Broj: Kž-Us 141/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu pojedincu Vesni Vrbetić, u kaznenom predmetu protiv opt. S. K. B., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 6. listopada 2016. godine broj Kv-Us-34/16, dana 22. studenoga 2016. godine,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba opt. S. K. B..

Obrazloženje

Županijski sud u Splitu, rješenjem od 6. listopada 2016. godine broj Kv-Us-34/16 na temelju čl. 12. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine", broj 145/10) prema opt. S. K. B. odredio je privremenu mjeru radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i to zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine označene kao čest. zem. 1198 upisane u z.u. 1324 k.o. S., uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja navedene nekretnine u zemljišnoj knjizi za k.o. S. Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu. Dostavom ovog rješenja Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu smatra se da je zabrana optuženom raspolaganja navedenom imovinom provedena. Ova privremena mjera može trajati najdulje do proteka roka od 60 dana računajući od dana dostavljanja pravomoćne presude strankama.

Protiv tog rješenja žali se optuženik po branitelju dr. sc. D. P., odvjetniku iz S. i predlaže da se pobijano rješenje preinači i odbije prijedlog za određivanje privremene mjere.

Na temelju čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Ne navodeći posebno žalbene osnove iz kojih optuženik pobija prvostupanjsko rješenje, iz sadržaja žalbe proizlazi da nalazi ostvarenom bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama.

U navedenom optuženik nije u pravu jer sud prvog stupnja nije bio dužan obrazlagati postojanje bojazni da se tražbina Republike Hrvatske neće moći ostvariti ili da će njezino ostvarenje biti otežano ako privremena mjera ne bude određena budući se prema čl. 12. st. 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem (ZPOIK) ta opasnost presumira.

Dakle, za donošenje privremene mjere navedenu opasnost nije trebalo dokazivati ili učiniti vjerojatnom niti posebno obrazlagati i optuženik odnosno protivnik osiguranja ne može osporavati niti dokazivati nepostojanje takve opasnosti, upravo zbog ranije navedenog presumiranja iste.

Nije u pravu optuženik niti kada osporava postojanje osnovane sumnje na počinjenje inkriminiranog kaznenog djela budući se ista temelji na potvrđenoj optužnici i dokazima na kojima se optužnica temelji. U kaznenom postupku koji je u tijeku optuženik će dokazivati da djelo nije počinio, a za određivanje privremene mjere dostatno je i postojanje osnovane sumnje koje nije sporno s obzirom na potvrđenu optužnicu.

Optuženik ukazuje i na činjenicu da je oštećenik Općina S. postavila imovinskopravni zahtjev i u tom slučaju je prema stavu žalbe trebalo primijeniti čl. 1. st. 3. ZPOIK-a.

Prema čl. 1. st. 3. ZPOIK-a ako je oštećenik postavio imovinskopravni zahtjev koji s obzirom na osnovu isključuje oduzimanje imovinske koristi, prema tom Zakonu će se postupati samo u odnosu na dio imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom koji nije obuhvaćen imovinskopravnim zahtjevom.

Međutim, u konkretnom slučaju, prema optužnici, oštećena je Republika Hrvatska i Općina S. pa stoga nema osnova za primjenu čl. 1. st. 3. ZPOIK-a, a u postupku će se utvrditi modaliteti i iznos štete u odnosu na svakog pojedinog oštećenika. Osim toga, iz spisa nije razvidno da bi Općina S. postavila imovinskopravni zahtjev, ali i da ga je postavila to ne bi s uspjehom osporilo pobijano rješenje s obzirom na sve gore navedeno.

U konkretnom slučaju imovinskopravni zahtjev je postavilo „S.“ d.d. za ugostiteljstvo, turizam i trgovinu S. koje društvo sebe smatra oštećenikom međutim, iz podnesene optužnice to svojstvo ne proizlazi pa stoga taj zahtjev osnovano nije bio temelj za primjenu čl. 1. st. 3. ZPOIK-a.

Slijedom navedenog, a kako nisu utvrđene povrede iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 22. studenoga 2016.