Broj: Kž-974/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Pavičić i Rajke Tomerlin-Almer kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bračić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. G. i dr. zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 98 Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – u daljnjem tekstu: KZ/97), rješavajući po žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj K-226/13 od 3. kolovoza 2016. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 22. studenog 2016. godine,

r i j e š i o   j e

              I Povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti,   ukida  se prvostupanjska presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              II Uslijed gornje odluke žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom protiv I okrivljenog J. G. i II okrivljenog S. G. temeljem čl. 452 toč. 2 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) odbijena je optužba da bi počinili kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117 st. 1 Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), činjenično opisano u izreci te presude. Temeljem čl. 149 st. 1 ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu državni odvjetnik zbog povrede Kaznenog zakona te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Županijski državni odvjetnik u Zagrebu vratio je spis nakon razgledavanja, a koji mu je bio dostavljen temeljem odredbe čl. 474 st. 1 ZKP/08.

              Žalba je bespredmetna.

              Ispitujući pobijanu presudu povodom podnesene žalbe, a po službenoj dužnosti u smislu čl. 476 st. 1 ZKP/08, utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 468 st. 1 toč. 11 ZKP/08. Naime, u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

Prvostupanjski je sud odbio optužbu protiv I i II okrivljenika i to iz razloga što je po stajalištu tog suda postupak vođen bez zahtjeva ovlaštenog tužitelja. Međutim, za takav je zaključak u pobijanoj presudi, a po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, iznio nejasne i nevaljane razloge.

U obrazloženju pobijane presude navodi se da se okrivljenicima stavlja na teret počinjenje kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 98 KZ/97, počinjeno na štetu maloljetne osobe, a koje je kvalificirano po KZ/97 koji je bio na snazi kad je djelo počinjeno. To kazneno djelo ima kontinuitet u čl. 117 st. 2 KZ/11 ali samo u slučaju ako je djelo počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi. S obzirom da se u činjeničnom opisu ne navodi dob oštećenika već se samo navodi da je isti maloljetan, po stajalištu prvostupanjskog suda, nije na adekvatan i dostatan način opisano da se radi o osobi posebno ranjivoj zbog njene dobi, pa se djelo niti ne može okvalificirati kao kazneno djelo iz čl. 117 st. 2 KZ/11 već samo kao osnovno kazneno djelo iz čl. 117 st. 1 KZ/11. S obzirom da je za to osnovno djelo ovlašteni tužitelj privatni tužitelj, a ovaj se postupak vodi po optužnom aktu državnog odvjetnika, proizlazi kako državni odvjetnik nije ovlašten tužitelj, odnosno da se ovaj postupak vodi bez zahtjeva ovlaštenog tužitelja. Slijedom navedenog, po stajalištu prvostupanjskog suda, valjalo je iz navedenih razloga protiv I i II okrivljenika odbiti optužbu.

Ovakvi se razlozi navedeni u pobijanoj presudi ne mogu prihvatiti kao jasni i valjani. U ovom je postupku bilo nedvojbeno utvrđeno, iako u činjeničnom opisu nije izrijekom bilo navedeno, da je oštećenik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio star 15 godina. Stoga je prvostupanjski sud trebao zauzeti izričit stav o tome je li se u konkretnom slučaju radilo o osobi koja je zbog svoje dobi posebno ranjiva ili nije. U slučaju da je zaključio da se ne radi o takvoj osobi, dakle o osobi osobito ranjivoj zbog svoje dobi, bio je dužan donijeti meritornu odluku, dakle ili osuđujuću ili oslobađajuću, a jer u ovom postupku i u tom slučaju postoji ovlašteni tužitelj, tj. privatni tužitelj. Naime, prvostupanjski je sud posve zanemario odnosno ispustio iz vida izričitu zakonsku odredbu čl. 61 st. 3 ZKP/08. Ta odredba upravo regulira pravnu situaciju kad je oštećenik podnio kaznenu prijavu ili prijedlog za progon (kao što je ovdje slučaj a jer je oštećenik pravovremeno podnio kaznenu prijavu), a u tijeku postupka se utvrdi da se radi o kaznenom djelu za koje se progoni po privatnoj tužbi. U tom slučaju prijava odnosno prijedlog smatra se kao pravovremena privatna tužba ako su podneseni u roku propisanom za privatnu tužbu. Prema tome, izneseni razlozi o tome da se ovaj postupak vodi bez ovlaštenog tužitelja ne mogu se prihvatiti kao pravilni odnosno valjani.

              Kako je, dakle, prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, to se prvostupanjska presuda nije mogla ispitati po drugim žalbenim razlozima, pa ju je valjalo po službenoj dužnosti, temeljem čl. 483 st. 1 ZKP/08, ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Uslijed gornje odluke, žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

              U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze, a potom iste ocijeniti pojedinačno i međusobno povezano, te, ovisno o tome hoće li državni odvjetnik dopuniti ili izmijeniti činjenični opis i pravnu oznaku kaznenog djela, donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku, koju će obrazložiti po čl. 459 st. 5 ZKP/08, vodeći pri tome računa o svim navodima iz ove ukidne odluke.

U Zagrebu, 22. studenoga 2016. godine