Broj: Kž 567/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. D. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 329 st. 1 toč. 4 u vezi s čl. 190 st. 2 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama opt. R. D., opt. I. M., opt. Ž. V., opt. D. Š. i opt. N. P. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 25. veljače 2015 godine broj K-19/13-228, u sjednici održanoj 22. studenog 2016 godine, u prisutnosti branitelja opt. R. D., J. Č., odvjetnika iz Z. i branitelja opt. Ž. V., B. K., odvjetnika iz V.,

p r e s u d i o   j e

I Prihvaćaju se djelomično žalbe opt. R. D., opt. I. M., opt. Ž. V., opt. D. Š. i opt. N. P., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se

- opt. R. D. za kazneno djelo iz čl. 190 st. 2 u vezi s čl. 329 st. 1 toč. 4 KZ/11 opisano pod toč. 1 izreke prvostupanjske presude za koje je proglašen krivim, na temelju čl. 329 st. 1 toč. 4 KZ/11 i uz primjenu čl. 48 st. 1 i 2 i čl. 49 st 1 toč. 3 KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, u koju mu se kaznu na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. ožujka 2002 godine do 18. prosinca 2003 godine

- opt. I. M., opt. Ž. V., opt. D. Š. i opt. N. P. za kazneno djelo iz čl. 190 st. 2 u vezi s čl. 329 st. 1 toč. 4 KZ/11 opisano pod toč. 2 izreke prvostupanjske presude za koje su proglašeni krivima, na temelju čl. 329 st. 1 toč. 4 KZ/11 i uz primjenu čl. 48 st. 2 i čl. 49 st 1 toč. 3 KZ/11 osuđuju se, i to

- opt. I. M. na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, u koju mu se kaznu na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. ožujka 2002 godine do 24. listopada 2003 godine

- opt. Ž. V. na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, u koju mu se kaznu na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. ožujka 2002 godine do 24. listopada 2003 godine

- opt. D. Š. na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, u koju mu se kaznu na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. ožujka 2002 godine do 24. listopada 2003 godine

- opt. N. P. na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, u koju mu se kaznu na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. ožujka 2002 godine do 24. listopada 2003 godine

II U ostalom dijelu odbijaju se žalbe opt. R. D., opt. I. M., opt. Ž. V., opt. D. Š. i opt. N. P. kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

              Presudom Županijskog suda u Varaždinu donijetom u ponovljenom postupku, proglašeni su krivima i to opt. R. D. da je djelom opisanim pod t. 1 izreke, a opt. I. M., opt. Ž. V., opt. D. Š. i opt. N. P. djelom činjenično opisanim pod t. 2 izreke prvostupanjske presude, počinili kaznena djela iz čl. 329 st. 1 t. 4 u vezi čl. 190 st. 2  KZ/11, te je svaki od njih osuđen na kaznu zatvora od po tri godine.

              Na temelju čl. 54 KZ/11 optuženicima je u kaznu zatvora uračunato vrijeme koje su proveli u pritvoru i to opt. R. D. od 28. ožujka 2002. do 18. prosinca 2003 godine, opt. I. M. od 29. ožujka 2002. do 24. listopada 2003 godine, opt. Ž. V. od  28. ožujka 2002. do 24. listopada 2003 godine, opt. D. Š. od 29. ožujka 2002. do 24. listopada 2003 godine i opt. N. P. od  28. ožujka 2002. do 24. listopada 2003 godine.

              Protiv ove presude podnijeli su žalbe opt. R. D. po branitelju J. Č. odvjetniku iz Z. i osobno, opt. I. M. po branitelju S. G. odvjetniku iz V. i osobno, opt. Ž. V. po branitelju B. K. odvjetniku iz V. i osobno, opt. D. Š. po branitelju B. V. odvjetniku iz V. i  opt. N. P. po branitelju Ž. C. odvjetniku iz V.

              Opt. R. D. u žalbi koju je podnio po branitelju žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

              Opt. R. D. u žalbi koju je podnio osobno žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe.

              U žalbi koju je podnio po branitelju opt. R. D. zatražio je obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća, čemu je udovoljeno pa je sjednici bio prisutan J. Č. odvjetnik iz Z., dok optuženiku nije bilo moguće uručiti poziv zbog promjene  adrese, pa je sjednica vijeća u skladu s odredbom  čl. 475 st. 5  Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08,76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda  i 143/12 - dalje u tekstu ZKP/08) održana u njegovoj odsutnosti.

