Kv-Us-63/16 (K-Us-12/15), u sjednici održanoj 16. studenog 2016.,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba os. A. K.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu na temelju čl. 498. st. 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, nastavno: ZKP/08) odbio je zahtjev za preinačenjem pravomoćne presude os. A. K. koji je presudom na temelju sporazuma stranaka Županijskog suda u Zagrebu od 13. ožujka 2015., broj K-Us-12/15, zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. i dr. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i deset mjeseci.

Protiv tog je rješenja osuđenik osobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i  pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i izrekne kaznu zatvora u kraćem trajanju.

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. ZKP/08 dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Iako osuđenik u uvodu žalbe ističe kao žalbene osnove iz kojih pobija prvostupanjsko rješenje i bitne povrede odredaba kaznenog postupka te povredu kaznenog zakona, u obrazloženju žalbe ih ne konkretizira. Stoga je ovaj drugostupanjski sud u tom pravcu ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 494. st. 4. ZKP/08, te je utvrdio da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 i da nije na osuđenikovu štetu povrijeđen kazneni zakon.

U biti, osuđenik pobija prvostupanjsko rješenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da okolnosti koje je iznio u prijedlogu za obnovu kaznenog postupka (njegovo narušeno zdravstveno stanje, bolesti oca i složene obiteljske prilike) nisu tako značajne jer da ne bi, sve da su i postojale u vrijeme osude, očito dovele do blaže osude.

Nastojeći argumentirati svoje tvrdnje o tome da su ispunjeni zakonski uvjeti da mu sud u tzv. nepravoj obnovi kaznenog postupka izrekne jedinstvenu kaznu zatvora u kraćem trajanju osuđenik citira više odluka iz dosadašnje sudske prakse u kojima su takve okolnosti kojima temelji zahtjev za obnovu cijenjene kao značajne okolnosti te su kazne zatvora osuđenicima koji su takve zahtjeve podnosili u postupku obnove snižavane.

Međutim, osuđenik ovakvim tvrdnjama niti u najmanjoj mjeri ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju okolnosti koje je iznio, iako nove, nisu tako značajne, u smislu odredbe čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08, da bi, sve da su i postojale u vrijeme izricanje presude, očito dovele do blaže osude.

Naime, osuđenikovo zdravstveno stanje, nakon operacija kile i madeža, je sanirano u toj mjeri da je on u kaznionici radno sposoban te od 18. srpnja 2016. godine uspješno obavlja poslove radnika na podjeli hrane (redara). Ovo proizlazi iz izvješća Kaznionice u Glini od 21. srpnja 2016. u kojem se navodi i da je osuđenikovo zdravstveno stanje dobro.

Nadalje, iz socijalne anamneze Centra za socijalni rad G., R. B. i H., proizlazi da roditelji osuđenika imaju niz zdravstvenih problema, ali i da roditelji žive sami i da se o njima osuđenik niti prije odlaska na izdržavanje kazne nije posebno brinuo jer je sa svojom užom obitelji (bivšom suprugom i kćerkom) živio u vlastitoj kući u mjestu D. L.

U pogledu obiteljske situacije osuđenika, iz navedene anamneze proizlazi da je okončan postupak za razvod braka osuđenika i njegove supruge E. i da je kćerka T. povjerena majci na odgoj i skrb, a da je osuđenik u obvezi doprinositi za njeno uzdržavanje.

Iz svih navedenih okolnosti proizlazi da u konkretnom slučaju sve navedene okolnosti na koje se osuđenik poziva nemaju taj značaj koji im on  pridaje, jer one, sve da su postojale u vrijeme izricanja osude za predmetno kazneno djelo, koje je objektivno vrlo pogibeljno jer je osuđenik organizirao i sudjelovao u radu zločinačkog udruženja koje se bavilo međunarodnim krijumčarenjem veće količine  narkotika, ne bi očito dovele do blaže osude.

Ostale okolnosti koje osuđenik u žalbi ističe, ocjene o uspješnosti tijeka izdržavanja kazne zatvora u kaznionici, te tvrdnje da se kaje zbog počinjenog uz obećanje da se ubuduće namjerava baviti poduzetništvom, s aspekta ovog izvanrednog pravnog lijeka nisu relevantne.

Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba osuđenika nije osnovana, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, trebalo ju je kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 16. studenog 2016.