Broj: Kr 69/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. A. A., zbog kaznenih djela iz čl. 99. st. 4. KZ/11, odlučujući o zahtjevu os. A. A. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Pazinu od 06. svibnja 2014. br. K-230/12 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 19. veljače 2016. br. Kž-22/15-6, u sjednici održanoj dana 21. studenog 2016.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se zahtjev os. A. A. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

              Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Pazinu od 06. svibnja 2014. br. K-230/12 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 19. veljače 2016. br. Kž-22/15-6, proglašen je krivim os. A. A. za dva kaznena djela teške tjelesne ozljede u pokušaju, iz čl. 99. st. 4. Kaznenog zakona – („Narodne novine“ br: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11) te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

              Protiv te presude osuđenik je putem braniteljice M. B. odvjetnice iz P. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog „...kršenja presumpcije nedužnosti iz čl. 6. st. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, povrede pravila in dubio pro reo, iz čl. 3. st. 2.  Zakona o kaznenom postupku te povrede prava na obrazloženje, prava na pravično preispitivanje dokaza optužbe u postupku kao i dokaza obrane..., te povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 2 Zakona o kaznenom postupku...“., s prijedlogom da se prihvaćanjem zahtjeva pravomoćna presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje „... pred drugog suca...“ i da se na temelju čl. 518. st. 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13 - dalje u tekstu: ZKP/08), odgodi izvršenje pravomoćne presude.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika, u smislu čl. 518. st. 4. ZKP/08, podnio je odgovor na zahtjev, s mišljenjem da je zahtjev neosnovan.

              Zahtjev nije osnovan.

Iako se osuđenik u zahtjevu formalno poziva na istaknute povrede kaznenog zakona i odredaba kaznenog postupka, koje su predviđene kao osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka u čl. 517. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, sadržajno u podnesenom zahtjevu zapravo razmatra i na drugačiji način ocjenjuje činjenice utvrđene tijekom provedenog postupka, smatrajući da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te da je to imalo za posljedicu da su počinjene povrede na koje se formalno poziva. Međutim, pri tomu osuđenik gubi iz vida činjenicu da se iz te zakonske osnove, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi. Isto tako, suprotno tvrdnjama u zahtjevu, u drugostupanjskoj odluci odgovoreno je na sve navode koji su istaknuti u žalbi protiv prvostupanjske odluke, tako da nije ostvarena niti povreda kaznenog postupka u žalbenom postupku, iz čl. 517. st. 3. ZKP/08.

Kako slijedom izloženog navodi podnesenog zahtjeva nisu osnovani, trebalo je, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude, a kod takve odluke nije bilo mjesta niti za primjenu čl. 518. st. 4. ZKP/08 (odgodu izvršenja pravomoćne presude).

Zagreb, 21. studenog 2016.