Broj: Kž-Us 131/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 295. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama optuženog I. B. i optuženog S. D. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 30. rujna 2016. broj K-Us-2/16., u sjednici održanoj 17. studenoga 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalbe optuženog I. B. i optuženog S. D. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u kaznenom postupku protiv optuženog I. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 295. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.), pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog optuženog I. B. za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza i to:

 

- zapisnika o pretrazi osobe optuženog I. B. (listovi 305. do 309. spisa predmeta, dokaz pod brojem 18. popisa dokaza u optužnici);

 

- potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj ... (list 310. spisa predmeta, dokaz pod brojem 19. popisa dokaza u optužnici);

 

- zapisnik o pretrazi doma optuženog I. B. (listovi 317. do 322. spisa predmeta).

 

Pod točkom II. izreke odbijeni su kao neosnovani prijedlozi optuženika I. B., M. L., I. A., S. D. i Ž. Z. za izdvajanje iz spisa predmeta kao nezakonitih dokaza i to:

 

- naloga Županijskog suda u Zagrebu od 16. svibnja 2014. broj Kir-Us-218/14. kojim se određuju posebne dokazne radnje prema optuženom I. B.;

 

- naloga Županijskog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2014. broj Kir-Us-218/14. kojim se produljuju posebne dokazne radnje prema optuženom I. B.;

 

- naloga Županijskog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2014. broj Kir-Us-218/14. kojim se produljuju posebne dokazne radnje prema optuženom I. B.;

 

- naloga Županijskog suda u Zagrebu od 14. kolovoza 2014. broj Kir-Us-218/14. kojim se produljuju posebne dokazne radnje prema optuženom I. B.;

 

- izvješća Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije, Uprave kriminalističke policije, PNUSKOK-a, Službe posebnih kriminalističkih poslova broj ... od 9. srpnja 2014. o provođenju posebnih dokaznih radnji tajnog praćenja s fotografijama (stranice 41.-62., dokaz pod brojem 1. popisa dokaza u optužnici);

 

- fotodokumentacije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije, Uprave kriminalističke policije, PNUSKOK-a, Službe posebnih kriminalističkih poslova broj ... od 17. rujna 2014. (stranice 65.-90., dokaz pod brojem 2. popisa dokaza u optužnici);

 

- DVD mediji sa snimkama posebnih dokaznih radnji Ravnateljstva policije, PNUSKOK-a, Službe posebnih kriminalističkih poslova broj ... (stranice 1013.-1014., dokaz pod brojem 62. popisa dokaza u optužnici).

 

Protiv tog je rješenja, i to u odnosu na točku I. izreke, žalbu podnio optuženi I. B. po braniteljici K. G., odvjetnici iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu I okrivljenika i ukine pobijano rješenje“.

 

Žalbu protiv rješenja, i to u odnosu na točki II. izreke, podnio je i optuženi S. D. po branitelju N. Š., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda N. Š. – S. P. – J. N. iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „da Vrhovni sud RH na sjednici Vijeća razmotri ovu žalbu, istu usvoji na način da se utvrde kao osnovani prijedlozi obrane IV-optuženika S. D. za izdvajanjem iz spisa nezakonitih dokaza navedenih u toč. II izreke pobijanog rješenja nižeg suda“.

 

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbio kao neosnovane prijedloge optuženika I. B. i S. D. za izdvajanje iz spisa predmeta kao nezakonitih dokaza nabrojenih u izreci prvostupanjskog rješenja. Za takvu svoju odluku prvostupanjski je sud dao vrlo iscrpne, jasne i valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Naime, kao što se to pravilno utvrđuje i valjano obrazlaže i u prvostupanjskom rješenju, dokazna radnja pretrage doma i drugih prostorija optuženog I. B. ni u čemu nije nezakonito provedena. Iz podataka u spisu predmeta, konkretno iz zapisnika o pretrazi, vidljivo je da je ista provedena u obiteljskoj kući optuženog I. B. na adresi njegovog prebivališta u P., ..., koja adresa je navedena i u nalogu suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 19. siječnja 2015. broj Kir-Us-26/15. te optuženi I. B. na zapisnik o provedenoj pretrazi nije imao nikakvih primjedbi. Čak i da se radilo o pogrešno navedenoj adresi, isto ne bi činilo provedeno dokaznu radnju nezakonitom, s obzirom na to da je pretraga provedena u obiteljskoj kući u kojoj optuženi I. B. stvarno boravi, a to proizlazi i iz podataka koji su dostavljeni u privitku žalbe. Osim toga, navedenom pretragom nije ništa pronađeno i sporni zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija uopće nije uvršten u popis dokaza u optužnici koji su predloženi za izvođenje, što jer pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Stoga su neosnovani žalbeni navodi optuženog I. B. o nezakonitom postupanju prilikom provođenja dokazne radnje pretrage doma i drugih prostorija.