              Opt. I. M. u žalbi koju je podnio po branitelju žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, "prihvati žalbu".

              Opt. I. M. u žalbi koju je podnio osobno žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

              U žalbi koju je podnio po branitelju opt. I. M. zatražio je obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća čemu je udovoljeno, no kako sjednici nisu pristupili opt. I. M. i njegov branitelj S. G. odvjetnik iz V., to je sjednica vijeća u skladu  s odredbom  čl. 475 st. 5 ZKP/08 održana u njihovoj odsutnosti.

              Opt. Ž. V. u žalbi koju je podnio po branitelju žali se "iz svih žalbenih razloga", no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

              Iz sadržaja žalbe koju je podnio opt. Ž. V. osobno proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

              U žalbi koju je podnio po branitelju opt. Ž. V. zatražio je obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća čemu je udovoljeno, pa je sjednici bio prisutan branitelj optuženika B. K. odvjetnik iz V., dok je sjednica vijeća u skladu s odredbom čl. 475 st. 5 ZKP/08 održana u odsutnosti uredno pozvanog opt. Ž. V.

              Opt. D. Š. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja              i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

              Opt. N. P. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

              Odgovor na žalbe nije podnesen.

              Po odredbi čl. čl. 475 st. 5 ZKP/08 sjednica vijeća održana je u odsutnosti uredno pozvanog zamjenika DORH-a.

              U skladu s odredbom čl. 474 st. 1 ZKP/08 spis je dostavljen na razgledavanje Državnom  odvjetništvu Republike Hrvatske.

              Žalbe su djelomično osnovane.

              Nisu u pravu opt. R. D. i opt. I. M., kada u žalbama navode da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 2 ZKP/08, s tvrdnjom da je zapisnik o ispitivanju opt. N. P. u PU Z., Sektor kriminalističke policije, Odjel kriminaliteta droga dana 29. ožujka 2002 godine nezakonit dokaz, jer spisu ne prileži punomoć branitelja, pa je upitno da li se radilo o izabranom branitelju. Uvidom u zapisnik o ispitivanju u to vrijeme osumnjičenika N. P. utvrđeno je da je ispitivanje u prisutnosti branitelja sada pok. odvjetnika M. K. obavljeno u potpunosti sukladno tada važećoj odredbi čl. 177 st. 5 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, "Narodne novine" broj 27/98, "Narodne novine" broj 58/99 i "Narodne novine" broj 112/99), što je ovaj optuženik i potvrdio na ispitivanju pred istražnim sucem, kada je naveo da u cijelosti ostaje pri obrani koju je dao kod ispitivanja na policiji u nazočnosti svog izabranog branitelja odvjetnika M. K. Prema tome radi se u cijelosti o zakonitom dokazu, zbog čega ove žalbe iz osnove odredbe čl. 468 st. 2 ZKP/08 u nisu osnovane.

              Nadalje, nisu u pravu opt. R. D., opt. Ž. V., opt. D. Š. i opt. N. P. kada u žalbama navode da je ostvarena bitna povreda  odredba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 t. 11 ZKP/08, s tvrdnjama da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, oni koji su navedeni da su u znatnoj mjeri nejasni i međusobno proturječni, da je izreka presude nerazumljiva, te da postoji znatno proturječje u razlozima presude o zapisnicima i samih zapisnika. Neosnovana je tvrdnja opt. R. D. u žalbi, kako se u izreci presude u odnosu na ovog optuženika ne navodi da li je djelo počinjeno izravnom ili neizravnom namjerom, zbog čega je izreka presude nerazumljiva, te da oblik krivnje nije izričito obrazložen, budući da iz samog činjenično opisanog djela proizlazi izravna namjera (djelujući u okviru zajedničkog dogovora, kupio opojnu drogu koju je preprodao drugim prodavačima i krajnjim konzumentima), što se također odnosi i na obrazloženje u kojem se navodi utvrđenje ovih činjenica kroz učin djela ovog optuženika. Također, izostanak detaljnijeg obrazloženja pravnog kontinuiteta kaznenog djela iz čl. 173 st. 1, 2 i 3 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11)  i čl. 190 st. 2 u vezi čl. 329 st. 1 t. 4 KZ/11, jest propust, no ne može se smatrati apsolutno bitnom povredom odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 t. 11 ZKP/08. To iz razloga, što uopće nije sporno da postoji pravni kontinuitet između ovog kaznenog djela u svim bitnim obilježjima između kaznenog zakona koji je važio u vrijeme počinjenja kaznenog djela i novog kaznenog zakona, a primjena KZ/11 u potpunom je suglasju s odredbom čl. 3 st. 2 KZ/11, budući da je ovaj Kazneni zakon s obzirom na zapriječenu kaznu za ovo kazneno djelo blaži po optuženike. Prigovarajući u žalbi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 t. 11 ZKP/08, iz razloga što presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama opt. Ž. V. i opt. N. P. ustvari osporavaju utvrđeno činjenično stanje, a opt. D. Š. smatra da se ova bitna povreda odredaba kaznenog postupka pored izostanka činjeničnog utvrđenja, odnosi i na odluku o kazni, o čemu će na ove žalbene osnove uslijedit daljnje obrazloženje ove presude.

