Broj: Kž 588/16-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. B., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 13. listopada 2016. broj Ik I-489/16.-15, u sjednici održanoj 17. studenoga 2016.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Sisku je na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) u vezi s člankom 157. stavkom 1. Zakona o izdržavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 56/13. i 150/13. – dalje u tekstu: ZIKZ) otpustio zatvorenika I. B. na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci na koju je osuđen zbog kaznenog djela iz članka 153. Stavka 1. u vezi s člankom 152. Stavkom 1. KZ/11. koju izdržava po presudi Županijskog suda u Dubrovniku od 12. ožujka 2015. broj K-5/15., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 10. lipnja 2015. broj I Kž-222/15., u mjesto prebivališta M., ... po pravomoćnosti rješenja. Uvjetni otpust traje do isteka kazne 30. travnja 2017. Na temelju članka 60. stavka 2. u vezi s člankom 62. stavkom 2. točkom 11. KZ/11. uvjetno otpuštenom zatvoreniku određene su posebne obveze koje traju do isteka kazne i to javljanja Probacijskom uredu D., ... prvi radni dan nakon otpuštanja i dalje prema pojedinačnom programu postupanja koje će Probacijski ured D. izraditi za zatvorenika te javljanja Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj, Policijskoj postaji M., ... prvi radni dan nakon otpuštanja, a nadalje jednom mjesečno do isteka kazne. Na temelju članka 161. stavka 1. i stavka 2. ZIKZ-a sudac izvršenja Županijskog suda u Dubrovniku (Ik I-52/15.) vrši nadzor posebnih obveza i bez njegove suglasnosti uvjetno otpušteni osuđenik I. B. ne može promijeniti mjesto prebivališta i boravišta.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik, ne navodeći izričito žalbene osnove, a predlažući „da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati ovu žalbu i pobijano rješenje preinači“.

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Žaleći se protiv odluke prvostupanjskog suda da se zatvorenik I. B. otpusti na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora, državni odvjetnik smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti koje je morao, a koje, po mišljenju državnog odvjetnika, ne idu u prilog pozitivnoj odluci o uvjetnom otpustu. Pritom državni odvjetnik posebno upire na zatvorenikovu raniju osuđivanost, okolnost da se zatvorenik za počinjenje predmetnog djela ne smatra krivim te dijagnostičke podatke za zatvorenika.

Protivno ovakvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, ocjena je i ovog suda, da nije riječ o takvim okolnostima koje bi same za sebe ili zajedno s ostalim utvrđenim okolnostima trebale dovesti do zaključka da je prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust neosnovan, kako to neopravdano tvrdi žalitelj.

Naime, odredbom članka 59. stavka 2. KZ/11. sudu je dana mogućnost na temelju najšire postavljenih kriterija odlučivati o uspješnosti provođenja pojedinačnog programa izvršenja kazne zatvorenika i opravdanosti njegovog puštanja na uvjetni otpust. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda te je kriterije vijeće prvostupanjskog suda pravilno utvrdilo i vrednovalo i na temelju tako utvrđenih kriterija ocijenilo da je zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust osnovan.

Procjenjujući narav i težinu ranije zatvorenikove osuđivanosti (osuđen zbog kaznenog djela širenja lažnih i uznemirujućih glasina iz članka 322. stavka 2. KZ/97. na kaznu zatvora od četiri mjeseca, uz vrijeme provjeravanja od dvije godine), kao i ostale okolnosti na koje se upire u žalbi državnog odvjetnika, ovaj sud smatra da, niti je riječ o takvoj osudi, a niti o takvim okolnostima, koje bi same za sebe ili zajedno s ostalim utvrđenim okolnostima trebale dovesti do zaključka da je prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust neosnovan, kako to neopravdano tvrdi žalitelj, tim više što činjenica da zatvorenik ne priznaje počinjenje kaznenog djela nikako ne bi trebala imati utjecaja na odlučivanje o njegovom prijedlogu za uvjetni otpust.

Stoga je, a prihvaćajući razloge prvostupanjskog vijeća na koje se zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelja, zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust trebalo prihvatiti i pustiti ga na uvjetni otpust, cijeneći pri tome prije svega njegov uredan tijek izdržavanja kazne zatvora, u tijeku kojeg je, iako je procijenjen na razinu uspješnosti „zadovoljava“, nije bilo negativnih oscilacija, kao i činjenicu da zatvorenik ima osiguran postenalni prihvat. Osim toga, zatvoreniku su određene i posebne obveze, koje će mu omogućiti da s uspjehom do kraja provede resocijalizaciju u procesu prilagođavanja društvenoj sredini.

Budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 17. studenoga 2016.