 

Nije u pravu niti optuženi S. D. kada tvrdi u žalbi da je u predmetnom postupku došlo do povrede prava obrane provođenjem nadzora u kojem je sudac istrage propustio valjano obrazložiti razloge određivanja posebnih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točaka 1. i 4. ZKP/08. protiv optuženog I. B. jer da se ti nalozi temelje samo na izjavi u kojoj se upućuje na postojanje zahtjeva Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK) za primjenu tajnog nadzora, dok nisu navedene stvarne pojedinosti na temelju određenih činjenica slučaja i određenih okolnosti koje upućuju na osnove sumnje da su kaznena djela počinjena i da se izvidi ne bi mogli provesti na drugi, manje invazivan način.

 

Naime, prvostupanjski sud je valjano, jasno i iscrpno u pobijanom rješenju obrazložio da je sudac istrage, donoseći naloge broj Kir-Us-218/14. od 16. svibnja 2014., 13. lipnja 2014. 15. srpnja 2014. te 14. kolovoza 2014., kojima je određeno, a potom i produljivano provođenje posebnih dokaznih radnji u ovom predmetu, u svim tim nalozima valjano i dostatno obrazložio postojanje osnova sumnje da bi optuženi I. B. počinio te sudjelovao s drugim osobama u kaznenom djelu iz članka 334. ZKP/08,. pozivajući se na navode zahtjeva USKOK-a te dao jasne i potpune razloge zašto se izvidi kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi način ili bi to bilo moguće samo uz nerazmjerne teškoće. Svi su ti nalozi utemeljeni na obrazloženim zahtjevima USKOK-a te je u njima naveden i primjereni rok trajanja naloženih posebnih dokaznih radnji, kao i način i opseg njihovog provođenja, pa i ovaj drugostupanjski sud smatra te naloge suca istrage dostatno obrazloženima.

 

Neovisno o tome što su, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, svi nalozi suca istrage o posebnim dokaznim radnjama, a za koje je predloženo izdvajanje iz spisa predmeta kao nezakonitih dokaza, valjano obrazloženi, treba navesti da niti jednom odredbom ZKP/08. nije propisano da bi takvi nalozi bili nezakoniti dokazi zbog postojanja određenih propusta u njihovom obrazlaganju. Štoviše, to nije ni razlog ex lege nezakonitosti dokaza koji bi bili pribavljeni provođenjem na temelju takvih naloga posebnih dokaznih radnji kojima se privremeno ograničavaju određena ustavna prava građana (članak 335. stavak 8. ZKP/08.).

 

Stoga, a s obzirom na dostatno obrazloženje naloga za određivanje i produljenje posebnih dokaznih mjera, nisu povrijeđene odredbe ZKP/08. koje se odnose na provođenje posebnih dokaznih radnji, a nije počinjena niti povreda kojeg od Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenog prava obrane, prava na dostojanstvo, ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života da bi to u konkretnoj situaciji neposredno utjecalo na zakonit način izvođenja spornih dokaza. Naime, odredbom članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čija je povreda utvrđena u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Dragojević protiv Republike Hrvatske, na koju se presudu poziva žalba) propisano je da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Prema tome, i navedena odredba predviđa da se javna vlast može miješati u ostvarivanje prava pojedinca na njegov privatni život i dopisivanje, ako je to miješanje „u skladu sa zakonom“ i ako je ono „nužno“ u demokratskom društvu, a upravo se o takvoj situaciji, sukladno članku 332. ZKP/08. ovdje radi. Stoga nema uporišta za zaključak da naloge, kao niti izvješća o provođenju posebnih dokaznih radnji tajnog praćenja s fotografijama, fotodokumentaciju te DVD medije sa snimkama posebnih dokaznih radnji navedene u izreci pobijanog rješenje, koji su nastali na temelju tih naloga, treba kao nezakonite izdvojiti, kako je to pravilno utvrdio te valjano obrazložio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

 

Slijedom svega navedenog, a budući da niti jednim žalbenim navodom optuženika I. B. i S. D. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja,a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 17. studenoga 2016.