              Nasuprot tvrdnjama svih žalitelja, sud prvog stupnja na osnovi provedenih dokaza potpuno i pravilno je utvrdio činjenično stanje, što je u presudi u svim odlučnim činjenicama u dovoljnoj mjeri obrazložio. Opravdano prvostupanjski sud nije prihvatio istinitom obranu alibijem opt. R. D., s tvrdnjom da se u vrijeme počinjenja djela nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u M., da je bio bez dokumenata i bez vozačke dozvole, te da granicu nije smio prelaziti. Naime, iz podataka dobivenih od PU V., Odjela operativnih poslova (list 493 spisa) proizlazi da je ovaj optuženik kojem je tada bilo prezime M. u periodu od 22. prosinca 2001. do 13. siječnja 2002 godine koristio dopust iz zatvora, od kojih je jedan dopust trajao gotovo dvanaest sati, a drugi punih dvanaest sati, dakle da je imao dovoljno vremena za zajedničke dogovore i plan grupe, te kupnju u četiri navrata opojnu drogu MDMA od opt. Ž. V., to tim više što je imao posrednike u osobama opt. I. M. i opt. N. P. Kada se pritom ima u vidu da je opt. R. D. izdržavao kaznu zatvora u Sloveniji na osnovi presude kojom je osuđen za kazneno djelo protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice, onda je nedvojbeno da je ovaj optuženik itekako dobro znao gdje i na koji način se granica može ilegalno prijeći, to tim više što je i sam u obrani naveo da putovnicu Republike Slovenije nikada nije izvadio, a dokumente koji bi mu bili izdani u Republici Hrvatskoj nikada nije imao. Konačno, ne samo iz iskaza prikrivenih istražitelja i prvotnog iskaza opt. N. P., već i iz same obrane opt. R. D. proizlazi da su svi susreti s prikrivenim istražiteljima bili u Hrvatskoj, pa je očito i nedvojbeno, da je ovaj optuženik itekako dobro znao kako se bez dokumenata može preći granična crta između Republike Slovenije i Republike Hrvatske, a neposjedovanje vozačke dozvole ne može biti opravdanje za nemogućnost dolaska na dogovore i kupoprodaju opojne droge, jer iz provedenih dokaza proizlazi da je na sastanke s prikrivenim istražiteljima ovaj optuženik uvijek dolazio s nekim od ostalih optuženika u automobilu, dakle da mu prijevoz nije predstavljao problem, a što također ukazuje na dobro povezanu grupu u planu ilegalne prodaje opojne droge. Prema tome, u potpunosti je opravdan zaključak prvostupanjskog suda, da su u potpunosti vjerodostojni navodi opt. N. P. pri prvom ispitivanju, kod kojih je ostao pri ispitivanju kod istražnog suca, a koji su vrlo detaljni do te mjere da ih potkrjepljuju službeni podaci o izlascima na dopuste opt. R. D. za vrijeme izdržavanja kazne zatvora. Stoga je pravilno utvrdio prvostupanjski sud da je u potpunosti dokazano da je opt. R. D. počinio kazneno djelo činjenično opisano pod t. 1 izreke presude, pa ni u tom dijelu žalba ovog optuženika nije osnovana.

              Nisu također u pravu opt. I. M., opt. Ž. V., opt. D. Š. i opt. N. P. kada u žalbama navode da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, s tvrdnjom da nije dokazano da bi oni počinili djelo koje ima se stavlja na teret. Naprotiv, vrlo opširan i detaljan prikaz odvijanja cjelokupnog događaja pri prvom ispitivanju opt. N. P., čak u dijelovima svojih obrana potkrjepljuju, pored navedenih optuženika i opt. R. D., unatoč tome što svi oni poriču djelo koje ima se stavlja na teret, te prikriveni istražitelji. Naime, vrlo opširne i detaljne navode opt. N. P. o načinu komuniciranja ove grupe oko ilegalne prodaje tableta extasy prikrivenim istražiteljima, najprije u manjim količinama, a zatim u dogovoru oko isporuke količine od 10.000 tableta extasy, posredno u obranama u pojedinim detaljima potkrjepljuju opt. I. M., opt. Ž. V., opt. D. Š. i opt. R. D. Tako opt. R. D. govori o načinu na koji ga je opt. I. M. povezao s prikrivenim istražiteljima radi nabavke i prodaje 10.000 tableta extasy, te kako je moguće da je opt. Ž. V. sa svojim vozilom marke BMW došao na benzinsku pumpu, te kako dopušta mogućnost da je događaju o kojem govori opt. N. P. bio prisutan opt. Ž. V., opt. I. M., iako nastoji krajnje minorizirati svoju ulogu s tvrdnjom kako ne zna o čemu se razgovaralo, potvrđuje da je opt. R. D. povezao s prikrivenim istražiteljima, a također da je vozio opt. R. D. automobilom marke Yugo koji mu je darovao opt. N. P., opt. Ž. V. u obrani kojom poriče djelo, ipak spominje susrete s opt. I. M. i razgovore o "bombonima" kako su nazivali  tablete extasy i vožnju opt. N. P. do benzinske pumpe. Prema tome, svi navedeni detalji u obranama ovih optuženika potkrjepljuju navode u obrani opt. N. P. koji ne samo da tereti vrlo detaljno opt. R. D., opt. I. M., opt. Ž. V. i opt. D. Š., već i samog sebe za počinjenje kaznenog djela, s tim da nastoji u žalbi neosnovano, ponešto umanjiti svoju ulogu, pa ni u tom dijelu žalbe ovih optuženika nisu osnovane.

              Stoga je osnovano sud prvog stupnja zaključio da je u potpunosti dokazano, da su se optuženici, uz jasan cilj ilegalne prodaje opojne droge extasy, udružili i u takvom sastavu zločinačkog udruženja neovlašteno radi prodaje  kupovali, prenosili i posredovali u prodaji opojne droge. Kao što je već ranije naglašeno, nije sporno da postoji pravni kontinuitet između ovog kaznenog djela u svim bitnim obilježjima između kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173 st. 1, 2 i 3 KZ/97 koji je važio u vrijeme počinjenja kaznenog djela i kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 190 st. 1 i 2 u vezi čl. 329 st. 1 t. 4 KZ/11, to je po odredbi čl. 3 st. 2 KZ/11, primijenjen ovaj Kazneni zakon jer je zbog zapriječene kazne za ovo kazneno djelo blaži po optuženike.

              Na žalbe optuženika u odnosu na odluku o kazni

              U pravu su žalitelji kada navode da su izrečene kazne previsoke, s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti i protek vremena od počinjenja kaznenog djela. Naime, od počinjenja djela proteklo je više od četrnaest godina, za koje vrijeme su neki od optuženika zasnovali obitelj i zaposlili se. Tako je opt. R. D. zaposlen, oženjen i otac dvoje malodobne djece, opt I. M. je također zaposlen, oženjen i otac troje malodobne djece, opt. Ž. V. je zaposlen, a opt. D. Š. također zaposlen, oženjen i otac dvoje malodobne djece, što su sve naročito olakotne okolnosti, a u odnosu na opt. N. P., potrebno je kao posebno olakotnu okolnost imati u vidu da je u velikoj mjeri pridonio otkrivanju djela i počinitelja. Stoga su se u odnosu ne sve optuženike stekli uvjeti za ublažavanje kazne sukladno odredbi čl. 48 st. 2 KZ/11, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske stajališta da se izrečenim kaznama primjenom odredbe čl. 49 st. 1 t. 3 KZ/11 mogu ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

Iako se u žalbi opt. Ž. V. naznačava da se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, taj dio žalbe se ne obrazlaže, pa prvostupanjska presuda iz te žalbene osnove nije ni razmatrana.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 t. 1 i 2 ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po odredbi čl. 486 st. 1 i čl. 482 ZKP/08 presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu 22. studenog 2016 godine